“Kako sam ja 30% HRVI (ranjen u akciji) i nemam PTSP izgleda da si prošao puno gore. Možeš li mi kazati gdje si ti ranjen? Ili je to PTSP invalidnost a u tom slučaju mi je jasno tvoje „gubljenje“ jer 60% je ozbiljan postotak? I što ti znači ono, „..i nisam je obnovio“, izrešetao je Lučeva pitanjima Željko Petko

“Imam potrebu napisati ovo pismo, ne kao branitelj koji je „otukao“ čitavi rat u 4.gardijskoj brigadi, pukovnik, otac tri djevojke i suprug već kao umjetnik, kipar i pjesnik. Zašto? Zato jer i ja imam pravo misliti za sebe da sam umjetnik i zato što to i jesam i imam prava to biti a bez obzira pripadam li HAVCU, HAZU-u ili ULUH-u ili misli li netko tamo da ja to nisam. Imao sam nekoliko skupnih izložbi, a i jedna pjesmica mi je objavljena, prema tome ja sam umjetnik. Želio sam pripadati ekipi koja stvara duhom, razmišlja, sanjari. Želio sam ostaviti traga za sobom kako bi moja djeca u budućnosti mogli kazati kako njihov otac nije bio samo parazit društva, fašist, mrzitelj i onaj koji radi nekoliko bijednih godina ratovanja uživa povlastice do kraja života. Doduše Leone, ja ostadoh do kraja u RATU jer znaš, kada nešto započnem volim to i završiti. Kako sam ja 30% HRVI (ranjen u akciji) i nemam PTSP izgleda da si prošao puno gore. Možeš li mi kazati gdje si ti ranjen? Ili je to PTSP invalidnost a u tom slučaju mi je jasno tvoje „gubljenje“ jer 60% je ozbiljan postotak? I što ti znači ono, „..i nisam je obnovio“. Ali eto, barem su tebi nudili svašta još 92., kada većina nas u „četvrtoj“ nije ni znala da se to uopće može. Bože mili, pa gdje smo mi bili kada su se te stvari nudile? Shit, trebao sam otići 92. jer mi 95. nitko nije nudio ostati u HV, dapače, jedva su čekali riješiti se dragovoljaca.

Oh kako sam uživao dok su ljudi obilazeći oko kipića mojih suboraca i mojih vlastitih dakako, zastajkivali, namještali naočale i držeći šaku ispod brade, promatrali. Nekima se čak i svidjelo, znaš. Uh, kad se samo sjetim osjećaja u prsima kada sam pomislio da me ti ljudi doživljavaju kao umjetnika. Posebno mi je ostala u sjećanju izložba na kojoj sam dobio čast pročitati jednu svoju pjesmicu. Želiš li je čuti? Dobro, dobro, nagovorio si me. Evo je,

O DA, JESAM

STAJAO SAM NA VRHU BRDA

PONOSAN, ČVRST K´O STIJENA TVRDA

I NE SAMO JA, BJEŠE NAS DOSTA

OČIJU SJAJNIH I MLADIH SRCA

I NA TOM BRDU, BRDU ŠTO DIJELI

JUNAKE OD ONIH ŠTO NISU SMJELI

JA VIDIO JESAM ŽIVOT CIJELI

PATNJU I JAD, MUKU I BOL

KRV I SUZE, NA RANU SOL

DUBOKI PONOR, TAMU I ZLO

AL´ NE SAMO TO

VIDJEH I SVJETLO IZ TAME JAKE

BAKLJE ŠTO DRŽE IH HEROJSKE ŠAKE

VIDJEH I ANĐELE SVILENIH KRILA

ČUVAHU DUŠE OD PAKLENOG VIRA

I VIDJEH LJUBAV VATRENU, ŽARKU

I U DALJINI VIDJEH MAJKU

KAKO MI PRUŽA RUKE I KAŽE,

NE BOJ SE SINE MRAČNE STRAŽE

POGLEDAJ MAJCI SVOJOJ U OČI

NE BOJ SE DIJETE BESKRAJNE NOĆI

JER TI SI PONOSAN, ČVRST KO STIJENA TVRDA

I GLEDAŠ NA NAS SA TOGA BRDA

BRDA KOJE DIJELI

JUNAKE OD ONIH ŠTO NISU SMJELI

Zamisli ponudit je TBF-u, LET-u 3, Mili Kekinu ili Sevki? Što bi rekli? Ajde ti meni reci, koliko bendova ili pjevača bi bilo voljno ovu pjesmicu uglazbiti?

Ma imam ja toga još, ali znaš, nikome nikada nije palo ni na kraj pameti mene nazvati umjetnikom. Niti moje pjesme poezijom niti moje kipiće skulpturama. A onda pomislih, jebi ga, ne ide. Hm, a da je bilo probat film? Ono, mislim se, bio je rat, tema IN a priča na kile. E, ali! Tko je mogao i pomisliti da je ekipa u HAVCU zadužena za „guranje“ neke druge priče. Znaš Leone, valjda na akademiji uče čemu služi film i na koje se sve načine kultura može koristiti u svrhu „odgajanja“ građana. Tebi, kao branitelju, nije zapelo za oko ništa čudno oko braniteljske priče s jedne i kulture s druge strane svih ovih godina? Ništa sporno u tisućama izjava tvojih kolega? Sve je pet u komunikaciji na društvenim mrežama spram branitelja? Nemaš ništa za kazati Hribaru i ekipi neoliberalnih tupana? Branitelji su problem!? Što, uzeli stanove i penzije i sad loču ispred kladionica, tuku žene, pedere i SDP-ovce, crtaju svastike i pale srpska auta? Za razliku od tebe, svijetlog primjera pravog heroja koji, ništa za sebe ne tražeći, još uvijek, kao i onda, uspravan stoji na braniku istine i slobode! Pitam se, zašto Vrdoljak nije snimio film o tebi? Ako ništa drugo, sam bi sebe mogao glumiti i uštedjeti koju kunu Vrdoljaku jer mu jadnome treba.

Sve u svemu Leone, ovo ti nije trebalo i bilo ti je pametnije malo sačekati i vidjeti kako se razvija situacija oko ove priče prije ovog glupog i uvrijedljivog pisma. Vidjet ćeš da si na pogrešnoj „strani“ uskoro. Liberalni tehnokrati uništavaju sve što vrijedi i biti na njihovoj strani znači biti agresivan, neinteligentan, zloban, bezobrazan, bahat, lažljiv i opasan. Upravo sve ono što ti govore da konzervativci jesu, a ti „popušio“.

Žalosno je čuti takovo mišljenje iz usta čovjeka koji je okusio RAT i nije fer. Nije fer prema tvojim suborcima, a niti prema mojim suborcima. Tvoji suborci neka s tobom uživo riješe što te muči i neka te podrže ako žele, ali moji suborci ti poručuju, fuck you Leone!”

Pukovnik Željko Petko

Izvor: ovdje

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save