Saboter? Jel’ to neki iz Sabora?
Jednom je već poodavno Zlatko Vitez, ponavljajući ono što je već puno godina prije njega napisao A.G. Matoš, Hrvatski sabor nazvao kokošinjcem, izazvavši val žestokih negodovanja. Iz današnje perspektive mogli bismo samo uzdahnuti: eh, kad bi bio barem kokošinjac? Možda bi se moglo naći i koje jaje.
Muzej voštanih figura
Na kokošinjac nas podsjeća, primjerice, atmosfera britanskog ili kanadskog parlamenta u kojima svi nešto skaču, nadvikuju se, smiju, dobacuju. I u drugim parlamentima je vrlo živo, čak do usijanja. Ponekad se zastupnici znaju i potući, ali nikada nije dosadno i nikada nije prazno.
Slika Hrvatskog (državnog) sabora nalik je na muzej rijetko postavljenih voštanih figura, predsjedavajući se obraća klupama, prevladava sablasna praznina. Nekada su publiku uveseljavale upadice Ante Kovačevića ili Ljube Ćesića. Danas i zastupnike i širu javnost znaju zabaviti Nenad Stazić, Gordan Maras ili Stevo Culej, a terorizira ih jedan manijakalni tip, kojega ohrabruje i potiče nevjerojatna pozornost koju mu pridaju mediji.
Zašto zastupnici bježe iz dvorane Sabora kao vrag od tamjana, zašto ih je uvijek više po kafićima i restoranima nego tamo gdje se raspravljaju tobože važne teme?
Možda bi se mogli naći neki objektivni ili opravdavajući razlozi. Kao, na primjer, zastupnici su posloženi voljom stranačkog vrha i nemaju pravo na vlastito mišljenje, ili su ga se sami odrekli. Oni su samo frustrirani dizači ruku o stvarima o kojima najčešće malo znaju I drugo, svaka rasprava među suprotstavljenim blokovima je u znaku totalne ignorancije i stoga uzaludna. Vlast nikada ne prihvaća prijedloge opozicije, a opozicija je protiv, uvijek i dosljedno kad je vlast za i obrnuto. Ako vladajući hoće prodati HEP, oporba će se protiviti, ako ga neće prodati, oporba ću biti za prodaju itd.
Kako to razumjeti
No ipak, kako razumjeti to nepoštovanje nečega „iznad čega je samo Bog i narod“, kako se jednom izrazio Šime Đodan? To nije samo nepoštovanje nacionalne povijesti i najvišeg zakonodavnog tijela, a samim tim i države, u koju se naravno svi zaklinju, to je ne samo nepoštovanje volje birača i demokracije, to je i nepoštovanje samog sebe, vlastite društvene funkcije i uloge, srozavanje vlastitog ugleda i dostojanstva. Zastupnik, kako je to nekada gordo zvučalo, zastupnik, kako to sada glupo zvuči.
U nižim razredima jedne splitske osnovne škole učitelj je provjeravao učenike koliko poznaju strane riječi. Na pitanje što znači riječ saboter, jedan je učenik odgovorio: član Sabora. Nije mogao ni slutiti koliko je bio u pravu.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
