Svjedočanstvo Darija Kordića: U zatvoru sam pronašao Boga
Dario Kordić u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu
Treća srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu održana je 1. veljače u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu, a tom prigodom u Josipovo svetište hodočastili su vjernici karlovačke župe Presvetog Srca Isusova predvođeni župnikom i karlovačkim dekanom preč. Draženom Karačićem koji je predvodio misno slavlje. Koncelebrirali su mons. Ferdinand Vražić, preč. Vladislav Mandura, dekan Karlovačkoga vojnog dekanata i mons. Antun Sente, ml., rektor svetišta. Misu je animirao zbor župe Presvetog Srca Isusova.
Preč. Karačić započeo je homiliju kratkom pripovijesti o rudaru koji se na kraju radnog vremena vraćao tijesnim i uskim tunelom na površinu, ali mu se pritom razbila njegova svjetiljka. U početku je bio sretan i osjećao se slobodno jer nije više morao nositi i paziti na svoju svjetiljku, a i onako je dobro poznavao put kojim je godinama prolazio. Ali u mraku je taj put bio potpuno drukčiji, pa se rudar izgubio i nakon mnogo muke, patnje i suza poželio opet svoju staru lampu i da mu netko posvijetli put prema izlazu. Preč. Karačić povezao je tu pripovijest s ljudskom svakodnevicom jer „svi smo mi u nekom svom osobnom rudniku i često nam dosadi Bog, Božja riječ i opominjanje i često bismo, umorni od svog života, bacili tu lampu, tu svoju savjest, to svjetlo koje nam pomaže ići tim izlizanim, dosadnim i poznatim putem”.
„Došli smo večeras napuniti svoje svjetiljke i potvrditi sa svetim Josipom da bez Boga, bez Božjega poziva, naši osobni i obiteljski putovi postaju labirinti gdje se čovjek brzo izgubi, gdje zaboravi ono najvažnije i gdje često padne i na svoje dlanove i na svoja koljena jer ne vidi izlaza iz svoje situacije”, rekao je karlovački dekan. Pozvao je vjernike da upute svoje molitve svetom Josipu da ih on nauči kako u užurbanosti današnjeg života čuti Božji glas, kako ga prepoznati, poslušati i krenuti za njim, te kako putovati i postići da budemo bolji. „Naš život je hodočašće i prepoznavanje Boga u prostodušnosti one svakodnevice. Zapalimo svoje svjetiljke, koračajmo svome domu ohrabreni jer nismo sami. I nemoj nikada poželjeti baciti svoju lampu. Tvoja lampa jest Bog, a ono ulje koje nam večeras daruje sveti Josip jesu vjera i pouzdanje”, poručio je predvoditelj misnog slavlja.
Prije kraja mise svoju vjeru pred ispunjenim svetištem posvjedočio je Dario Kordić, koji je u Haškom zatvoru proveo 17 godina. Opisao je kako je u zatvoru pronašao Boga i kako je obogaćen tim iskustvom. „Mnogo je Božjih zahvata u našoj obitelji. Krunica je bila uvod u sve to, ona je bila najmoćnije oružje s kojim sam došao u Haag. I prepustio sam se Gospodinu u svojoj maloj sobici i On me pročišćivao. Nisam bio ni svjestan koliko grijeha i koliko lošega ima u meni. Bog me odgajao u strogoj ljubavi i bio sam uronjen u tu Božju ljubav. Nakon godinu dana doživio sam živi susret s Bogom i od tada sam znao da mogu izaći iz toga uzništva kao najslobodniji čovjek”, posvjedočio je vjernicima.
Posvjedočio je i kako je u trenucima najvećeg zanosa i žara za Gospodina iskusio i velika iskušenja kada mu je supruga na Božić u petom mjesecu trudnoće rodila mrtvo dijete, te kada mu je najmlađu kćer udario motor i teško joj ozlijedio lice. Unatoč tome istaknuo je zahvalnost Bogu jer je i u tim trenucima brinuo i pazio na njih i sve vodio u skladu sa svojim božanskim planom.
Dario Kordić posvjedočio je i kako je za vrijeme boravka u zatvoru njegova ljubav prema Domovini rasla s Gospodinom i sa zaštitničkom ulogom svetoga Josipa, te da je prepoznao koliko je sveti Josip, u ovih 330 godina od kada ga je Hrvatski sabor izabrao za zaštitnika, čuvao i branio Hrvatsku. Njegova supruga Venera posvjedočila je kako je sveti Josip za vrijeme Darijove odsutnosti uvijek providio sve što je bilo potrebno za prehranu i odgoj djece, pa i danas ih vodi njima nepoznatim, ali njemu poznatim putem.
S obzirom da je treća srijeda pobožnosti održana uoči blagdana Prikazanja Gospodinova kada se slavi i Dan posvećenog života, sve okupljene redovnice dobile su na dar bijelu ružu u znak zahvalnosti za njihovo predano služenje Crkvi i Gospodinu, a ružu je dobio i preč. Vladislav Mandura s obzirom da pripada redovničkom redu salezijanaca.
MISIJA / IKA
