Uloga neoorjune u ruskoj destabilizaciji Balkana
Oživljavanje i preustroj neoorjunaških snaga te njihovo svjesno uključivanje u prorusko balkansko nastupanje postaje velikom prijetnjom ne samo Hrvatskoj, nego i NATO savezu, koji bi na čelu sa SAD-om, naravno uz zaštitu baltičkih država trebao već sad razmisliti o ugroženosti svoga jadranskoga boka, koji se dijagonalom, preko srednje Europe, veže na baltičke države predvođene Poljskom
Hrvatska se odnedavno nalazi pod neuobičajeno jakim pritiskom ruske političke strategija, koja traži različite putove kako bi se u ostvarivanju svojih nacionalnih probitaka dokopala obala Jadranskoga mora. Dok NATO savez opravdano pojačava svoju nazočnost u baltičkim državama i Poljskoj, ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov nedavno mu je s tiskovne konferencije u Zagrebu gotovo podrugljivo poručio kako je Moskvi trenutno prioritet balkansko područje i njegovo bliže okruženje. Iz donekle politički, a ne diplomatski uvijenoga Azimova govora dade se jasno iščitati kako Moskva u sklopu šire destabilizacije balkanskoga područja vreba na susjednu mu Hrvatsku.
Prijetnje koje se iščitavaju iz veleposlanikove poruke nisu nimalo bezazlene i ne tiču se samo ucjena ruskih banaka čije kredite, doduše, nerazborito koristio hrvatski poduzetnik Ivica Todorić. Naime, Rusija sa svojom saveznicom Srbijom već nekoliko godina zaredom u neposrednoj granici s Hrvatskom održava vojne vježbe, u čijim se nazivima mogu otkriti agresivne namjere prema Hrvatskoj.
U tom sklopu je vrlo znakovito rusko i bjelorusko naoružavanje Srbije, koja je tijekom devedesetih godina vodila cijeli niz agresivnih ratova protiv susjednih naroda. Azimovu diplomatsku prijetnju Hrvatskoj odmah je, u sklopu očito usklađene diplomatsko-političke operacije, slijedila verbalna kanonada srbijanskoga ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, koji formu svoga napadaja na Hrvatsku gradi na bivšoj sovjetskoj osvajačkoj propagandi optužbama za navodne rehabilitacije fašizma u Hrvatskoj i Europskoj uniji. Ta promičbena paradigma, premda znakovita, manje je važna od tako tankoćutno usklađenih rusko-srpskih napadaja na Hrvatsku. U sklop zajedničkih operacija, kojima se pokušava legalizirati obnova velikosrpske politike, Moskva je očito uključili i pristaše nekadašnjih bošnjačkih boljševika, koji su nedavno u Mostaru masovno demonstrirali staljinistički nauk ponavljajući istovjetne optužnice srbijanskoga ministra vanjskih poslova protiv Hrvatske i Hrvata.
Kao dio te rusko-srbijanske operacije u Hrvatskoj djeluje i Pupovčevo t. zv. Srpsko narodno vijeće. Naime, ta srpska organizacija pod okriljem legalne zaštite i očuvanja manjinskih tradicija tiska svakoga tjedna jednu vrstu šovinističkog lista, preko kojega Moskva vodi toliko spominjani hibridni rat protiv država Europske unije. Dodatna nevolja u slučaju informacijskoga hibridnog rata jest to što se taj šovinistički zapravo velikosrpski list financira novcem iz hrvatskoga državnog proračuna, što mu omogućuje izvođenje informacijskih pothvata pod patronatom države, koju želi uništiti. Ni srbijanski promičbeni stroj, ni bošnjački boljševici pa ni hrvatski četnici nisu dovoljna snaga, koja bi mogla srušiti hrvatsku državu! Svjesni upravo toga, kreatori ove agresivne operacije protiv hrvatske države usredotočili su se svojom retorikom na još uvijek brojčano moćnu skupinu neoorjunaša u Hrvatskoj, a posebice u njezinoj javnosti. Oni naime nikad nisu prežalila smrt zločinačke Jugoslavije i krah njezine vojne sile t. zv. JNA.
Optužnice pak protiv kardinala Alojzija Stepinca i svakoga oblika hrvatske državne nezavisnosti padaju na plodno neoorjunaško tlo raspoređeno poprilično dobro po većini političkih stranaka, a posebice u strankama sljednicama bivše jugoslavenske Komunističke partije, koje se očito nikad nisu odrekle ni nasilja u politici, a ni državnopolitičkih projekata koji su ih neprekidno održavali na vlasti.
U Hrvatskoj nažalost, umjesto niza udruga koje bi svojim poslanjem s punim pravom trebale djelovati na zaštiti različitih ljudskih prava, ali i na zaštiti interesa hrvatske javnosti te interesa hrvatskih državljana, imamo mnoštvo udruga koje se još uvijek primarno bave ideološkopolitičkim prijeporima. Upravo je jedan dio takvih udruga, što iz neznanja, a što opet iz potrebe za stjecanjem novčanih sredstava, a što manipulativnim vođenjem svojih neoorjunaških šefova odrađuje popriličan posao u već spomenutom hibridnom ratu, što ga ruske strategije vode u borbi protiv država Europske unije, a poglavito protiv članica NATO saveza.
Oživljavanje i preustroj neoorjunaških snaga te njihovo svjesno uključivanje u rusko balkansko nastupanje postaje velikom prijetnjom ne samo Hrvatskoj, nego i NATO savezu, koji bi na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, naravno uz zaštitu baltičkih država trebao već sad razmisliti o ugroženosti svoga jadranskoga boka, koji se dijagonalom, preko srednje Europe, veže na baltičke države predvođene Poljskom. U tom bloku Hrvatska može imati iznimno važnu geostratešku i gospodarsku te prometnu uloga, a osim toga ulaskom Crne Gore u NATO savez pojas istočne obale Jadranskoga mora otvorio bi mogućnost za dovršetak jadransko-jonske autoceste, koja bi kopnenim putem nadomještala promet između Europe i Levanta.
Ivan Svićušić /Hrvatsko slovo
