Znanost je uzeti novce
Onoj Einsteinovoj izjavi da su beskonačne samo dvije stvari – svemir i ljudska glupost – s time da za svemir nije bio potpuno siguran, treba dodati i treće, a to je ljudska pohlepa. Naivnim Hrvatima još uvijek nije jasno da su u politici lome koplja, ne oko svjetonazora ili ideologije, već isključivo oko novaca; uzalud sve ogrtanje hrvatskim zastavama ili pak zaklinjanjem na zvijezdu petokraku – prvo novčanice, pa onda sve ostalo!
Zašto velike svjetske sile teško prihvaćaju stvaranje novih država? Jer pri stvaranju države dolazi do društvenog, moralnog i pravnog kaosa – i tada je sve moguće, a protoke novca u takvim situacijama više nije moguće nadzirati. K tomu svakako treba dodati ratno stanje i prijelaz iz socijalizma u kapitalizam; i eto najkaotičnijeg (i najprofitabilnijeg!) stanja u kojemu se ljudski rod može naći.
Ne treba sad obrazlagati povijest pretvorbenog kriminala, nastanka tajkuna jer to je ograničeno samo na gospodarski kriminal. Imamo priliku svjedočiti i kulturnom kriminalu (Violić, Šipuš, Obuljen…), energetskom i ekološkom (Vrdoljak, Zmajlović), poljoprivrednom (Jakovina, Čobanković), poreznom (Linić, Lalovac, Šuker) no nitko se do sada nije dosjetio da ogroman novac leži u obrazovanju i znanosti.
Tu je napravljen odličan spin; obrazovanje se (kao i prethodno kultura) svelo na svjetonazor i ideologiju te se najčešće tematizira što će djeca učiti u školi. O kurikularnoj reformi ni riječi, ali se otišlo korak dalje – trenutnom su ministru zamjerili neku fusnotu – i oko toga napravili veliki medijski rusvaj. Svima promiče da se time samo stvara pritisak kako bi (oni koji pritišću) dobili novčanice. Šustara su napali zbog “ustaštva, klerofašizma i protusekularizma”, a dok su spretnog, klizavog i neopredjeljenog (možda i vjerodostojnog?) Pavu Barišića razapeli zbog tobožnjeg plagijata.
Nisu u pitanju samo dnevnice i honorari za sjedenje u raznim odborima; iako za običnoga građanina to predstavlja ogromni novac, silnim je doktorima, profesorima i akademicima to tek džeparac, obična “sića”. Ozbiljne “pare” leže u odobravanjima raznih “znanstvenih projekata”, financiranju “istraživanja”, neodlasku u mirovinu ili pak u Znanstvenim centrima izvrsnosti (ZCI). Za ovo posljednje je uopće malo tko izvan znanstvene zajednice čuo. Dovoljno je kazati da postoji 13 ZCI-a, i da svaki financira država i EU do 50 000 000 eura (!) odnosno za sve te centre je predviđeno 380 000 000 kuna samo od “siromašne” hrvatske Države.
Čudi li onda što čelnici tih Centara izvrsnosti mahom staju u obranu Pave Barišića?! Dakle, nema nikakve “akademske” solidarnosti ili čestitosti, nikakvih načela, pravila struke, nikakvih zakonitih postupaka, nego se radi o najobičnijem koristoljublju i pohlepi. Doduše nisu braća po oružju, ali jesu braća po “parama”, odnosno kriminalu.
A zašto kriminal? Ministar je osoba koja donosi političku odluku, odnosno njegov se posao sastoji od toga da nešto odobri ili ne odobri na temelju mišljenja i rada drugih tijela, primjerice Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Uzmimo primjer tih centara izvrsnosti – njih predlaže i bira spomenuto Nacionalno vijeće kojemu predsjeda Ivo Družić, stari partijski as i UDBA-i blizak po polubratu Kolji. I gle neviđenog slučaja u Hrvata: Ivo Družić, nekadašnji kandidat jugounitarista za predsjednika CK SKH i protukandidat Ivici Račanu, je na čelu tog Vijeća pogodovao određenim ljudima (koji nisu ispunili pretpostavke), zanemarivao je pravilnike i preporuke, što domaće, što međunarodne, a ministar Pavo Barišić je prvim ministarskim aktom Družićevu krivotvorinu i kriminal – odobrio. Barišić je u biti nastavio tamo gdje je Stipe Šuvar započeo a Jovanović i Mornar stali; nastavio je financirati parazitske i protuhrvatske strukture. Ljudi koji zdušno podupiru trenutnog ministra obrazovanja, od milja ga zovu Pare Barišić, a ne Pavo…!
Dakle, više od pola milijarde kuna samo za Centre izvrsnosti za čije postojanje šira javnost i ne zna. Što bi se tek dogodilo kad bi se pročešljalo sve ostalo što obuhvaća znanost, a o obrazovanju da ni ne govorimo. Još koja riječ o Ivi Družiću. On je također u nadzornom odboru Podravke i Plinacro-a, a to je ujedno i njegova veza prema gospodarstvu i nafti – što je svakako poveznica prema Martini Dalić i gospodarskom kriminalu Gregurića, Valentića, Špiljka, HNS-a i ostatka tih struktura.
Vlada Andreja Plenkovića je opterećena s tri ministra koji čine nerazmrsivu interesnu mrežu, a obuhvaća kulturu, znanost i obrazovanje i gospodarstvo. Svima je mio novac i samo novac, a umjesto da se Plenković pri odabiru ministara odlučio za ljude koji će rastjerati kriminalnu hobotnicu u tim trima državnim “kravama muzarama”, on je odlučio dopustiti zainteresiranim skupinama da na ključna mjesta postave sebi odane ljude.
Stoga, nitko ne treba biti iznenađen što se i dalje nastavljaju događati procesi unatrag. Umjesto iskoraka naprijed, događaju se procesi koji nas vode prema 2000., odnosno 1989. Zar to nije detuđmanizacija?
Josip Gajski/hrsvijet.net
