Četnici iz Chicaga – središta ravnogorskog pokreta u svijetu – pokrenuše tužbu protiv Republike Hrvatske. Hrvatskoj je ovih dana uručena tužba za naknadu štete koju su hrvatski Srbi, Romi i Židovi pretrpjeli tijekom Drugoga svjetskog rata, u iznosu 3,5 milijardi dolara

Naravno, i tužitelji – obzirom da se radi o području Chicaga ne treba uopće sumnjati da se radi o četnicima, pripadnicima Ravnogorskog pokreta, inače suradnicima nacista – znaju da tužba nema nekih izgleda na uspjeh. Zašto je onda pokreću? Očito, iz propagandnih razloga, u cilju širenja svete srpske istine o Hrvatima nacistima. I ne treba se veseliti tome što će Hrvatska, vjerojatno, taj spor dobiti – iako smo pravno retardirana zemlja, i u stanju izgubiti bilo koji spor protiv bilo koga, pa ni to nije posve sigurno.

No ako ga dobijemo to svakako neće biti radi onog što kažu iz Ministarstva vanjskih poslova, zbog “antifašizma u preambuli ustava” i pozivanja na ZAVNOH, jer sudovi utvrđuju činjenično stanje, to jest je li Hrvatska stvarno sljednica NDH ili predratnih tvorevina od Tomislavove Hrvatske do Banovine Hrvatske i Avnojske SRH, a ne što u Ustavu piše, tamo može pisati i da smo pravna sljednica Atlantide. Pogledajmo radije činjenice.

Današnja RH je proglašena neovisnom državom 25. lipnja 1991., usvajanjem u Saboru Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, temeljem referenduma održanog 19. svibnja iste godine. Na referendum je izašlo 83,56 posto birača. Njih čak 94,17 posto izjasnilo se za samostalnost i nezavisnosnost hrvatske države. Tome je prethodilo to što je Srbija godinu dana ranije, 28. rujna 1990., donijela Ustav SR Srbije kojim se Srbija konstitutira kao “neovisna i suverena država”. Time se Srbija izričito isključila iz pravnog sustava SFRJ, pa je tvrdnja iz istog Ustava kako Srbija i dalje ostaje u sastavu SFRJ pravno ništavna, jer je kontradiktorna prethodnoj. Ako ste suverena i neovisna država onda niste u sastavu druge suverene i neovisne države. Osim naravno ako Srbija nije smatrala da je cijela SFRJ zapravo teritorij suverene i neovisne Srbije, kao što zapravo i jest smatrala.

Od SRH je RH naslijedila ne samo kompletno zakonodavstvo, nego i stanovništvo i – teritorij, tj. avnojske granice. Time je, a ne pozivanjem na ZAVNOH – čijeg su tvorca inače antifašisti dali ubiti, da bi se danas kleli u taj isti ZAVNOH, faktički i formalno-pravno sljednica SRH. Dakle, ukoliko netko smatra da je Hrvatska sljednica NDH i da treba platiti nekom nekakvu odštetu, onda mora uzeti u obzir par stvari.

Prvo, NDH nisu stvorili Hrvati, ni Pavelić, već je o njenom stvaranju kao neovisne države odlučeno isključivo u Berlinu i Rimu, napose potonjem, nakon Njemačke okupacije Kraljevine Jugoslavije, u čemu Hrvati nisu imali udjela. Dakle, NDH se nije suštinski razlikovala ni po čemu od Višijevske Francuske, Quislingove Norveške, Nedićeve Srbije, i tako dalje. U svim tim državama na vlast su postavljeni ljudi po volji okupacijskih vlasti (Maček je, kao legitimni i birani predstavnik Hrvata, odbio položaj nakon što mu je ponuđeno da vodi NDH pa je taj položaj Mussolini ponudio Paveliću, koji je prihvatio). Jedina razlika od potonjih je, naravno, što Hrvatska prije rata nije postojala kao formalno pravno neovisna država, no postojala je Banovina Hrvatska. Isto tako nisu postojale niti Češka i Slovačka kao neovisne države, ni baltičke države. Temeljem toga je za naknadu ratne štete i svega ostalog nakon rata Njemačka kao okupacijska sila morala platiti reparacije, i platila ih je. Dakle, tražiti od Hrvatske reparacije za bilo što je pravno gledano smisleno koliko i to isto tražiti od Francuske, u kojoj su isto tako tijekom rata Židovi uredno deportirani u logore. Ili Švedske. Ili uostalom Srbije: Milan Nedić, kojeg inače danas vlasti u Srbiji gledaju, kao i Dražu, sudski rehabilitirati, uz još neke viđenije nacističke kolaboratore i ratne zločince poput Nikole Kalebića, je svojevremeno izjavio: “Ja znam samo jedno rešenje za jevrejsko pitanje: napolje sa njima. Sve dotle dok je i jedan Jevrejin u zemlji, ili dok može da govori sa Srbima, ili dok ga Srbi mogu žaliti, sve dotle nema mira u zemlji”. Srpska policija je uredno dovodila Židove u logore na Banjici i Sajmištu. U tu svrhu bio je osnovan i zaseban odsjek Specijalne srpske policije, zadužen za Židove i Rome. Nekoliko stotina srpskih agenata radilo je na registraciji beogradskih Židova i Roma. Spiskove za stijreljanje predstavnici njemačkih vlasti sastavljali su u saradnji sa Dragim Jovanovićem.

Drugo, pravno je nemoguće dobiti odštetu od dva pravna lica za istu štetu, ako je ne plaćaju solidarno. Dakle, ako je Njemačka već jednom namirila oštećene, i platila ratnu odštetu Srbiji / Jugoslaviji, nemoguće je ponovo tražiti istu odštetu. U tom slučaju, oni koji traže odštetu od Hrvatske, moraju vratiti novac koji su prethodno na ime iste odštete dobili od Njemačke. Taj novac nije bio malen. Ako netko ipak unatoč svemu smatra da je Hrvatska pravna sljednica NDH, nema problema, mi ćemo platiti odštetu, kad i ako budemo imali novca, ali onda Srbi trebaju vratiti odštetu koju je SFRJ već za to isto dobila od Njemačke.

I, najvažnije od svega, tada se Hrvatskoj kao pravnoj sljednici NDH moraju vratiti teritoriji koji je imala NDH. Zapadni Srijem do Zemuna. Uključujući i Zemun. Nije da nam treba, ali red bi bio. I naravno, Boka kotorska i Hercegovina. Muslimansku Bosnu radije ne bismo, hvala. Stvar je jednostavna, ako je Hrvatska pravna sljednica NDH to podrazumijeva da je od nje naslijedila i teritorij, kao što je to slučaj bio s Njemačkom (kojoj je doduše oduzet manji dio prijeratnog teritorija na istoku, i pripojen Poljskoj), Italijom, ili Japanom. Dakle, u svim razgovorima na tu temu “Hrvatska je sljednica NDH” se mora krenuti od nove teritorijalne podjele, jer ne može Hrvatska u tom slučaju naslijediti avnojski teritorij, a plaćati za NDH koja se prostirala na posve drugom teritoriju, i s čijim formiranjem Hrvati, uostalom, kao ni s formiranjem Jugoslavije, nisu imali ništa niti ih je itko pitao što žele. Neovisna Hrvatska iz 1991. je jedina Hrvatska država u modernom periodu stvorena javno izraženom voljom hrvatskog naroda.

I, naravno, kad već četnici iz Čikaga traže odštetu za period NDH, tome se pridružuje Ognjen Kraus iz Židovske općine. Oni su puta tražili da se hrvatskim Židovima vrati ono što je moguće po važećem zakonu, a da se u drugoj fazi izmijeni zakon i da se omogući povrat imovine koju im je oduzeo ustaški režim. Tražili su i da se pravo nasljedstva proširi i na one koji nisu u prvom nasljednom redu, jer je takvih nasljednika vrlo malo. “Zakon koji ima Hrvatska najrestriktivniji je u Europi i potpuno neprovediv. Osim toga, i ono što je čisto, što je pokriveno zakonom, stoji u ladicama i ne vraća se. Pogledajte u kojoj državi osim u Hrvatskoj imovina nije vraćena! Vraća se čak i u Srbiji”, kaže Kraus. Kraus isto tako zanemaruje da je Srbija jedina država svijeta u kojoj se sudski rehabilitiraju nacisti i njihovi suradnici (tu se valja osvrnuti i na idiotarije da u Hrvatskoj postoje oni koji žele rehabilitirati Pavelića – njega nije moguće rehabilitirati, jednostavno zato jer rehabilitirati možete samo nekog kome je neki sud presudio, rehabilitacija je poništenje sudske presude kao nevažeće. Paveliću, ne ulazeći u razloge toga, nikad nigdje nije suđeno, pa ga samim tim nije moguće niti rehabilitirati).

No, činjenica je da u otetim židovskim stanovima još od 45. ne žive ustaše, nego antifašisti, pa dok se hrvatske branitelje deložira iz stanova u koje su “ušli s puškom u ruci” poput nekidan Mirka Buzova, dotle se partizanima koji su ušli u židovske stanove s puškom u ruci kasnije dodijeli još nekoliko stanova (znate tko je prva asocijacija, ne?). Naravno, otetu imovinu treba vratiti, no za to slobodno mogu tužiti i SFRJ, istom logikom. Usto, ako je nekoj grupi sustavno vraćana i isplaćivana konfiscirana imovina to su prije svega Židovi, dunavske Švabe, folksdojčeri, nad kojima je nakon rata praktički izvršen genocid, što je i jedan od razloga današnjeg propadanja Slavonije, nikad nisu dobili ništa. Crkvi je isto tako vraćeno jako malo, skoro pa ništa, od goleme imovine koju je stvorila i kojom je raspolagala prije rata (bolnice, škole, gimnazije, i tako dalje).

Ukratko, odgovor Hrvatske na ovu imbecilnu, ali ne i zanemarivu, provokaciju, treba biti jednostavan. Mi ćemo vam vratiti dug u ime NDH, ali onda nam vratite sve ono što je teritorijalno pripadalo NDH, a prije toga Njemačkoj vratite ono što ste već naplatili po istoj osnovi, pa možemo razgovarati. A novac ćete dobiti kad i ako ga budemo imali. I to nakon što platite ratnu odštetu Hrvatskoj za svu štetu u Domovinskom ratu.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save