Bruna Esih je trostruka oporba
Foto Goran Mehkek/Hanza Media
Građani Zagreba, a to je ipak glavni grad svih nas, ovaj će put, kad iziđu na birališta birati svoga gradonačelnika, dobiti zanimljiv i raznovrstan menu. Milan Bandić je već šesnaest godina na čelu Zagreba, što ga nije zaštitilo ni od posjeta Remetincu. Nad njegovom glavom i nadalje visi nekoliko optužnica od kojih se neke zaista isforsirane, kao ona o ustupanju štanda na tržnici za prikupljanje potpisa građana.
S jedne strane on nastoji građane impresionirati fontanama, a s druge podići „malim ljudima“, primjerice niskim cijenama tramvajskih karata. No, Zagreb kao europski i glavni grad Hrvatske nije još uvijek uspio riješiti elementarno pitanje zbrinjavanja otpada. Ideološki, Bandić nekako stalno pleše između Tita i Stepinca.
Nervoza u HDZ-u
Anka Mrak-Taritaš iskočila je kao kandidat ujedinjene ljevice, preferirajući struku. Poznaje grad i njegove probleme, ima iskustva ministrice graditeljstva. Sandra Švaljek nema ni jednu političku stranku iza sebe, zapravo dolazi izvan sfere politike, ekonomski je stručnjak, ozbiljna, odmjerena i pristupačna žena koja je gradom nakratko rukovodila dok je gradonačelnik bio u pritvoru.
Plenkovićev konj za utrku Drago Prgomet nije dobro primljen niti u strukturama samog HDZ-a, što posredno priznaje i šef stranke pokazujući posljednjih dana znakove nervoze i čak prijeteći neposlušnima. Prgomet je u samo dvije godine promijenio tri stranke, htio je nakon pretposljednjih izbora dovesti SDP na vlast, a HDZ-u kojega je bio netom napustio pripisivao je opasnu „konzervativnu revoluciju“.
Tuđmanovskim, državotvornim itd. hadezeovcima daleko je bliža nezavisna, mlada Dalmatinka Bruna Esih, koja kad je riječ o gradskim, komunalnim problemima i nije sasvim doma, ali je zato njezin politički svjetonazor jasan. Jedina bi od svih kandidata uklonila maršala s kazališnog trga. Trostruka je oporba: Bandiću, HDZ-u i ljevici. Ima i kapital od deset tisuća preferencijskih glasova s parlamentarnih izbora.
Ljudi i ćudi
E sad, nekome će ova ili ona osobina biti odbojna, nekome privlačna. Nekome je Bandića već na vrh glave, nekome je on garancija kontinuiteta, nekome se njegovi potezi demagogija, a nekome stvarna briga za ljude, netko će preferirati nezavisnu poziciju kandidata, a netko će dati prednost kandidatu stranke prema kojoj je lojalan, nekome je ideološki stav najvažniji, a nekome je zadnja rupa na diplama, nekome je sumnja u kriminal crta preko koje se ne može prijeći, a netko je opet sklon filozofiji „tko ne zna za sebe ne zna ni za druge“, nekome nečija ljepota izaziva dragost nekome zavist.
Koliko ljudi toliko ćudi. Sve ostalo će biti povijest, za sada je samo naklapanje i navijanje.
Piše Josip Jović / slobodnadalmacija.hr
