BUDUĆNOST EU: Svi pričaju o problemima Unije; koliko je zapravo realan njezin raspad?
Foto: Reuters, Hanza Media
Brza računica troškova prelaska na vlastitu valutu, kao i dosadašnja iskustva Britanije, samo jačaju ideju zajedništva većine zemalja u Uniji
Kad se u posljednjih godinu dana govori o Europskoj uniji, stalno se otvara jedno od pitanja o kojemu prije nitko nije niti razmišljao: hoće li opstati.
A sve je počelo, kao i mnogo toga, financijskom krizom 2008. godine koja se preko Atlantika svalila na Europu (o tome Donald Trump ne govori dok napada EU) i slomila Grčku. Iz današnje perspektive, hladno analitički gledajući – Grci bi se silno uvrijedili na to – možda i dobro da se to dogodilo. Jer su grčkim financijskim debaklom razotkrivene i slabosti Europske monetarne unije (EMU) u kojoj je 17 članica EU. A dio tih slabosti u određenom je obliku detektiran i u nečlanicama EMU. Nakon što je Grčka kao članica EMU i EU preživjela onu najtežu noć u tada dugim bruxelleskim pregovorima, počela je operacija kontrole štete i stvaranja mehanizama koji trebaju spriječiti da se takvo što ponovi. Dakle, za cijeli EMU bilo je dobro što su se konačno otvorile oči, što je došlo do suočavanja s istinom i što je na vidjelo izašla činjenica da je euro (i njegovi zameci) nastao kao politički projekt te da su njegovi kreatori bili svjesni svih slabosti koje nosi sa sobom – nadali su se da će se one usput popravljati i nisu očekivali globalni financijski krah.
Ozbiljna previranja
EU je danas u najozbiljnijim previranjima u svojoj povijesti i pitanje opstanka i dalje je na stolu. Ako za taj stol sjednu populisti poput Geerta Wildersa koji bi danas mogao postati najmoćniji političar u Nizozemskoj: svi kažu da neće biti premijer, ali on uporno ponavlja da nitko neće smjeti u stranu baciti njegovih 2,5 milijuna glasača (toliko ih planira osvojiti). U jednom od prijašnjih istupa otvoreno je zaprijetio da ih on neće moći spriječiti ako krenu tražiti svoje pravice na cesti. No, i on bi morao biti svjestan, kao i Marine Le Pen u Francuskoj, da je Brexit ozbiljno protresao ostale članice EU i da podrška ostanku jača. Danska je prije prošlogodišnje lipanjske odluke Britanaca bila najbliže -exitu. Nakon lipnja se kod Danaca dogodio kopernikanski obrat. Tu su i otvorene prijetnje: terorizam, imigranti, Rusija, protekcionizam.
Svemu se tome lakše suprotstaviti kao cjelina, nego kao jedinke, shvaćaju Europljani. I pet scenarija Jean-Claudea Junckera pozitivno je djelovalo, više brzina je mnoge zabrinulo jer druga brzina možda znači i biti drugi u redu za novac. A svečanu premijeru sve je doživjelo prošli tjedan u Bruxellesu kad je Poljska shvatila da više nema ucjena.
Domaći novac
Svijest je još jača među zemljama EMU jer brza računica pokazuje kolike troškove donosi povratak na “vlastitu” valutu. U svijetu gdje jača kineski yuan, a dolar i dalje kontrolira tržišta, dobro je biti pokriven čvrstom valutom (što će biti s funtom, tek treba vidjeti). Nije stoga čudno što u ponedjeljak Portugal preko Financial Timesa dreči: Fiskalno smo zdravi, ne zaboravite nas.
Jer, prije mjesec dana je povjerenik za ekonomske i financijske poslove Pierre Moscovici poručio da će se nastaviti produbljivanje EMU i uspostaviti se nove institucije, pa i ministar financija, a u konačnici slijedi fiskalno usklađivanje. Kad se usporedi ono što je rekao Moscovici s planom višebrzinske EU (dublja integracija za one koji to žele, bez mogućnosti da im ostali to blokiraju), očito je da postoji dovoljno zainteresiranih za snažniju EU s jakom eurozonom i stabilnim eurom.
Izvor: jutarnji.hr
