Čemu Vladino Vijeće za suočavanje s prošlošću?
Kao što znamo, Vlada Republike Hrvatske, na svojoj sjednici od 2. ožujka 2017. godine, donijela je odluku o osnivanju Vijeća za suočavanje sa posljedicama nedemokratskih režima, jednostavnije nazvanog Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković je rekao da će u Vijeću sudjelovati pravnici, povjesničari i drugi stručnjaci koji predstavljaju relevantne hrvatske institucije. Na čelu će biti predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, prof. dr. sc. Zvonko Kusić.
Stalnih članova Vijeća je 17, a po potrebi predsjednik Vijeća na sjednice može pozvati i druge osobe koje bi sudjelovale u radu Vijeća. Imena i funkcije svih članova možete naći na internetu.
Interesantno da među tim izabranim stručnjacima nema prof. dr. sc. Zvonimira Šeparovića, a niti ijednog od 50-ak vrhunskih stručnih, javnosti vrlo poznatih osoba, članova Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta, a koje se najviše bavi etičkim pitanjima totalitarnog komunističkog sustava.
Nema nikoga od istaknutih intelektualaca, članova Hrvatskoga društva bivših političkih zatvorenika, niti bilo koga od žrtava sustava s kojim bi se trebalo suočiti. Nema tu vrhunskoga intelektualca, žrtve iz vremena Hrvatskoga proljeća, jednoga od malobrojnih još živućih pokretača političkih demokratskih promjena toga vremena, Ante Glibote, koji živi u Parizu, a potpredsjednik je Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti. Nema nikoga od zaslužnih hrvatskih branitelja ili invalida obrambenog i osloboditeljskog Domovinskog rata, ali tu je, na čelu Vijeća, Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je u jednom nedavnom razgovoru sa Antom Glibotom, na pitanje u svezi lustracije vrlo arogantno odgovorio da to nije potrebno.
Tu je prof. dr. sc. Nenad Zakošek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji je u veljači 2013. godine organizirao vrijeđanje i sam vrijeđao američku znanstvenicu dr. sc. Judith Reisman, koja je tada posjetila Zagreb i Hrvatsku i došla održati dogovoreno predavanje na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a koja se zauzima protiv patološke seksualne revolucije i pedofilije osmišljene od strane Alfreda Kinseya.
Tu je i Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen područja Jasenovac, koja je masovno krivotvorila brojke žrtava Jasenovca.
Zatim, prof. dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, aktualni veleposlanik Republike Hrvatske u Parizu, koji prkosi Hrvatskoj i Europskoj uniji, držeći u svome uredu sliku zločinca Josipa Broza Tita, a nema sliku dr. Franje Tuđmana, utemeljitelja demokratske Republike Hrvatske, koju on predstavlja kao njezin veleposlanik i o čijem je znanstvenome poštenju svojevremeno izrekao sud njegov tadašnji profesor na Filozofskom fakultetu, cijenjeni i čestiti povjesničar Miroslav Brandt.
Toliko o vjerodostojnosti pojedinih “uglednih” stručnjaka.
No, ja se zapravo čudim da itko od tih članova tko imalo drži do svoga digniteta i samopoštovanja uopće hoće sudjelovati u toj manipulaciji.
Vjerojatno je tu u pitanju i dobra zarada, jer su to tobože teški problemi koje treba vrlo stručno razjasniti, iako je svakome razumnom čovjeku sve jasno, a prema većinskom sastavu Vijeća jasno je i kakvi će biti zaključci.
No, najbitnije je to da takvo izmišljeno Vijeće nema apsolutno nikakve potrebe svoga postojanja, jer su ta pitanja već riješena na razini Europske unije, čije su stečevine nadređene hrvatskome zakonodavstvu.
Parlamentarna skupština Vijeća Europske unije, kao što je poznato, donijela je već tri rezolucije o osudi zločina totalitarnih sustava, a to su Rezolucija 1096 iz 1996. godine o mjerama za suzbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava, te Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih sustava, od 25. siječnja 2006. godine, zatim Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, usvojena 2. travnja 2009. godine, sa određenim datumom sjećanja na sve žrtve komunizma, 23. kolovoza svake godine.
Ujedno je Hrvatski (državni) sabor potvrdio sve te europske dokumente, koji se temelje na međunarodnom dokumentima Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima i 30. lipnja 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990, a koju je potpisao tadašnji predsjednik Hrvatskoga sabora, Vladimir Šeks.
Prema svemu tome, Republika Hrvatska je obvezna provoditi u djelo sve te europske dokumente, jer je svojim ulaskom u Europsku uniju 2013. godine potpisala da preuzima sve stečevine i odluke Europske unije koje su i nadređene hrvatskome zakonodavstvu, a svaka izvršna vlast je dužna provoditi u djelo i odluke Hrvatskoga sabora, koje niti su, niti mogu biti promijenjene. Najmanje što je bila dužna Republika Hrvatska učiniti bilo je da ukine slavljenje i glorifikaciju aktera osuđenog zločinačkog komunističkog sustava, ukidanjem svih naziva ulica, trgova, parkova, škola i ustanova po imenima iz toga osuđenoga sustava.
Hrvatska je, prema tim usvojenim dokumentima, dužna provesti i lustraciju svih kadrova u javnome životu i ukloniti ih sa značajnih društvenih položaja, kao i zabraniti sudjelovanje u vlasti svih onih koji slave aktere tih osuđenih zločinačkih sustava.
Da su vlasti hrvatske države izvršile svoje političke i moralne zakonske obveze, mi sigurno ne bismo imali ovakvu moralnu, duhovnu, etičku, političku i egzistencijalnu katastrofu kakvu imamo.
Pravni sustav koji bi trebao osiguravati političku, socijalnu i gospodarsku sigurnost i stabilnost, doveden je svojim protežiranjem komunističkih opcija, selektivnošću i nepravdama, do rugla i retardiranosti, kako jednom prilikom reče istaknuti hrvatski pravni stručnjak.
Od 2000. godine na dalje uništava se, strategijski i sustavno, ne samo hrvatska država, nego i sam hrvatski narod, što vidimo prema gospodarskim i demografskim pokazateljima, te iseljavanjem mladog stanovništva. Narod je sve jadniji, malodušniji i bolesniji, jer ga se otvoreno truje bijednim uvoznim previše odstajalim jeftinijim prehrambenim otpadom u fazi kanceroznih i drugih štetnih učinaka na zdravlje ljudi.
Također, prema Večernjem listu od 20. ožujka 2017. godine, narod u Slavoniji se uništava i arsenom otrovanom vodom za piće, i to već dulji niz godina. U tjelesnim tkivima ljudi nalazi se i preko 60 puta više, što je gotovo nevjerojatno, teško otrovnog elementa arsena, nego što je prema mjerilima Svjetske zdravstvene organizacije dopušteno. Ljudi, djeca i trudnice enormno obolijevaju od zloćudnih, kardiovaskularnih, dijabetesa i drugih bolesti. Više je spontanih pobačaja, mrtvorođene djece i raznih malformacija. Uz još pretjeranu i nekontroliranu uporabu umjetnih gnojiva, raznih pesticida i herbicida, velika je opasnost za fizičko i mentalno zdravlje ljudi, ali i zdravlje životinjskog i biljnoga svijeta.
Pri vlastima, na svim razinama, previše je savjetnika i njihovih zamjenika, sve uhljebljenih podobnih stranačkih kadrova, a stručnjaka koji bi vodili brigu o općem dobru naroda i države nema nigdje blizu mogućnosti djelovanja.
Sigurno je politički namješteno da propadne i Agrokor, kako bi Slavonci još više iseljavali, a zemlja ostala pusta i jeftina, na koju već pikira i srbijanski kapital, a o drugim vjerovnicima da se i ne govori.
Milijunske pljačke u državi od strane podobnih političkih visokih dužnosnika se u DORH-u prikrivaju i zataškavaju, dok po takozvanim ovršnim zakonima obični ljudi ostaju bez krova nad glavom i zbog 1.000.- kn duga raznim inozemnim kreditorima koji slobodno vršljaju po Hrvatskoj.
Nad hrvatskim braniteljima provodi se teror, izmišljaju optužbe i donose drastične presude i po osobnoj i po zapovjednoj odgovornosti, dok agresorski zločinci slobodno šeću po Hrvatskoj, pa i parazitiraju na najvišim upravljačkim političkim i gospodarskim položajima.
Znači, u stvarnosti je neizdrživo stanje, jer smo opljačkani i dovedeni u kolonijalni položaj i dužničko ropstvo, pravni sustav ne funkcionira, a Vlada izmišlja bespotrebna i besmislena vijeća za suočavanje sa prošlošću, koja je već suočena na europskoj i svjetskoj razini, te moralno i politički obvezatna za Vladu Republike Hrvatske, kao što je već rečeno.
Dakle, jedino ispravno legitimno i legalno bilo bi osnivanje vijeća od kompetentnih stručnih osoba za pripremu Zakona o lustraciji.
No, tko je za teško stanje u državi najviše odgovoran? Naravno, izvršna vlast i u njoj najviše rangirane osobe, kao predsjednica države, predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatskog (državnog) sabora. Pitanje je hoće li oni, znaju li i mogu li izvršavati svoje dužnosti, u interesu općega dobra hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske.
O vlastima u Katekizmu Katoličke Crkve jasno piše: “Ako se dogodi da vladari izdaju nepravedne zakone ili poduzimaju mjere koje se protive moralnomu redu, te odredbe nikoga ne vežu u savjesti. U tome slučaju vlast samu sebe urušava i završava u bezakonju. Ljudsko zakonodavstvo ima karakter samo ukoliko je u skladu sa zdravim razumom; zato je jasno da ono dobiva svoju snagu od vječnog zakona. Ukoliko bi se udaljilo od razuma, trebalo bi ga proglasiti nepravednim, jer ne bi ostvarilo pojam zakona; to bi prije bila neka vrsta nasilja”, ili, kako bih ja rekla, tiranije.
Stoga svi duboko razmislimo kako, uz Božju pomoć, zaustaviti propast i spasiti narod i samostalnu demokratsku hrvatsku državu!
dr. Ružica Ćavar/hrsvijet.net
