Dolazak posebnog poslanika pape Franje za Međugorje nadbiskupa Henryka Hosera iščekuje se krajem ovog mjeseca koji bi ondje proučavao ”pastoralnu situaciju” i utvrdio potrebe hodočasnika. U poznavanju vatikanske diplomacije i govora pape i Crkve ističe se kolumnist Večernjeg lista Darko Pavičić koji je u razgovoru za Direktno.hr govorio o fenomenu Međugorja i njegovom priznavanju od strane Vatikana kao službenog marijanskog svetišta.

Podsjetimo, u Međugorju (Čitluk, Bosna i Hercegovina) 24. lipnja 1981. šestero djece ukazala se Gospa i dala im poruku za poticaj vjernika da se posvete molitvi, a to su Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović.

I dok Međugorje iščekuje dolazak papinog izaslanika, mostarski biskup msgr. Ratko Perić ovih je dana ponovno uznemirio duhove ustvrdivši kako se u Međugorju Gospa nikada nije ukazala.

Je li papa Franjo naklonjen priznavanju Međugorja kao marijanskog svetišta doznajte u razgovoru s Darkom Pavičićem.

Kako donosi Bitno.net, posebni papin izaslanik Hoser za Međugorje je rekao: “Papa očekuje od mene da opišem sustav pastoralne skrbi i ustvrdim je li ona adekvatna za toliki broj hodočasnika”. Može li se iz toga ikako iščitati da je riječ o koraku bliže k priznavanju Međugorja kao marijanskog svetišta?

Bit ću toliko slobodan i reći – da. Ovo je prvi korak u priznavanju službenog statusa Međugorja kao svetišta, jer preko papina izaslanika Hosera, defacto, progovara sam papa, sama Crkva, koji je poljskim medijima rekao, a kako je prenio Bitno.net, i to kako u Međugorju vidi veliki potencijal za evangelizaciju i obnovu vjere te da on Međugorje vidi više kao „kristološko a ne marijansko“, što je i glavna poruka Međugorja, tj. preko Marije k Isusu. On je tim svojim prvim izjavama, prije samog dolaska u Međugorje, praktički „priznao“ status Međugorja u očima Crkve. Dakako, daleko je to od priznanja na svim razinama, od ukazanja nadalje, ali definitivno veliki korak za Međugorje. Pazite, mons. Hoser govori poljskim novinarima o nekim detaljima, poput onih da je vidio da premda u Međugorju ima 50 ispovjedaonica to nije dovoljno jer nema ispovjednika na mnogim jezicima. To je, praktički, najava da će on u Međugorje „dovesti“ ispovjednike na brojnim svjetskim jezicima. To govori dovoljno samo za sebe.

Sveti papa Ivan Pavao II. posebno je bio naklonjen Gospi, koja ga je zaštitila u atentatu 13. svibnja 1981. godine na blagdan Gospe Fatimske te je poznata njegova privrženost BDM. Kakav je bio njegov odnos prema Međugorju?

Prenose se neke izjave sv. Ivana Pavla II. tj. da je rekao da nije papa već bi odavno sjedio u Međugorju u ispovjedaonici kao ispovjednik. To je najbolja slika njegove privrženosti Međugorju. Zapravo, ne Međugorju kao fenomenu ili hodočasničkom središtu, nego, kao što i sami kažete, njegovoj beskrajnoj odanosti Gospi, Blaženoj Djevici Mariji.

Kako redovita mjesečna ukazanja vidjelice Mirjane utječe na imidž Međugorja? Neke privlači, a neke i odbija. Za druga marijanska svetišta ne doznajemo o privatnim ukazanjima.

Kao novinara zanimao me sam čin ukazanja i bio sam na nekoliko. To je doista misterij na koji ne može, barem zasad, odgovor dati ni znanost ni teologija, pa prema tome niti netko poput novinara, koji samo promatra fenomen i prenosi ga svojoj publici. S druge strane, ukazanjima se rugaju i ružno o njima, kao i o vidiocima, najviše govore oni koji nikad u životu ne samo da nisu bili niti na jednom ukazanju ili upoznali nekog od vidioca, nego nikad nisu bili niti u Međugorju! To je tipično za našu navijačku i pljuvačku javnost. No, ono što mogu posvjedočiti iz osobnog susreta s nekim od vidioca, to je da se radi o normalnim, zdravim i sasvim običnim i prosječnim ljudima poput Vas i mene. A konačni sud o ukazanjima dat će Crkva. S time da niti on neće biti obvezujući za one koji u njih neće vjerovati, jer se radi o privatnim objavama. Crkva traži da se vjeruje samo u službenu objavu, koja je završena s Kristovim životom i njegovih apostola.

I sam papa Franjo je nedavno rekao da ”Gospa nije poštarica pa da šalje brzojave kada će se ukazati”. Vi ste jedini zaključili kako papa Franjo ovdje ne misli na Međugorje.

Papa Franjo je toliko otvoren i izravan da sam siguran da je mislio na Međugorje to izrijekom i rekao. Pa ovaj Papa je baš poznat po tome da ne govori „u rukavicama“! U svijetu se događaju na stotine „ukazanja“, za koja se vrlo brzo pokaže da su bili prividi ili obmane. Neki u dobroj namjeri, drugi u lošoj. Mnogi se vjernici javljaju crkvenim službama da su imali vizije Marije, Isusa, svetaca… Najčešće Blažene Djevice Marije. Crkvena vlast rijetko intervenira u takve privatne objave i vizije, osim ako izazivaju sablazan ili štete izravno crkvenom nauku. U Međugorju nema ničega od toga. Štoviše, postoje golemi plodovi, koji se vide u obraćenjima, ozdravljenjima, promjeni života kroz sakramente ispovijedi, euharistije, pokoru ili na klanjanju Presvetom oltarskom sakramentu, što spominje mons. Hoser. Takvog mjesta na svijetu nema! Parafrazirao bih Dostojevskog koji kaže da „kad bi mi netko dokazao da je Krist izvan istine i kad bi bilo realno da je istina izvan Krista, ja bih radije ostao s Kristom nego s istinom“. Čini mi se da je tako i s Međugorjem, tj. da kada bi netko međugorskim hodočasnicima i dokazao da je ondje Gospa izvan istine, da bi oni radije ostali s Gospom nego s takvom istinom. Također, posve je nelogično da se papa Franjo nekoliko dana ranije “sprdao” s “Gospom poštaricom” iz Međugorja, a onda na blagdan Gospe Lurdske objavio ime svog posebnog izaslanika za Međugorje, povjerivši mu pastoralnu ulogu. Crkva, naime, jako pazi na simboliku datuma kada nešto objavljuje, pa se i u ovom slučaju to može simbolički tumačiti kao papin “plus” Međugorju. A ne minus koji mu priželjkuju oni koji osporavaju taj fenomen, ne prežući u Papine izjave trpati ono čega u njima nije bilo.

I dok Međugorje iščekuje dolazak papinog izaslanika, mostarski biskup msgr. Ratko Perić ponovno je uznemirio duhove ustvrdivši kako se u Međugorju Gospa nikada nije ukazala. Perić smatra da je riječ o manipulacijama vidjelaca i svećenika, a naveo je i “dvoznačne pojave” s navodnim ukazanjima tvrdeći da se “ukazana žena” u Međugorju ponaša sasvim drugačije od istinske Gospe, Majke Božje, u ukazanjima koja je Crkva do sada priznala autentičnima. Kako Vi to tumačite?

Biskup Perić, oštro reagirajući čak u dva pisma, pokazao je očitu uznemirenost nakon imenovanja papina izaslanika. Vjerujem da će ona splasnuti odmah po dolasku mons. Hosera u Međugorje. Poznato je da je otpočetka mons. Ratko Perić otvoreni protivnik međugorskih ukazanja, kao i njegov prethodnik mons. Pavao Žanić, s kojim sam kao mlad novinar razgovarao i rekao je, ljutito lupavši šakom po stolu, da ukoliko Crkva prizna ukazanja, on će na koljenima od Mostara do Međugorja.

No, meni se čini da je uloga i jednog i drugog biskupa u cijelom ovom fenomenu izrazito pozitivna, bez obzira na to što su protiv događanja u Međugorju već 36 godina. S time da je biskup Žanić prvih dana bio na strani vidioca, uvjeravajući u njihovu autentičnost međugorskog župnika fra Jozu Zovka, koji je bio skeptičan ispočetka… Naime, biskup je crkvena vlast i kao svaka vlast on nema prostora za improvizaciju, nego mora stajati uz strukturu. Čvrsto, a ponekad i prečvrsto, prianjanje mostarskih biskupa uz tu strukturu, onemogućilo je, siguran sam, brojne devijacije i zlouporabe međugorskog fenomena. Naime, da oni nisu bili tako čvrsti, tko zna u što se Međugorje moglo pretvoriti. Ovako, biskupi su stalno bdjeli, pa se teško moglo zastraniti. Što se danas jako dobro vidi upravo u pastoralnoj formi i sadržaju u Međugorju, koje gotovo savršeno funkcionira, a kojega dolazi još malo unaprijediti i do kraja „legalizirati“ poseban papin izaslanik.

Izvor: direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save