Mesićeva “nas i Rusa 300 milijona” poprima potpuno novo značenje
Nakon spoznaje da je Agrokor kreditiran od strane ruskih državnih banaka temeljem lažnih financijskih izvješća, ruski su bankari podivljali, a jako su se uznemirili i ostaci SDP-ove jugoslavenske falange.
Netko je zafrknuo, da ne posežemo za vulgarizmima, “našu braću Ruse” i sad je nastala panika. 300 milijuna eura nije mala svota; dapače, i radi manjih su se iznosa započinjali ratovi, no nema brige, jer rata ne će biti, ali se Rusima i njihovim interesima, što bi rekli, udarila “kajla”.
Sad možemo ujedno vidjeti i svu bijedu hrvatskog (istraživačkog) novinarstva, jer, prisjetimo li se novinarske konferencije 10. veljače 2017. godine sazvanu od strane veleposlanika Ruske Federacije u RH Anvara Azimova, koji je onako skockan u vojnoj poluodori, s toliko odličja i medalja na sebi da nije mogao stajati, gušeći se od bijesa prijetio da Rusija više ne će pomagati Agrokoru – zašto se nitko time nije pozabavio? Bilo je potrebno više od mjesec i pol kako bi u javnost došla činjenica koja se tako lako mogla iščitati iz spomenutog nastupa ruskog veleposlanika.
Ipak, poznavatelji geopolitičkih kretanja lako su mogli predvidjeti ovakav događaj. Naime, pitanje novca je uvijek pitanje interesa. Ivica Račan je prvi prodao INA-u mađarskom MOL-u, iza kojega stoji ruski interesi, a prodavanje se nastavilo za vrijeme proruskog i izdajničkog djelovanja Mesića, Josipovića, Sanadera i Milanovića. Sjetimo li se da je bivši predstojnik Ureda za državnu imovinu Mladen Pejnović, za čijeg je “uredovanja” država oštećena za 16,6 milijardi kuna, nakon čega je pobjegao u Moskvu, Kotromanovićevog pokušaja prodaje vojnih objekata na Lošinju Rusima, remonta ukrajinskih migova, Pusićkinog vanjskopolitičkog šurovanja s Arapima, Rusima i Turcima protiv Izraela, SAD-a i Europske unije i dalje redom. Takvo političko djelovanje nije isključivo posljedica sovjetskih umova “antifašističkih” političara, nego približavanje Rusiji podrazumijeva i znači približavanje “regijonu” i Beogradu – što je vrlo jasno i razvidno.
Ne možemo razumijeti događanja u Agrokoru, ukoliko prije ne shvatimo što se dogodilo s INA-om. Naime, Hrvatska i njezini građani od INA-e nemaju nikakve koristi, osim što se putem nje izvlači novac i uhljebljuje podobne, ali, trenutna se vlada ipak odlučila za bezrazložni i skupi otkup INA-e, ni manje ni više no zbog pritisaka, prvenstveno SAD-a, radi smanjenja utjecaja kojeg Rusi vrše preko MOL-a, odnosno INA-e. Time se osujetilo domaće petokolonaše, stoga su oni primorani upravo na ovo što se događa u Agrokoru.
Zato se pod svaku se cijenu pokušalo održati ruski interes u Hrvatskoj, a kao sjajna se prilika pokazao financijski nestabilan Agrokor. Ovom se prilikom može ujedno i kazati tko ima odgovor na sva pitanja glede Agrokora i spornog kredita u ruskim bankama i time pomoći posrnulom novinarstvu u Hrvata – glavni lobisti i posrednici su bivši predsjednik Stjepan Mesić i bivši predsjednik Vlade Franjo Gregurić. Mesićev poklič: “Nas i Rusa 300 milijona” sad poprima potpuno drugi značaj.
Stjepan Mesić je održavao dobre diplomatske odnose s Rusima i zemljama oko Rusije, dok je Gregurić iskoristio svoje stare naftaško-političke veze s raznim skupinama u Rusiji. Naime, moramo se prisjetiti da je Semion Mogiljevič, jedan od najvećih kriminalaca našega doba, koji se, između ostaloga nalazi na FBI-ovoj potjernici među deset “most wanted”, dobio hrvatsku putovnicu 1997. godine putovnicu od Hrvoja Šarinića, a na prijedlog i inicijativu Franje Gregurića.
Dakle, spregom diplomacije i podzemlja, djelovanjem Mesić-Gregurić-Mogiljevič, omogućen je i odobren ruski kredit Agrokoru kao pokušaj uspostave ruskog interesa na prostoru RH. Tako bar tvrde izvori bliski diplomatskim kanalima određenih zapadnih država. Sve u svemu, Mesić i Gregurić će uskoro pojasniti novinarima (ali i policiji) kako se, i pod kojim uvjetima, dogovorio sporni kredit. Rusi su očito namagarčeni i “popušili” sunovce, a odgovorni za to su, uz Mesića i Gregurića, guverner HNB-a Vujčić, kao i bivši guverner Rohatinski (sad stalno zaposlen u Agrokoru).
Pouka koju bi svi ti nikad provaljeni i kažnjeni likovi trebali iščitati je sljedeća: postoje brži, bolji, pametniji i uspješniji od Rusa, a to su Amerikanci, koji ne vole da njihovi interesi potkopavaju od strane jugoslavenskih mafijaša i kriminalaca.
Ukoliko je trenutni ministar financija Zdravko Marić za sve ovo znao, a šutio, treba mu dati najviše državno odličje…
Josip Gajski/hrsvijet.net
