MORH odlučuje: Izraelci nude lovce F-16, Švedska borbeni lovac JAS-39 Gripen
U medije je ovih dana procurila informacija da će Ministarstvo obrane RH do lipnja konačno donijeti odluku o opstanku ili gašenju borbene komponente HRZ-a.
Nakon što je Hrvatska krvlju teško izborila vlastitu samostalnost prije 20 godina, uz današnju nestabilnosti u našem neposrednom susjedstvu, kao i velikih geopolitičkih preslagivanja na istoku Europe, nema sumnje da hrvatski vojnik mora biti na moru, kopnu i u – zraku. Gasiti borbeno zrakoplovstvo u sadašnjoj Europi punoj sigurnosnih izazova bila bi prava strateška ludost najmlađe članice NATO saveza
Kako doznajemo unutar krugova HRZ-a, najviše je pažnje usmjereno na dvije inozemne ponude koje su stigle na stol ministra obrane Damira Krstičevića.
Lovce nude Švedska i Izrael
Prva ponuda je iz Švedske koja već godinama nudi borbeni lovac JAS-39 Gripen, uz izdašnu gospodarsku kompenzaciju. Kako Šveđani nemaju na lageru polovne Gripene za ponuditi, Hrvatskoj se nude isključivo novi primjerci. Visoka cijena neizbježan je faktor u ovoj ponudi, pa u MORH-u već mjesecima mozgaju kako i gdje pronaći nešto više od pola milijarde eura za eskadrilu novih švedskih lovaca.
Druga ponuda (riječ je o dvije različite, op.a.) stiže iz Izraela.
Prva ponuđena opcija sadrži eskadrilu lovaca F-16 block 40 barack koji su proizvedeni 1994. godine. Cijena ove eskadrile, uz isporuku naoružanja raketa dugog i kratkog dometa, uz obuku hrvatskih pilota u Izraelu, teži oko 600 milijuna eura. Dakle, financijski vrlo slično ponudi iz Švedske.
Druga izraelska ponuda za obnovu HRZ-a se sastoji od eskadrile nešto starijih F-16 nez proizvedenih sredinom 80-tih godina, a koji su u tijeku povlačenja iz službe zbog uvođenja novih zrakoplova F-35.
Tu ponudu Izraelci su procijenili na 120 milijuna eura,a sadrži rakete zrak-zrak kratkog dometa, generalni remont i obuku naših pilota u Hrvatskoj.
Valja reći da su stručnjaci MORH-a u studiji iz 2011. godine F-16 ocijenili kao zrakoplov neprihvatljiv za HRZ. Zahtjeva veliki broj tehničara, dugotrajna obuka pilota i tehničara, visoka cijena prilagodbe zemaljske infrastrukture kao i visoka cijena jednog sata leta od preko 50 tisuća kuna samo su neki od parametara od kojih se ne može pobjeći. Jedina prednost ove ponude je dugoročno strateško savezništvo Hrvatske sa Izraelom.
Trenutna raspoloživost određenog tipa aviona, te njegova jeftinija cijena, nikako nisu pouzdana rješenja ako za isti ne postoji taktička i tehnička opravdanost u dugoročnom smislu. Projekt izbora borbenog aviona još najmanje za posljedicu ima kupljeni avion, koliko odražava sve one pogodnosti koje jedna država uspije pridobiti za sebe.
U prvom planu tu su razna tehnološka rješenja u raznim industrijama koja bi posrnulom hrvatskom gospodarstvu itekako dobro došla i što bi svakako trebalo iskoristiti. U međuvremenu, promijenila se i zakonska regulativa EU-a pa „offset“ više nije obvezan i svaki dobitak na ovom području bio bi priznanje kupcu. Nadalje, izborom aviona odabire se i dugoročni partner te se i tu valja zapitati koje će blagodati osjetiti građani RH od nabave borbenog aviona. Valjda politički i vojni mudraci i o tome vode računa.
Bude li MORH nabavljao borbene aviona kako je to napravljeno s helikopterima OH-58D „kiowa warrior“, koji mjesecima ne lete zbog nedostatka letačkog kadra, onda nam se ne piše dobro.
Izvor: maxportal.hr
