Gotovo je neshvatljivo u što se pretvorila Hrvatska, ona „medijska“, „mainstream“ Hrvatska, jer ova naša Hrvatska u kojoj živimo svoju svakodnevicu mi obični ljudi, čini se, ista je kao što je bila i prije 5, 6 ili 15 godina. Čak su neke stvari i bolje. Navodno izlazimo iz recesije. Konačno imamo nekoliko jakih i kompetentnih ministara u Vladi koji ulijevaju povjerenje, barem kad je gospodarstvo u pitanju. Prognoze rasta BDP-a najbolje su u posljednjih 8 godina. Ona famozna agencija koja nam određuje rejting u posljednjem izvješću bila je nešto blaža i donijela povoljniju ocjenu s realnim izgledima da izađemo iz kruga zemalja koje su završile u „smeću“.

No, usporedo s tim, svjedoci smo i jednog drugog procesa, koji bi se, bez bojazni da ćemo pogriješiti, mogao nazvati projektom „što gore to bolje“.

Kakav je to poriv koji neke među nama goni da činimo sve što je moguće u korist vlastite štete i da uporno siječemo granu na kojoj sjedimo? Enigma je to koju zasigurno nećemo ni lako ni brzo razmrsiti. Jer i oni koji ovu zemlju kleveću i rovare protiv nje na svakom koraku, rade to u njezinom „interesu“, ili tako barem tvrde. Ne budimo naivni, jako dobro znaju zašto to rade, a priče o ljubavi prema Hrvatskoj prašina su u oči i cinizam prve vrste. Ljubav prema bilo čemu, pa tako i narodu i Domovini mjeri se djelima, a ne riječima. Naravno da na tu ljubav nema nitko monopol, ali isto tako jako dobro vidimo tko se kako ponaša i što čini. Vrijeđanje i ponižavanje ove zemlje i klevete na njezin račun niti su kad bili niti mogu biti izraz ljubavi i poštovanja, nego upravo suprotno.

Iz dana u dan slušamo blasfemične objede za koje svi skupa znamo da nemaju veze sa zdravim razumom i sve to, čini se, prolazi pored nas i malo koga dotiče.

Čujem da su i Laburisti naciji skrenuli pozornost kako se „stanje opće sigurnosti u Hrvatskoj drastično pogoršalo“!? Kao „argumenti“ navode se SUKOBI NAVIJAČA NA NOGOMETNIM STADIONIMA I „UGROŽENOST“ SRBA!!!

O tempora, o mores! Zemljo otvori se!

Marginalna strančica čije bi članstvo sasvim sigurno moglo stati u omanji sobičak i koju je Milanović šutnuo kao staru krpu, očito nije u stanju skrenuti pozornost javnosti na bilo koji drugi način, pa se počela baviti prljavim podmetačinama i potpaljivanjem vatre, oslanjajući se na propagandni velikosrpski pamflet koji je ovih dana ugledao svjetlo dana pod radnim nazivom „Bilten #10; Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016.“ Naravno, imaju se na koga ugledati. Na istom kursu su SDP, HNS i sva sila ljevičarskih strančica, anarhističkih udruga, organizacija „civilnog društva“, kojekakve „platforme“, oni koji umišljaju da su „kulturnjaci“, zaštitnici kriminala u HAVC-u kojima „pukne film“ tek kad osjete da bi moglo prestati curiti iz državne pipe itd., itd.

Malo komu je čini mi se bitno što stvarno sadrži pamflet SNV-a, što je supstrat te nategnute konstrukcije čiji je cilj dokazati ono što ne postoji i dolijevanjem ulja na vatru doprinijeti svojoj viziji „smirivanja stanja“ u Hrvatskoj, pa i međusobnih odnosa Hrvata i srpske manjine.

Ni vlast nije briga. Nemaju toliko dostojanstva i časti da reagiraju na blasfemiju kojom se blati država na čije su čelo zasjeli.

Iskreno, normalnim ljudima već je pun kufer izmišljotina i zakulisnih igri kojima se bave etnobiznismen Milorad Pupovac i njegova branša. Sasvim je očito da se cijela njihova koncepcija „političkog rada“ i „borbe za prava srpske manjine“ temelji na polarizaciji između većinskog naroda i srpske manjine. I to nije tako od jučer. Milorad je s tim započeo još u vrijeme dok je predvodio „Srpski demokratski forum“, a nastavio kroz sadašnji SDSS i SNV.

Vješto koristeći nastojanja svake dosadašnje Vlade da u što je većoj mogućoj mjeri ostvari suradnju s političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj i udovolji im, srpska „politička elita“ iz dana u dan nastupa sa sve više drskosti i bezobrazluka. To je sad već toliko očito da se više sakriti ne može. Usporedo s napadima četničke bratije iz Beograda, teče i taj proces i sve skupa poprima oblik klasičnog specijalnog rata.

Ostale nacionalne manjine postale su na neki način taoci političkih predstavnika Srba, koji sa svoja 3 (unaprijed osigurana zastupnika u Hrvatskom saboru) vode glavnu riječ, iako predstavljaju 8-10% srpskog biračkog tijela. Oni „vedre i oblače“, a ako što gdje i zapne, tu je predstavnik talijanske ili bošnjačke manjine, ostali se potom priklanjaju po inerciji, ili (ako je to moguće) ostaju suzdržani, drže se po strani i ne miješaju u rasprave i donošenje odluka. Vrhuška SDSS-a ostvarila je monopol ne samo u smislu političkog zastupanja vlastitog naroda, nego na stanoviti način monopolizirala i manjinsko pitanje uopće, što je svojevrsni nonsense i čega nadaleko nema, barem u europskim zemljama. Milorad Pupovac je alfa i omega tog i takvog SDSS-a i nažalost, uživa status „svete krave“ – bar kad su u pitanju dosadašnje vladajuće garniture.

Potpuno marginaliziranje svih drugih organizacija i političkih opcija koje su se posljednjih godina javile kod Srba u Hrvatskoj (poput Nacionalnog vijeća Srba u Republici Hrvatskoj i Srpske pravedne stranke) i koje upozoravaju na pogubnu politiku SDSS-a, SNV-a i Milorada Pupovca trend je kojemu državni mediji također doprinose, dokazujući time da su još uvijek daleko od javnog servisa građana i da ono što čine s demokracijom ima jako malo zajedničkog.

Predsjednik Srpske pravedne stranke Nenad Vlahović, 19. je veljače o.g. uputio je otvoreno pismo Vladimiru Bileku, predsjedniku Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Saboru Republike Hrvatske, u kojemu među ostalim kaže:

„U proteklih sedam godina svojim aktivnostima i izjavama u javnosti nastojim upozoriti između nekoliko bitnih pitanja i na problematiku koja se odnosi na NOVOSTI- tjednik koji izdaje Srpsko narodno vijeće u Hrvatskoj.

Zašto su opozicijski srpski predstavnici godinama blokirani u pristupu javnim glasilima, a o ovom glasilu da se i ne govori jer su oni za Novosti nepoželjne osobe.

Ipak, na svijetlo javnosti u zadnje vrijeme sve više izlazi informacija od sve više osoba na političkoj sceni o stvarnom stanju u srpskoj zajednici pa tako i u Novostima.

Izjava gospođe Željke Markić u emisiji ‘Iza kulisa’, koja se odnosi na Novosti i Pupovca kao problem su u cijelosti točne i potkrepljene sa neoborivim činjenicama i tu se nema što oduzeti niti dodati.

Tjednik Novosti zamišljen je kao glasilo srpske zajednice u republici Hrvatskoj , koji će sadržajno odisati s pitanjima i problemima u dijelu povratka, obnove, stupanja u posjed imovine, stambeno zbrinjavanje, mirovine i konvalidacija , naknada štete i to u osnovnim sadržajima. U dijelu kulture obrazovanja, vjere i ostaloga zamišljene su kao temelj održavanja nasljeđenih potreba za zadovoljavanjem svega što je potrebno u društvenoj nadgradnji.

U prvim godinama izlaženja Novosti su štampane u štampariji GLASA SRPSKOG U Banja Luci i već tada se ‘šuška’ o određenim problemima tada glavnog urednika po pitanju materijalnih sredstava.

Obzirom da su novine financirane iz proračuna, novcem poreznih obveznika Republike Hrvatske, a koja sredstva su sve više i više povećavana i dosežu iznos u navedenoj emisiji.

Dolaskom bez ikakovih natječaja skoro kompletnog broja novinara iz FERALA, koncepcija i sadržaj lista evoluira u tjednik koji je sve samo ne izvorno glasilo srpske zajednice u Hrvatskoj.

Sve češće su objavljivani natpisi i teme koje su posprdno upućene na najsvijetlije simbole države koja ih plaća, a naslovnice i simboli zaista su za svaku osudu.

Novosti se pretvaraju u obrambeni ešalon za obranu prvog Srbina u Hrvatskoj od eventualnih kritika, rijetkih srpskih opozicionara, a koji to sve pretvara u svoj polu-privatni list s ciljem stvaranja kulta ličnosti.

Ako za tri zastupnika u Saboru glasa 8-10% Srba , mogu li zastupnici imati u cijelosti čistu predstavničku legitimaciju i smatrati sebe vođama svih 184.000 Srba.

Istovremeno, izvan okvira SDSS-a i SNV-a Novosti ne objavljuju niti jedan člančić o aktivnostima udruga i institucija izvan kontrole Milorada Pupovca.

Zar se uopće Novosti mogu nazivati tjednikom srpske zajednice u Hrvatskoj, jer to su novine za hiljadu – dvije hiljade Srba koje porezni obveznici u Hrvatskoj plaćaju 3 i više milijuna kuna.

Poticao sam u nebrojeno navrata da se sistem financiranja mora mijenjati u odnosu na manjinske aktivnosti i sve što te aktivnosti proizvode , a trošenje milijuna kuna za ‘dobrobit’ zanemarivog broja manjinskih prvaka, osobito srpskih, taj novac služi prvenstveno u njihove svrhe i korist.

Podržavam inicijativu u podnošenju prijave za Pupovca, no istovremeno želim izvjesiti javnost da smo iz redova srpske zajednice takovu prijavu već podnijeli povjerenstvu, unazad dvije godine, a koje je ocijenilo da Pupovac nije u sukobu interesa.

Sudbina ove prijave vjerujem da će biti ista prethodnoj.

Za sve građane Hrvatske, porezne obveznike i ostale, ističem da pomaka na bolje nema i da ga neće niti biti, da smo kao članovi srpske zajednice u nemogućnosti riješiti problem Pupovca sve dok ga hrvatske Vlade nagrađuju za njegove usluge s milijunskim iznosima.

Zar zbog tri ruke koje u sabor ulaze uvijek na isti način, a koje ovoj Vladi nisu potrebne ona izdvaja milijune kuna.

Istovremeno srpska opozicija u Hrvatskoj zajedno nema desetak tisuća kuna za potrebe svoga djelovanja, a kamoli za promjenu stanja.

Sve dok je ovaj odnos takav, tako će i biti i nije moguće provesti korjenite promjene u prvom redu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.

Očito da i ova Vlada to smatra nepotrebnim.“ (http://nvsh.hr/?p=996; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 13.3.2017.)

Milorad Pupovac i SNV prave popise „nepodobnih“, potpaljuju i izmišljaju „ugroženost“ Srba u Hrvatskoj.

Ne pitaju se zašto stotine srpskih ratnih zločinaca i silovatelja i dalje nekažnjeno šeću Hrvatskom, nije ih briga za one koji još uvijek traže kosti svoje djece, roditelja, braće, sestara, ALI ZATO VUKOVARU KOJI SU ČETNICI RAZORILI DO TEMELJA I U NJEMU POČINILI GENOCID NATURAJU ĆIRILICU UZ POMOĆ NEOKOMUNISTIČKE KAMARILE OKUPLJENE U SDP-u. Zbog ćirilične ploče u Vukovaru UBIJEN JE ČOVJEK, ali to ne zanima naše „političke predstavnike Srba“ koji bi se (možda) trebali upitati KAKVA JE LOGIKA NA TAKO AGRESIVAN NAČIN NATURATI ĆIRILICU U HRVATSKOJ, A U BEOGRADU JE GOTOVO I NEMA!

Pupovac i društvo izvrću istinu, LAŽU, KLEVEĆU I KRIVNJU ZA RAT 90-ih godina SVALJUJU NA HRVATSKU KOJA JE BILA ŽRTVA VELIKOSRPSKE AGRESIJE. UPRAVO TO STOJI I U UVODU „BILTENA“ SNV-a kojije nedavno objavljen, gdje piše da je u Hrvatskoj danas na djelu RETORIKA KOJA JE DOVELA DO RATA – DAKAKO S HRVATSKE STRANE, A NE S NJIHOVE!?

KAO DA SMO SLIJEPI I GLUHI I NE VIDIMO KOJOM SE RETORIKOM ONI SLUŽE!?

Bilo bi jako zgodno krajem svake godine napraviti pregled incidenata koje prave Srbi u Hrvatskoj (počevši od izgreda u vrijeme Božića i srpskih slava, preko oštećenja spomenika hrvatskim braniteljima do incidenata i antihrvatskih skandiranja na utakmicama, četničkih grafita, fizičkih napada na Hrvate i druge građane do širenja govora mržnje od strane srpskih popova i ekstremista – putem medija, preko društvenih mreža i na druge načine).

Primjera radi, evo nekoliko citata iz „Novosti“, uz napomenu kako bi trebalo prikupiti citate koji predstavljaju govor mržnje, objaviti ih u jednoj knjizi, prevesti na sve svjetske jezike i razaslati diljem svijeta – nek se vidi NA KOJI NAČIN SE SRBI U HRVATSKOJ KOJE PREDVODI I ZASTUPA SNV ZALAŽU ZA DEMOKRACIJU, SLOBODU I ZAJEDNIČKI SUŽIVOT S VEĆINSKIM HRVATSKIM NARODOM I KOJA JE TO RAZINA IZRAŽAVANJA.

„Znanstvenici su, hvale se, čak i slijepom crijevu našli razlog postojanja, a za hrvatsku se suverenost, eto, do danas ne zna čemu služi, čak ni postoji li.“ (Novosti, 20. 1. 2017.)

„Nema, eto, identitetski sluđenijeg i sje*****eg naroda od Hrvata. Ne znaju oni ni koje im je prvo polje na grbu, ni koji im je zapravo grb na zastavi, ni koja im je onda zastava države, ni koja im je uopće država.“ (Novosti, 2. 12. 2016.)

„Šupačka Hrvatska je nacionalna država Šupaka i njihov servis.“ (Novosti, 27. 5. 2016.)

„Neka se, za primjer, crkva povuče iz škola skupa s talibanskim vjeronaukom, neprosvijećenim vjeroučiteljima, idiotskom mizoginijom, smrdljivim nacionalizmom i pokvarenim revizionizmom koji je crkvene prostore otvorio skoro svakoj ustašoidnoj budali. Odjebite.“ (Novosti, 13. 1. 2017.)

Koji je to intelektualac koji je spreman stati iza ovoga?

Koji to normalan i častan građanin, koje god nacije i vjere bio podržava ovako nešto?

Milorad Pupovac, Saša Kosanović i klapa okupljena oko njih stoje iza ovih pamfleta, a naša vlast ŠUTI!?

Je li normalno da se takva prljavština i bolesni primitivizam obilježeni sirovim govorom mržnje financiraju našim novcem, iz proračuna Republike Hrvatske?

Nedavno je tim istim „Novostima“ odobreno 3.200.000 kuna, jer one „služe kao glasilo srpske manjine u Hrvatskoj koje je od posebnog značaja za njegovanje njezine kulture i tradicije, kao i duha demokracije, tolerancije i dijaloga u društvu“!?

Ne zvuče li ove riječi kao teški sarkazam?

Treba biti slijep pa ne vidjeti da se ovo što danas u Hrvatskoj čine propagandisti koji šire otrovne laži o „ugroženosti“ Srba uklapa u velikosrpsku-četničku kampanju Beograda, od kuda nam četničke vojvode i sljedbenici kasapina Slobodana Miloševića upućuju uvrede i prijetnje – uz istodobne poruke kako će svoju manjinu „braniti svim sredstvima“!

Jesmo li zaboravili da se nešto slično događalo krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća?

Plenkoviću, Stier, gospođo predsjednice, saborski zastupnici, MORAMO LI MI OVO TRPJETI?

JE LI DOSTA TIH PONIŽENJA!?

Zlatko Pinter/croative.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save