Milorad Pupovac mi ide na živce. Ne zato što je Srbin, već zato što je čovjek koji sustavno zlostavlja ovu državu, a zlostavljači nemaju nacije, rase, spola ili klase, oni su samo zlostavljači. Ovaj gnjavator, etnobiznismen, prošli je tjedan opet izašao sa implicitnom tezom o ugroženosti Srba u Hrvatskoj, navodeći podatke kako je nasilje i diskriminacija prema Srbima u odnosu na 2015. godinu poraslo za 57 posto.

Nedavno je pak ispalio kako u HEP-u ili Hrvatskim šumama ima premalo Srba, da su i tu “diskriminirani”, da ih treba još više zaposliti. Dakle, po političkom ključu, a ne po jedinom normalnom kriteriju – kompetencijama. Ja mislim da bi HEP i Hrvatske šume trebale zaposliti više invalida, bilo oni Hrvati, Srbi, Hotentoti ili Bušmani. No Pupovčev i moj mozak očito ne konvergiraju.

Lički međedi

Ovom izjavom o povećanju nasilja i diskriminacije nad Srbima Pupovac i mene zlostavlja. Živim u Bilju, on u Zagrebu, uz često trčkaranje u Beograd. Bilje je mjesto u Baranji koje su Srbi okupirali, protjerali hrvatsko i nesrpsko stanovništvo, pobili mnoštvo ljudi, kao i u cijeloj Baranji, istočnoj Hrvatskoj i zapadnom Srijemu. Da, za razliku od Pupovca, ja tu živim već drugo desetljeće i nisam vidio ništa od onog što Pupovac spominje, nasilje i diskriminaciju prema Srbima. Dapače, unatoč tome što smo bili žrtve srpskog zlosilja ovdje, progonjeni i ubijani, ne znam niti za jedan čin osvete.

Hrvati kao pobjednici u ratu pokazali su se kao velikodušni pobjednici. Slika te velikodušnosti je Erdutski sporazum kojim su žrtve, Hrvati, zaštitili svoje zlostavljače k’o ličke međede, osigurali mjesta milicajcima SAO Krajina siguran posao u hrvatskoj policiji, a “funkcionerima” SAO Krajine, poput Stanimirovića, toplinu saborske klupe i hrpu ustaških kuna. Zakonom o nacionalnim manjinama ovaj zločesti hrvatski narod omogućio je Pupovcu novac za njegove “Novosti” koje pljuju po hrvatskoj himni, a RH nazivaju “šupačkom državom”. Ova zemlja koja po Pupovcu diskriminira Srbe uložila je u proces mirne reintegracije i popravak svega onoga što su njegovi sunarodnjaci ovdje napravili 1,7 milijardi dolara.

Nažalost, ono što iz neposrednog iskustva mogu reći, znatan dio Srba ovdje voli ustaške kune, ali još uvijek ne voli ovu državu, oni nisu željeli biti reintegrirani u Hrvatsku.

Vole kune, ne vole državu

Ana Holjevac Tuković koja je doktorirala na procesu mirne reintegracije na temelju dokumenata, arhivske građe, o tome je napisala: “Novonastala situacija, koja je upućivala na činjenicu da se radi o integraciji okupiranoga teritorija u formalno-pravni i zakonodavni okvir RH, bila je nezamisliva lokalnom srpskom stanovništvu, koje nije percipiralo hrvatsku vlast i hrvatsku državu kao svoju.”
Ne percipira je ni danas, tomu svednevice svjedočim. Većina Srba ovdje, ne svi, prihvaća blagodati ove države, ali je još uvijek u svojim glavama u Jugoslaviji koja je, i prva i druga, bila smokvin list velikosrpske hegemonije. Uostalom, i Pupovac je u neovisnoj RH u politiku ušao kroz “Udruženje za Jugoslavensku demokratsku inicijativu” (UJDI), da bi danas od Jugoslavena mutirao u srpskog etnobiznismena, kako ga je nazvaoIvo Josipović.

Bivši je predsjednik definitivno imao pravo kada je detektirao da Pupovac zapravo živi od proizvođenja tenzija niskog intenziteta, a to je i njegova prošlotjedna izjava koja podsjeća na izjave s početka devedesetih o “ugroženosti Srba u Hrvatskoj.” Zanimljivo kako druge nacionalne manjine i njihovi predstavnici, od Bošnjaka preko Mađara do Talijana ili Nijemaca ne rabe retoriku ugroženosti, diskriminacije, nasilja, jedino Pupovac. To mu je, očito posao, agenda. Ako ćemo Hrvatsku već čitati kroz prizmu nasilja i diskriminacije, svaka društvena skupina bi se u RH mogla požaliti na takve slučajeve, i to ne samo u RH, već u svakoj državi EU-a.

Isto tako, kada već govorimo o diskriminaciji po nacionalnom ključu, slučaj hrvatskih i srpskih vrtića i škola u Vukovaru, ta glupa segregacija djece, jedna je od najlošijih strana Erdutskog sporazuma na koji se tamošnji Srbi pozivaju ne želeći se miješati s Hrvatima. Ovakvom politikom i retorikom Pupovac ovu situaciju, štetu koja se nanosi djeci i suživotu, samo podgrijava.

Spasila nas Vesna

Najapsurdnija situacija dogodila se kada su, opet pozivajući se na Erdutski sporazum (točka 12), Pupovčevi tražili za vrijemeMilanovićeve vlade de facto da budu država u državi, autonomiju, čemu se suprotstavila ne Ruža Tomašić, već ministrica Vesna Pusić! Treba li dodatni komentar?

Pupovac me nervira, ne zato što je Srbin, već što je tip političara, demagoga koji zlorabi svoju naciju za vlastiti probitak i promociju. Da, Srbi su ugroženi, ali od Pupovca i njegova etnobiznisa! Zar bi uostalom bivši predsjednik Josipović, nazvavši Pupovca “političkim reketarom”, bez razloga izjavio sljedeće: “U vrijeme kada je njegova stranka i formalno bila u vladi, za Srbe je učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno. To mi se, kao građaninu i predsjedniku svih građana, ne sviđa.” Da, Ivo, ni meni.

Autor: Ivica Šola/slobodnadalmacija.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save