Specijalni rat protiv Hrvatske i piramida zla (III. dio)
Kao prvo želim Vam se ispričati radi krive poveznice za spomenuti video uradak u drugom dijelu razrade ove teme. U međuvremenu dok sam pisao tekst film je maknut s navedenog mjesta na serveru.
Naknadno sam pronašao mjesto gdje se nalazi taj video uradak, kopirao poveznicu i prilažem ju tekstu (http://www.kanal-ri.hr/hr/pressjek__milorad_pupovac_i_petar_mamula/6256/3). Koliko će biti na tom mjestu vrlo je upitno.
To me podsjeća na period do 60-tih godina prošlog stoljeća do kad ste mogli vidjeti hrpu knjiga u kojima su na slikama bili obješeni ljudi oko čijih vratova je na žici bila pričvršćena daska na kojoj je crvenom bojom i jedva čitkim rukopisom bilo napisano: „neprijatelj naroda“. Ili su bili presuđeni od partijskog prijekog suda ili ih je jednostavno presudio „drug“. Pritisak demokratskog zapada bio je velik i počinitelji tih strašnih zločina shvatili su kako neće moći zaustaviti transformaciju društva pa će tako jednoga dana navedene knjige biti temelj za njihovo kazneno-pravno procesuiranje. Jasno, uništili su ih i to baš onako kako danas uništavaju arhivsku građu partije koja ih kompromitira.
Povijesne činjenice omogućuju nam praćenje i razumijevanje društvenih promjena u te nam mogu ukazivati na smjernice daljnjih društvenih promjena. Upravo zato moramo se uvijek osvrnuti unazad, analizirati rezultate svog djelovanja te na temelju tih analiza praviti planove za budućnost. Pustite „drugove“ koji vam nameću isključivo okretanje prema budućnosti. Takav stav imaju zbog prikrivanje njihove prošlosti.
Zato krenimo od samog početka. Prvi zapis o postojanju obavještajnog djelovanja možemo pronaći u vrlo dalekoj prošlosti. U to vrijeme sukobi su bili vrlo česti pa je tako trebalo saznati tko je neprijatelj, kolika je njegova snaga i kakve su njegove namjere.
Kako je vrijeme odmicalo mijenjao se i obavještajni rad. Drugi važan zapis potječe iz vremena velikog kineskog vojskovođe Sun Tzua.
Što se događalo u našem podneblju? Jedna od najjačih obavještajnih službi stvorena je u Dubrovačkoj Republici. Koliko je to bila snažna obavještajna služba govori nam činjenica kako je upravo način njenog ustroja bitno poslužio pri utemeljivanju gotovo svih kasnije nastalih obavještajnih službi.
O širini djelovanja te obavještajne službe zasigurno najbolje govori slijedeća slajd-slika.
Preskočimo jedan period i dođimo u blisku povijest. Nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije 1918. u kojoj članice nisu imale ravnopravni položaj stvoren je i određeni bunt protiv takve zajednice. Velikosrpski režim osjeća kako će najviše problema imati s nacionalno osviještenim hrvatskim narodom pa tako i povećava pritisak na Hrvatsku. Kako bi se održao režim i njegovi sljedbenici počinju stvarati čitav niz različitih tajnih organizacija i službi. Već 1921. u Splitu se stvara organizacija pod nazivom JNNO (Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina) no shvativši svoju slabost u okupljanju samo omladine već 1922. ona mijenja statut i prerasta u organizaciju ORJUNA. (Organizacija jugoslavenskih nacionalista). Vođa ORJUN-e bio je Milan Pribičević, dvije godine mlađi brat zloglasnog četnika Svetozara Pribičevića.
Kad je Obznanom zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije pristaše države i režima počinju stvarati organizacije koje će se boriti protiv komunista i sve snažnijeg hrvatskog nacionalnog pokreta, a za očuvanje režima i države. To je bio osnovni razlog nastanka i najvažniji zadatak ORJUN-e. Ova organizacija ostala je zabilježena po svojim drastičnim metodama, teroru i batinaškom djelovanju tako da se i danas osobe sličnog ponašanja naziva „orjunašima“. Svesrdnu pomoć pružao im je sve rašireniji četnički pokret i kraljevska vojska od koje su dobili oružje. Shvativši kako zbog omrznutosti u narodu ORJUNA sve više ruši njegov autoritet, kralj odlučuje zabraniti ju 1929. godine, no time ne prestaje teror nad neistomišljenicima jer kraljevska vojska nastavlja djelovati istim metodama. Kako je djelovanje ORJUN-e zabranjeno njezino članstvo sve više pristupa četničkim snagama. U Dalmaciji, a nažalost i u drugim hrvatskim krajevima, nastaju četničke postrojbe čiji su članovi u većem broju Hrvati „orjunaši“.
Prema nekim pronađenim podacima u Hrvatskoj je stvoreno preko 200 četničkih organizacija koje nastaju u: Bjelovaru, Borovu, Benkovcu, Dalju, Drnišu, Dubrovniku, Dugoj Resi, Đurđevcu, Gomirju, Gospiću, Jasenovcu, Karlovcu, Kistanju, Kninu, Koprivnici, Medku, Novoj Gradišci, Ogulinu, Otriću, Pakracu, Plaškom, Samoboru, Slavonskom Brodu, Splitu, Srpskim Moravicama, Strmici, Sušaku, Šibeniku, Topuskom, Varaždinu, Virovitici, Vinkovcima, Vrginmostu, Vrlici, Vukovaru, Zagrebu te u drugim manjim mjestima. Nije li to stvarno šokantno? To na određeni način pojašnjava razloge nastanka i oblike djelovanja nekih udruga u današnjoj Hrvatskoj.
Nažalost ni to nije kraj. Od 1918. do 1946. stvara se i preustrojava čitav niz protuhrvatskih organizacija koje imaju zadatak spriječiti stvaranje hrvatskog nacionalnog identiteta. Što je više rastao pritisak i teror težnja Hrvata za izdvajanjem iz bilo koje Jugoslavije sve više je rasla. Jugoslavija je oduvijek bila tamnica naroda, a osobito Hrvata.
JNNO i ORJUNA su organizacije koje su djelovale javno. JA, JURKOM i PH su također organizacije jugoslavenski orijentiranih osoba no one su djelovale tajno. Dok je JA djelovala vojno JURKOM je djelovao i izrazito politički. OZNA je tajna centralno obavještajna služba koja nastaje na temelju zapovijedi vrhovnog zapovjednika NOV-e i POJ-e. Zapamćena je po izuzetno brutalnim metodama rada, a smatra se odgovornom za ogroman broj likvidacija. Već samo spominjanje OZNE izazivalo je veliki strah među ljudima.
Pune dvije godine OZNA je s jedinicama NOV-e i POJ-e brutalno obračunavala s protivnicima partije. U tom periodu likvidirana je gotovo sva katolička intelektualna elita kako bi se zatrla svaka mogućnost stvaranja hrvatskog nacionalnog identiteta. Za novu partijsku elitu oteti su stanovi i kuće u reprezentativnim dijelovima gradova, a ostatku plemstva i bogatim seljacima oduzeta je sva imovina.
Radi metoda djelovanja i omraženosti u narodu, kao i zbog sve većeg pritiska međunarodne javnosti, partija počinje shvaćati kako OZNA mora nestati pa ju tako 31. siječnja 1946. preustrojava u tri tajne službe: UDBU, KOS, SID-SSIP. Prateći vrlo brzi tehnološki napredak ove tajne službe počinju djelovati sve sofisticiranije.
Kako je izgledao ustroj navih tajnih službi, kojim metodama rada su se služile, kako su regrutirale svoje agente,, tko im je pomagao i što su činili pročitajte u slijedećem nastavku.
Zoran Čapalija – Čaplja/hrsvijet.net
