Sveti Dizma
Sveti Dizma (Dismas, Dimas) je obraćeni razbojnik, koji je razapet s desne strane Isusovog križa. Prema predaji rodio se u razbojničkoj obitelji, koju je Sveta Obitelj susrela na svojem bijegu u Egipat. Bunar s vodom kojom je Marija prala malog Isusa, postao je čudotvoran pa su mnogi bolesnici dolazili po tu vodu i ozdravljali.
Legenda govori da su po tu vodu došli i Dizmini roditelji, a kad je njihov bolesni sin kušao tu vodu, ozdravio je. Stoga su i razbojnici pustili Svetu Obitelj da mirno nastavi svoj put. Prošle su mnoge godine, a Dizma je kasnije i sam upao u loše društvo. Postao je u Izraelu član razbojničke bande, ali za razliku od drugog člana te bande, Geste (Gestasa), nikada nije bio nasilan. Dogodilo se da su i Dizma i Gestas razapeti zajedno sa Spasiteljem svijeta. Evanđelje ne navodi zločine zbog kojih su bili raspeti, ali je sigurno da su bili razbojnici, pljačkaši, a možda i ubojice. O tome govori i težina njihove kazne: smrt na križu, najokrutnija smrt. Na Kalvariji se Dizma divio Isusovoj strpljivosti i blagosti. On je u Isusu raspetom prepoznao obećanog Mesiju. Sa svojeg križa branio je Isusa od napada i uvreda lijevog razbojnika Gestasa.
O tome izvještava sveti Luka: “Jedan od obješenih zločinaca vrijeđao je Isusa: „Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!“ Tada drugi progovori i ukori ga: „Zar se Boga ne bojiš, ti koji podnosiš istu kaznu? Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo zasluženu plaću za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla učinio.“ Pa nadoda: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!“ A Isus mu reče: „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!“ (Lk 23, 39-43). U riječima dobrog razbojnika jasno se nazrijeva kajanje, osuda vlastitih zlih čina, primanje kazne kao zadovoljštine za počinjene nepravde te vjera u Isusa Krista, Gospodina i Kralja, koji ima svoje kraljevstvo. Takvo kajanje pribavilo je tom razbojniku ne samo Isusovo oproštenje, već i ulazak u njegovo kraljevstvo, a tamo ulaze samo sveti. O desnom razbojniku kasnije su pisali mnogo i lijepo i velikani Crkve, među njima sveti Augustin, sveti Leon Veliki, sveti Ivan Zlatousti, sveti Ciprijan i sveti Toma Akvinski. Svi oni u dobrom razbojniku vide primjer savršenog pokajanja, koje briše sve grijehe, a zazivaju ga i osuđenici na smrt. On je zapravo jedini svetac za kojeg se pouzdano zna da je završio u raju, iako se to u njegovom slučaju dogodilo u posljednji čas, „pet do dvanaest“. Sveti Dizma, dobri razbojnik, stekao je tijekom stoljeća mnoge časne naslove pa je tako postao „prijatelj Isusa Krista, sudrug Isusova mučeništva, tužitelj Isusovih mučitelja, čuvar raja, Gospodinov prorok, odvjetnik i branitelj, Isusov pobočnik, orao koji leti u nebo“. Svetog Dizmu štuju diljem svijeta. Zaštitnik je tamnica, osuđenih zatvorenika, osoba osuđenih na smrt, umirućih, pogrebnika, kriminalaca pokajnika, zatvorskih svećenika te mnogih naselja, župa, crkava, kapela i poljske nadbiskupije Przemyśl. Crkva svetog Dizme, sagrađena 1706, nalazi se i u našem Zagrebu (Nova Ves).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
