Titovi zločini – potoci krvi tekli su istočnom Slavonijom
Foto: Slade, M J/Wikimedia
Partizanskim zločinima nema kraja i cijela Hrvatska puna je jama s ubijenim žrtvama komunističkog ludila. Partizanski i komunistički zločini počinjeni su na području čitave tadašnje Jugoslavije, a osobito u Hrvatskoj i Sloveniji. Obrazac zločina bio je sličan, uz neke manje regionalne osobitosti, vezane uz konfiguraciju terena (npr. prirodne jame u koje su bacane žrtve i sl.). Partizanska vojska je u roku nekoliko dana zauzela istočnu Slavoniju, nakon proboja Srijemskog fronta u travnju 1945. godine.
Danas znamo da su zločini počinjeni u svim selima i gradovima. Kao primjer spomenut ćemo samo nekoliko mjesta masovnih zločina u kraju koji je najviše stradao i 45 godina kasnije u Domovinskom ratu. Zločini su se događali u Županji, Vukovaru, Osijeku, Slavonskom Brodu, Đakovu (u centru grada), Vinkovcima… Najviše su ubijani Hrvati i Nijemci.
Tako su u Županji 14. travnja 1945. na Savi strijeljani članovi (do)tadašnjeg Općinskog poglavarstva i članovi Hrvatske seljačke stranke; ubijeno je osam Županjaca, a do 1947. još njih trinaest. U Vukovaru je do sada dokumentirano sedam lokacija masovnih grobnica, od kojih je najveća na izletištu Adica, u kojima je prema dokumentima i svjedočenjima ubijeno oko 400 Vukovaraca nakon ulaska partizana u grad u travnju 1945. Nad Nijemcima i Hrvatima Vukovara izvršeni su gotovo ritualni zločini partizana.
Zločina je bilo i u Osijeku i okolici. U Osijeku je odmah po dolasku partizana u grad formiran Oblasni NO za Slavoniju, koji je mjesnim NO-ima upućivao naredbe, upute i prikupljao podatke o stanju u logorima na području njegove mjesne nadležnosti.
U Osijeku je stradao i veliki broj Folksdojčera i Nijemaca (u Osijeku i okolici bilo je nekoliko logora za Folksdojčere i Nijemce). U Slavonskom Brodu se također nalazio Oblasni NO, iz kojega su stizali brojni dopisi i upute vezani za upućivanje ljudi u logore, a jedan od njih se nalazio i u samom gradu. Teške zločine partizanska i komunistička vlast počinila je i u Đakovu nakon ulaska u grad 17. travnja 1945., te na području grada postoji više masovnih grobišta, od kojih je najpoznatija masovna grobnica u centru grada u ulici Vijenac kardinala Alojzija Stepinca, gdje je pokopano 80 žrtava, pretežno Đakovčana. Drugi veći zločin počinjen je nad oko 400 žrtava, koje su odvedene u četveroredu u pravcu Požege; te žrtve nalaze se u grobištima kod Imrijevaca, Sovskog Dola i Ruševa.
Godine 1946. u zadruzi koja se nalazila oko jedan kilometar kada se krene od Vinkovaca prema Vukovaru, s lijeve strane, bili su smješteni partizani koji su poludjeli od vršenja zločina u ratu i nakon njega. Vlasti su ih skrivale, kako se ne bi doznalo što su činili. Dopremljeni su bili sa Bleda i iz Slovenije. Nitko ih nije smio posjećivati, čak ni rodbina. Kako su bili teret Jugoslavije, kasnije su ih odveli na more i pobili. Svjedok je bio Ivan Bevanda koji je umro 2005. godine i pokopan je na groblju Grmine u selu Blatnici.
Izvor: narod.hr
