BOŠNJACI NE ŽELE ČUTI ZA ZAJEDNIČKI JEZIK: ‘Zajedništvo nas je koštalo genocida!’
Povodom “Deklaracije o zajedničkom jeziku” predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema Mustafa Cerić je izdao priopćenje u kojem upozorava Bošnjake na posljedice “potajne subverzije i podsjeća da su u nedavnoj prošlosti nepoznanice oko “zajedništva” Bošnjake koštale genocida u zajedništvu u kojem su oni bili nitko i ništa u svojoj Bosni.”
Priopćenje Mustafe Cerića prenosimo u cijelosti:
“Bošnjaci, budite budni!
Potajna subverzija može biti opasnija od rata!
Za 30. 2017. zakazano je objavljivanje teksta “Deklaracije o zajedničkom jeziku u zemljama regiona” u Media centru u Sarajevu. Deklaraciju će predstaviti Enver Kazaz, Ivana Bodrožić, Vladimir Arsenijević, Balša Brković i Borka Pavićević .
Na prvi pogled dopala mi se ideja o “ukidanju svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama”. To je zaista kolosalno! Ali, samo na prvi pogled. Međutim, kad se bolje pogleda dolazi se do spoznaje da je ta vrsta utopije, odnosno potajne subverzije, Bošnjake koštala nacionalne, državne, jezične i kulturne bezimenosti. Zbog njihovog lažnog zajedništva, kojeg su nam prodavali, Bošnjaci/Bosanci su bili izgubili ime svoje države (“Bosanska država”), bili su izgubili svoje etničko ime (“Bošnjaci”), bili su izgubili svoje nacionalno ime (“Bosanci”), bili su izgubili svoj nacionalni jezik (“bosanski jezik”), bili su zaboravili svoje kraljevsko naslijeđe (“Bosanska karaljevina”). Ni u prvoj ni u drugoj Jugoslaviji Bošnjaci/Bosanci nisu bili priznati kao nacija iako su bili a i sada su brojniji od Crnogoraca. Bošnjacima je bilo ostalo da se zadovolje sa statusom vjerske zajednice. Bošnjaci su se izjašnjavali kao (“neopredijeljeni”) ako nisu pristajali da se opredijele za srpsku ili hrvatsku naciju, a onda su im “dali” nacionalno ime (“Musliman”). Naravno, to je časno ime za svakog muslimana, vjernika, ali to nije nacionalno ime ni jedne nacije na svijetu, pa tako ni nacionalno ime Bošnjaka.
Eh, sad kad su Bošnjaci/Bosanci postali svjesni svoga porijekla, svog etičkog, nacionalnog, državnog i jezičkog imena nakon toliko žrtava – GENOCIDA, nudi im se “zajedništvo” i to, gle čuda neviđenog – nudi im se “zajednički jezik u zemljama regiona”. Nitko neće osporiti ime “srpskog” i “hrvatskog” iliti (“srpsko-hrvatskog”) iliti “hrvatsko-srpskog”) jezika, jer to je normalno. Problem je samo u imenu (“bosanskom jeziku”), u (“bosanskoj državi”), u (“bosanskoj naciji”), u (“bosanskoj kulturi”), u (“bosanskom konju”), u (“bosanskom psu”), u (“bosanskom stećku”), u (“bosanskom šahisti”), u (“bosanskom teniseru”) u (“bosanskoj sevdalinci”), u (“bosanskoj zemlji”), jer sve to je svima zajedničko, osim onoga što oni nazivaju (“hrvatskim”) ili (“srpskim”) imenom po onoj čuvenoj: “Sve što je tvoje i moje je, a ono što je moje nije tvoje”).”
Autor: S.V./dnevno.hr
