Bošnjački džihad
Sve dok se ne riješi pitanje novoga teritorijalnog ustroja Federacije, ne će u Bosni i Hercegovini biti riješeno hrvatsko pitanje, kojeg je potpuno svjestan i bošnjački vođa Bakir Izetbegović. Nu za razliku od onih koji u BiH i suživotu između naroda koji u njoj žive žele uvesti red i europska pravila ponašanja, Izetbegoviću hercegbosanski Hrvati služe samo kao moneta za potkusurivanje s kršćanima u bošnjačkom džihadu.
Duboko ukorijenjen neoosmanski sustav vlasti u bošnjačko-hrvatskoj Federaciji i nejednakopravnost manjinskih etničkih skupina u izbornom zakonodavstvu, a posebice sustav u kojem muslimanski Bošnjaci biraju katoličkim Hrvatima predstavnike vlasti, kritizirao je zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a za Europu i Aziju Brian Hoyt Yee.
Yee je poručio da BiH mora promijeniti izborno zakonodavstvo i uskladiti ga s europskim standardima te odlukom Europskoga suda za ljudska prava. Naglasio je kako se moraju provesti i odluke vlastitoga Ustavnog sud i pri tom upozorio da zbog bošnjačke blokade u Mostaru, gradu s hrvatskom većinom, već osam godina zato nisu održani izbori.
Sve snažnija uloga Rusije u jadranskom zaleđu i slijepo povezivanje Izetbegovićeve politike uz turskoga predsjednika Reyyepa Erdogana, koji Turke što rade po europskim zemljama poziva na jednu vrstu džihada protiv te kršćanske Europske unije, očito je potaknulo američku stranu da se snažnije osloni na Hrvate, koji su jedini iskreni oslonac zapadnoj politici.
Ta zajednička politička usklađenost očitovala se i u pozivu hrvatskoga člana u predsjedništvu BiH Dragana Čovića, koji u svom planu predlaže niz zakonskih promjena koje bi omogućile jednakopravnost Hrvatima s druga dva konstitutivna naroda u BiH.
Prijedlog pak američkoga dužnosnika Hoyta Yeea da politika omogući jednakopravnost u izbornom zakonodavstvu i manjinskim etničkim skupinama adekvatno bi se mogao riješiti ustrojavanjem bošnjačko-hrvatske Federacije na dvije, umjesto dosadašnjih deset federalnih jedinica.
Time bi se funkcionalno ustrojio prostor, a svaka bi federalna jedinica većinskom konstitutivnom narodu jamčila već po svom ustroju pravedne izbore, u koje se ne bi mogli uplitati brojniji narodi. Manjinske bi skupine u tako organiziranu prostoru stekle kao i u drugim federalnim jedinicama mogućnost da biraju i budu birane, a novci koji se sada troše za uzdržavanje deset federalnih jedinica i njihove administracije u ionako osiromašenoj Federaciji BiH mogli bi biti utrošeni za izgradnju tako nasušno potrebne infrastrukture.
Čovićev je prijedlog, s obzirom na američko-hrvatsko partnerstvo, podupro i hrvatski predsjednik vlade Andrej Plenković, koji je zatražio promjenu izbornoga zakonodavstva.
Bošnjački član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović poruku je američkoga dužnosnika Hoyta Yeea o promjeni izbornoga zakonodavstva uvjetovao prestankom „zagovaranja stvaranja novih entiteta u zemlji“.
Spremnost na navodne bošnjačke ustupke, a riječ je o nasilnoj uzurpaciji vlasti što su je na vjerskoj ili pak etničkoj osnovi Bošnjacima omogućili različiti međunarodni upravitelji, Izetbegović je očitovao kao milostni čin moćnoga padišaha, koji „nevjernicima“ u svom kalifatu daruje njihov ropski život.
Premda nitko nije spominjao Izetbegovićeve entitete, na tako prijetvorno očitovanje Izetbegovićeva domaćeg islamizma reagirao je Dragan Čović, podučivši bošnjačkoga predstavnika kako suvremeno europsko i zapadnjačko pravo nije čin ničije milosti, nego ono proistječe iz volje svakoga naroda i dobrih pravnih običaja. Nu poduke bez odgovarajuće moći nikad nisu mijenjale svijet.
Osim Izetbegovićeva povezivanja s Erdoganovom Turskom, u ovoj vrsti bošnjačke politike može se nazrijeti i jedna od inačica vjerskoga rata, što ga bosanski muslimani zbog poraza u ratu, ali i nedavnom političkom sukobu sa Srbima, sad vode s jednim drugim kršćanskim narodom – katoličkim Hrvatima.
Jednako onako, kako su ga svom žestinom vodili u jeku rata, kad su izgubivši svoj prostor od Srba, pokrenuli agresiju i osvajački rat protiv hrvatskoga naroda kako bi protjerujući katoličke kršćane ne samo nadoknadili gubitak teritorija od pravoslavnih Srba, nego su svojim okrutnim zvjerstvima, među koja su spadala i ritualna ubojstva i dekapitacije glava zarobljenih katoličkih Hrvata pokušali nadoknaditi svoju osvetu nad kršćanima.
Sve dok se ne riješi pitanje novoga teritorijalnog ustroja Federacije, ne će u Bosni i Hercegovini biti riješeno hrvatsko pitanje, kojeg je potpuno svjestan i bošnjački vođa Bakir Izetbegović.
Nu za razliku od onih koji u BiH i suživot između naroda što u njoj žive žele uvesti red i europska pravila ponašanja, Izetbegoviću hercegbosanski Hrvati služe samo kao moneta za potkusurivanje u sad već prepoznatljivu bošnjačkom džihadu.
Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo / hrsvijet.net
