Četvrta gardijska brigada, poznata i po ratnom nazivu “Pauci”, dala je nemjerljiv doprinos za vrijeme Domovinskog rata. Osnovana je 28. travnja 1991. godine odmah nakon početka agresije na Republiku Hrvatsku. 

Četvrta gardijska brigada 1991. – 1995. U proljeće-ljeto 1991. godine došli su dečki u tenisicama bez kondicije, bez vojnog iskustva i počeli stvarati novu hrvatsku povijest i ušli su u legendu. S pjašačkim naoružanjem i 45 metaka pođoše na prvu crtu braniti Kruševo. S druge strane neprijatelj kompletno opremljen (tenkovi, topovi, minobacači, vojni avioni, municija i logistika). Hrabrost i odlučnost da se brani i obrani djedovina bila je jače od tenkova, haubica, topova i ostalog.

Zadržavanje neprijatelja, zaprečavanje prolaza prema obali, onemogućavanja potpunog odvajanja južne od sjeverne Hrvatske, obrana hrvatskih gradova su bili zadatci brigade 1991-1992. godine.

Blokada vojarni, blokada zračne luke Resnik, vojnih skladišta su bile prve aktivnosti brigade. Nakon akcije Zbrojovka u luci Ploče brigada je imala dovoljno pješačkog naoružanja za tadašnje pripadnike. Brigada je imala 4 pješačke bojne koje su djelovale na različitim područjime (splitskom, sinjskom, imotskom , drniškom) i svaka je na svom terenu izvršavale zadatke, obuku, zaprečavanja i osmatranje. Prva i treća bojna brigade su imale borbenu zadaću na području Novigrada i Kruševa. Budući da su cestovni prilazi bili blokirani do Kruševa su se prebacivali ribarskim čamcima iz Novigrada. Pripadnici brigade su imali samo pješako naoružanje a tijekom obrane Kruševa su dobili prve minobacače i jednocijevni raketni lanser. Opremanje brigade, uvođenje novih oruđa i obuka na terenu za vrijeme trajanja akcije su bile svakodnevnica. JNA je opremila pobunjenike, davala streljivo, logističku podršku i glumila neutralnost. Međutim, krajem kolovoza 1991. godine JNA se na području Kruševa aktivno uključila na strani pobunjenika uporabom vojnih aviona, tenkova i ostalog. Nakon 42 dana obrane Kruševa satnije se povlače jer se 9 korpus JNA aktivno uključio u napade na branitelje te se bez odgovarajuće vojne tehnike više nije moglo držati položaje. Tada je formirana nova obrambena crta, s druge strane Masleničkog mosta i u Rovanjskoj.

Neutralizacija vojarni koje su se nalazile u svim gradovima Dalmacije te obrana gradova prvenstveno Šibenika i Zadra su bile vrlo važne za daljnje vođenje rata. Sve zadatke je brigada uspješno izvršila i onemogućila potpunu izolaciju Južne Hrvatske. Uspostavom obrambene crte u zaleđu Zadra osiguran je pristup Paškom mostu koji je bio jedina fizička veza južne i sjeverne Hrvatske.

Ratni put brigade ide od oslobađanja i obrane Kruševa (kolovoz, rujan, 42 dana obrane Kruševa), akcija Zbrojovka, zauzimanja vojarne „Zelena tabla – Male Bare“, zauzimanje vojarni u rujnu 1991., obrana Zadra (rujan-listopad), Šibenika, Drniša, Vrlike (kolovoz, rujan), obrana na Mostarskom i Livanjskom području kojim se priječio prodor neprijatelja prema Splitu, oslobađanja Stona, Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa (1991 – 1992. godine, akcije Tigar, Oslobođena zemlja, Vlaštica); oslobodilačke akcije „Maslenica“ 1993., oslobodilačke akcije „Zima 94“ „Ljeto 95“ operacija „Oluja”, „Maestral“ i „Južni potez“.

Brigada je prošla težak ratni put, poginula su 192 branitelja, 5 pripadnika se vode kao nestali a ranjeno je 1600 pripadnika brigade. Stvarana u ratu korak po korak izrasla je u udarnu brigadu pobjedničke Hrvatske vojske.

Četvrta gardijska brigada (crvene beretke) je bila aktivna od 1991. do 2008. godine, u jesen 1995. je na kraju ratnih operacija dobila ime “Pauci” po nadimku general-bojnika Andrije Matijaša-Pauka koji je poginuo u operaciji „Južni potez“

General-bojnik Andrija Matijaš-Pauk i njegovi bojovnici na splitskoj Rivi

Nekoliko puta sretoh pripadnike brigade: držali smo im predavanja o pružanju pomoći i samopomoći u Splitu, zatim na položajima iznad Metkovića (prije otvaranja Južnog bojišta te oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa). Sredinom srpnja 1995. provedoh nekoliko dana na Dinari s 4-tom gardijskom brigadom. Hrvatska vojska je bila na Dinari, izvodile su se pripreme za Oluju (osiguravali su se bokovi i čistila uporišta koja bi mogla ugroziti akciju). Mobilna kirurško –anesteziološka ekipa je preko Trilja, Livna, Sajkovića, Rujana i planinskim putem došla do štaba i zamijenila svoje kolege. Prolazeći preko Livanjskog polja vidjeli smo gdje je nekada bilo ukopano neprijateljsko topništvo. Kada smo krenuli na planinu vozač nam na nekoliko mjesta pokazuje gdje su bili kamuflirani neprijateljski bunkeri koje su naši bojovnici osvojili po velikoj studeni i velikom snijegu. Na nekim mjestima visina snijega je bila preko 2 metra a temperatura je bila i do minus 20 stupnjeva (prosinac 1994., Zima 94.). Za vrijeme boravka na Velebitu obilazio sam sa specijalcima prve crte bojišnice pa zamolih (budući da je bilo mirno uz pokoju kratku izmjenu topničke vatre) da me povedu kada budu obilazili isturene položaje. Ukrcah se u terenac Ladu Nivu s vozačem i gospodinom Grubišićem i krenusmo na obilazak. Vozimo se novoprobivenim planinskim putevima. U živom kršu injžinjerija i mehanizacija splitskih građevinskih tvrtki su napravili čudo. Dolazimo do Anića glave, tu nađosmo posadu, tenk i sanduke municije. S planine se vidi Vrlika (koja je okupirana), polja s poljoprivrednim kulturama. Na polju raste kukuruz i komentiram kao su čete bile vrijedne pa su zasijale kukuruz. Gospodin Grubišić mi kaže: „Mislim da ga neće stići obrati“. Pođosmo dalje prema Velikom Batu (Veliki Bat 1854. metra), na vrhu je bila osmatračnica, u dolini se vidi selo Uništa. Dobra pozicija za vidjeti što se zbiva u dolini ali loša za stalno osmatranje. Sredina srpnja je, puše ledeni vjetar pa je potrebna dobra odjeća i obuća. Bez rukavica se ne može duže stajati. Na povratku svratismo do zapovjednika Damira Krstičevića koji baš u tom trenutku odobrava da se na topničku paljbu neprijatelja odgovori istom mjerom (bile su to svakodnevne kratkotrajne izmjene vatre, sondiranje terena).

Na isturenim položajima se ne smije paliti vatra jer se tako otkriva položaj i nakon što se uoči dim, djeluju neprijateljski minobacači, topovi, haubice. Posade na isturenim položajima dobivaju dnevno sljedovanje hrane i vode i prepušteni su sami sebi u tim surovim uvjetima. Teški uvjeti ali dečki su vedri čekaju da se krene i da se popije kava u Kninu. Na Dinari su se izmjenjivale 4 i 7 gardijska brigada.

Sretoh i topnike pa ih pitam koji je domet, kažu mi da mogu gađati Knin i da mogu prebaciti Knin za 2 kilometra. Također sretoh legendu brigade Davora Jovića. Kaže mi jedva čekamo zapovjed da se krene u oslobađanje Knina. Također kaže da u ruksaku nosi hrvatsku zastavu čija je dužina 20 metara i da jedva čeka da je postavi na Kninsku tvrđavu.

Vidjevši probivene putove, isturene prve crte bojišnice, pripadnike na Velikom Batu i čuvši što su sve prošli bio sam impresioniran i poklonih se herojima Domovinskog rata, poklonih se pripadnicima četvrte i sedme gardijske brigade.

Spomen ploča (himna 4 GB) kod Zelenog hrasta

Bilo je to teško vrijeme, ratno vrijeme, vrijeme neizvjesnosti, patnje, odrcanja, velikog broja prognanika, zamračenja, oskudice, prekinutih puteva, prekinute opskrbe strujom, vodom i telefonskih veza. Bilo je to vrijeme bola za izgubljenom mladošću, ranjenom mladošću ali bilo je to vrijeme prkosa, hrabrosti, odlučnosti, požrtovnosti i ponosa da se brane ognjišta, oslobađaju okupirana područja zemlje.

Monografija 4. gardijske brigade predstavljena je 26. svibnja 2011. godine

Obranili smo opstojnost Republike Hrvatske, oslobodili okupirane djelove zemlje, ponovno obnovili uništena ognjišta. Hvala domoljubima koji su stali na branik Domovine.

Neka je vječna slava svim hrvatskim braniteljima.

Dr. Marko Jukić

(član mobile kirurško-anesteziološke ekipe)

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save