Krajnje je vrijeme da hrvatska truba zatrubi, ili će utihnuti za uvijek
Pišem ovo da dopre i do hrvatskih ušiju, jer narod koji ne cijeni one koji su za njegovu slobodu život davali, neće imati tko braniti kad se opet nađe u opasnosti. A prošlo je svega dvadesetak godina otkako je u Hrvatskoj utihnuo grom pušaka.
DA NIKAD NE ZABORAVIMO
Pouka Hrvatskoj s najvećeg australskog državnog praznika
Za svega par sati, u ranu zoru 25. travnja, u potpunom mraku, započeti će mise zornice i komemoracije povodom najvećeg australskog državnog praznika, Dana vojnih vetarena, poznatog kao ANZAC Day.
Stotine tisuća ljudi po svim gradovima, kao i na mjestu iskrcavanja u Galipolju u Turskoj, okupiti će se prije zore, da bi izlaskom sunca odali počast svim koji su poginuli pod australskom zastavom i svima koji su se borili po bojištima diljem svijeta.
Među njima će biti i deseci tisuća djece, koja će karanfilima okititi memorijale i ploče s imenima poginulih. A onda preko dana, održati će se mimohodi ratnih veterana. Otkako je zadnji učesnik Prvog svjetskog rata preminuo, njihovi unuci mogu marširati, noseći njihove ordene na prsima.
Govorim ovo radi Hrvatske, gdje se do onih koji su ginuli pod hrvatskom zastavom vrlo malo drži. Neke od njih, poput onih koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu, uopće se ne spominje, one koji su pod hrvatskom zastavom ginuli u Drugom svjetskom ratu smatra se zločincima, a i ove koji su ginuli stvarajući današnju državu, slabo se cijeni i kao da bi najradije da se sve to čim prije zaboravi.
Jeka će odjeknuti u australskoj noći “Lest we forget!” (Da nikad ne zaboravimo).
Pišem ovo da dopre i do hrvatskih ušiju, jer narod koji ne cijeni one koji su za njegovu slobodu život davali, neće imati tko braniti kad se opet nađe u opasnosti. A prošlo je svega dvadesetak godina otkako je u Hrvatskoj utihnuo grom pušaka.
Da nikad ne zaboravimo! Ovi što pljuju po hrvatskim žrtvama, ovi koji gledaju da se sve uspomene čim prije bace u zaborav a Hrvatsku tobože okrene budućnosti, nemaju na srcu hrvatske budućnosti, nego mole Boga da je što prije nestane, da sve ode u zaborav i i utopi se u baruštini jugoslavenskog i balkanskog besmisla.
Krajnje je vrijeme da hrvatska truba zatrubi, ili će utihnuti za uvijek.
Dinko Dedić/kamenjar.com
