PISMO IZ PRVE RUKE: Stigao je Frljić i u moj grad, u naš grad, u hrvatski grad…

S Facebooka objavljujemo zanimljivu poruku koja se referira na sramotnu povijesnu ljagu koja je bačena na HNK u Splitu, nesretnog ponedjeljka, 24. travnja 2017. godine.

“Vaše nasilje i naše nasilje” ili obrnuto, kako god, stigao je Frljić i u moj grad, u naš grad, u hrvatski grad. Užasan je to osjećaj. Kao da nas je netko silovao. Branili smo se, nasilnika je tražio i imao zašritu, nasilnka je zakon štitio…

Dopustili smo da se zloća zvijeri na nama iskali do kraja. Kao i onaj križni put, naš nedavni… kao kalvarija… u onom križu bilo je stotinu križeva… križeva patnje, tuge, sumnje, bola, straha, neizvjesnosti, kušnje, razočarenja… najteži je bio onaj koji je nosio vjeru u jedinoga Stvoritelja… padali smo, dizali se, padali i sve teže se dizali, ali smo se piodigli i spremni bili za razapinjanje… Je li došao kraj… NIJE… Njegove haljine skinuše, razdjeliše… ostadosmo GOLI i posramljeni… SOTONA se na na nama iskalila do kraja… to je zadnje za čime je SOTONA posegao… udario je na naš MORAL… dirnuo je u našu INTIMU… dirnuo je u ono što su nam naše majke, i bake, naši očevi i djedovi žuljevitom i umornom rukom usađivali u naše male glavice… milujuć nas po kosi, nakon svake molitve koju bismo uspješno, tepajući, mucajući ponovili. Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili… potom mirnim snom usnuli… jer smo znali da je taj anđeo kojeg smo zazivali TU, da je on uvijek uz nas i kad roditelja nema, kad smo sami i u mraku… da je on tu kada jednom u životu OSTANEMO uistinu sami… da nikad nismo sami.

I sada mi netko hoće uzeti TO… nema Boga kažu… pedeset godina su to govorili, a on je bio življi nego ikada… jučer je bio življi nego ikada… najživlji je kada se zvijer raspameti i kada je u deliriju dok nam pokušava prodrijeti u intimu, kada nas pokušava ogoljeti do kraja… I što se dogodilo… postali smo svjesniji svoje vjere, svog napaćenog naroda… pronašli smo VIŠI CILJ oko kojeg smo se složili i ujedinili, kao i devedesete… nama treba VISOKI CILJ… ne mali, sitnodušni, partikularni… samo VISOKI… kao ono Betlehemsko svjetlo… visoki i koji će nas zajedno voditi u istom pravcu, a ne da se bezglavo sudaramo… a toliko smo isti, toliko isto želimo, toliko isto osjećamo… a bez ikakve veze se sudaramo…

I tako jedna karta se provlačila među mojim kolegama… Je li je tko dobio, kupio, odustao… nudila se ta karta… kao jeftina prostitutka koju nitko neće… netko i bi, ali sram ga da ga netko ne vidi… Došla karta i do mene… mislim se… mogla bih… idem… ovi moji me nagovaraju… idi.. kažu… neće tebe tvoji… znat će da si tamo u kazalištu drugom svrhom… Mislim… mislim… mogla bih… idem vidjeti tu ZVIJER izbliza… kakvu imaju motivaciju, kako izgledaju kada doživljavaju vrhunce i delirije, kakav je mentalni sklop tih masovnih mentalnih silovatelja… kakav im je pogled dok gledaju u transu te opskurne, bolesne, blasfemične scene… možda bih i koju slikicu opalila skrivećki mobićom… Htjela sam i odustala… trebala bih nekako ući preko krova kazališta, ali to je bilo neizvedivo…

Kvragu i profesija… primitivni nagon mi ne dopušta da se smiješam sa tom BOLEŠĆINOM… ne da mi nagon, jer on je i stvoren zato, da bez razmišljanja, onako panično uzmaknemo… da se ne INFETAMO… njega slušam… A slušam i “stručnjake” na portalima i tevejima: …kažu, nije se trebalo okupljati pred kazalištem… struka kaže da je upravo to Frljić i htio… da mu se odgovori na provokaciju, da mu je skup samo dao željenu promociju…

Znanstveno, profesionalno to bi i bila istina, to bi bilo točno… Predstavu bi trebalo ignorirati kad bi to bila normalna, socijalno, društveno, moralno prihvatljiva predstava… kad bi Frljić bio NORMALNA, zdrava osoba, suprotnih političkih stavova… Frljić je BOLEST… bolest koju treba locirati, pronaći nultog pacijenta i spriječiti širenje… a upravo to su oni ljudi pred kazalištem činili…

E sad izaberi… okreći pilu naopako kolikogod… da prosvjeda nije bilo… Split bi bio “urban, kulturan… crveni”… ili sa prosvjedom ući u rubriku “kozojeba, klerotalibana”… To su nam stavili u izbor… ali to nije izbor… mi smo ono što i jesmo… hrvatski, katolički narod koji postavi granicu kad mu se dira u SVETINJE… granica je postavljena, a nas neka zovu kakogod… navikli smo i na jame i etikete… zbog istih stavova.

I onaj kamen u staklo HNK… sigurna sam da to nije bio kamen iz ruke Hrvata… to je kamen iz ruke provokatora… jer Hrvat ne ruši i ne razbija ono što je stvorio i obranio… to rade neprijatelji i provokatori kojih ima među nama… oni isto nose u načelu… samo udbaško “u”…

I koje slike staviti iz predstave… vidi vraga… opet leži u detalju… mogu samo ove koje NAS vrijeđaju… one su prihvatljive za fb, a ove druge… sex, nakaradna izmazana golotinja, koja se i prikazivala u hramu kulture, zbog te iste bi mi fejs uklonio objavu… čudno, jako čudno…”

Pismo u originalu pročitajte ovdje.

facebookShare on Facebook
TwitterPost on X
FollowFollow us
PinterestSave

3 comments

  1. Mario Caval

    Sve to ide po Srpsko “četnikčkom” planu!…Evo što je bilo u Srpsko “četnikčkom” planu posle ovog rata kako razbit Hrvatsku:

    – Prepisivanje povijest u Srpsku korist
    – Postavite svoje agente i pomoć Srpskim pomagačima svugdje
    – Uzmi kontrolu nad medijima i koristiti je za naše planove
    – Uništi Katolik vjeru i zamijeniti je sa znanošću i materijalizam
    – Uzmi kontrolu škola i srušit obrazovni sustav i uništiti razum
    – Počni borbu između različitih mjesta, nacja, klasa i religija
    – Koristite mita, prijetnje i ucjene kako bi dobili naš način
    – Imenovati vođe koji mogu biti kontrolirani od strane ucjene
    – Zamijenite demokraciju i vlast sa socijalističkom, a zatim komunizm
    – Ukinuti sva prava i slobodu, osim prava na snagu do nas
    √ Korumpirat narod sa prljavštinom, perverzijom i izopačenosti
    – Ohrabrite ljude da špiunira jednom na drugom
    – Uvesti progresivni porez na bogatstvo
    – Držite mase u siromaštvu i trajnom radu
    – Napravite dugoročne kamata kredita Hrvatski vladi… Sve to ide po planu!

  3. Oskar

    Ma trebali su pristojno kupiti kartu, sjesti i ismijati predstavu Dovoljno je da se njih 10-ak nakašljavaju svakih 2 minute. Iznenada se počnu što glasnije smijati. Razgovarati usred predstave te prije kraja svi dignu i otiđu s predstave s glasnim komentarima uz smijeh o idiotskoj predstavi

Odgovori

Skip to content