“Pupovac opet laže: Arsen nije ‘znameniti Srbin'”
Ako tko u Hrvatskoj neprestano širi laži, uvrede, mržnju i klevete onda je to uz ostale – Milorad Pupovac i njegova „instant“ udruga – Srpsko narodno vijeće (SNV). Oni se hrane i prehranjuju od takvih i sličnih stvari. Svaki čas izmisle nešto novo. A pljuvanje po svemu što hrvatski diše je njihova specijalna djelatnost. Što su nam opet priredili? Sad su, zamislite, malo krenuli i u tzv. estradne vode. Naime, udruga Srpsko narodno vijeće (SNV) koju vodi ovaj kontraverzni političar iliti politikant na svojem portalu među ostalim objavljuje i životopise i fotografije „Znamenitih Srba u Hrvatskoj“. Tako se na tom popisu našlo 40 imena, među kojima je i čuveni hrvatski kantautor – Arsen Dedić (1938.-2015.)!
Kao prvo, ovaj se veliki glazbeni umjetnik nikada, ali nikada nije izjašnjavao kao – Srbin! Pa, odakle onda on među Pupovčevim „junacima“? Da stvar bude smješnija ti i takvi Arsenovu fotografiju drže na istaknutom mjestu u prostorijama udruge, kao sv. Savu! Toliko im je drag!
A je li pok. Arsen uistinu Srbin najbolje je sam objasnio u jednom intervjuu beogradskim „Večernjim novostima“ (15.10.2008.). Rekao je:
„Obitelj Dedić je bila siromašna težačka obitelj iz Dalmacije. Ja sam, dakle, težački akademik. Moja majka Jelka je bila nepismena domaćica. Opismenio sam je. Otac Jovan je bio zidar, dragovoljni vatrogasac i odličan muzičar. Majka je željela da se zovem Igor, ali sam kršten kao Arsenije, jer je svećenik želio da sin Dedića sliči na mitropolita Čarnojevića. Moj stari brat dobio je ime po kralju Milutinu. Kad sam kao gimnazijalac napisao prvu pjesmu, da bih udovoljio majci, potpisao sam se kao Igor. Obojica smo napustili roditeljski dom 1957.: ja sam otišao u Zagreb, a Milutin u Beograd.“
U Zagrebu je Dedić proslavio 50. obljetnicu umjetničkog rada i 70. rođendan. Sahranjen je na zagrebačkom Mirogoju. Sve značajno što je postigao u svojoj bogatoj karijeri vezano je uz Zagreb, odnosno Hrvatsku. Nije napisao ni otpjevao ni jednu pjesmu vezanu uz Srbe kao agresore, ali zato pamtimo njegove antologijske skladbe (tekst, glazba i vokal) kao što su „Majka hrabrost“, sudjelovanje u projektu „Moja Domovina“ i slično, koje je posvetio hrvatskim braniteljima u obrambenom Domovinskome ratu. Često je nastupao, za razliku od Šerbedžije, kojeg nema (?) na Pupovčevu popisu, na braniteljskim humanitarnim koncertima. Pričao je i o tome kako njegova majka u vrijeme Domovinskoga rata nije željela napustiti Šibenik, bez obzira što su oko nje padale srbijanske granate. Toliko je voljela Hrvatsku.
Arsen se nije želio vezati ni uz jednu političku stranku. Da se malo našalimo, nakon smrti, Pupovac ga je „učlanio u SNV“!
A to da mu je otac navodno bio Srbin ne znači da je i on po nacionalnosti Srbin kao i njegova djeca. Međutim, Pupovac ide po onome: gdje je jedan Srbin „tu je Srbija“! Iliti, što ti je ćaća to si i ti!
Tako za čelnika srbijanske udruge koja je očito „izvan zakona“ slobodno se može reći da je četničkog podrijetla, jer je taj čovjek „učenik“ Vojislava Stanimirovića, znači – „četnik“, kakvog majka rađa jednom u stotinu godina.
A Arsen je bio i ostao Hrvat, a nikada se nije ni družio s raznim pupovcima, a kamoli da bi dopustio da ga svrstaju u „Znamenite Srbe u Hrvatskoj“.
To je još jedna laž, odnosno izmišljotina iz majstorske radionice „srbijanskog barona Munchausena“!
Ne, Arsen to nije zaslužio!
Mladen Pavković
Izvor: kamenjar.com
2 comments
Sram vas bilo,sve što je lijepo i sveto vi prljate vašim prebrojavanjem krvnih zrnaca.Za normalne ljude postoje ,ljudi i neljudi a manje je važno porijeklo i boja kože.Prestanite već jednom daviti život i pustite mladost da se raskomoti kao što su to radile posleratne generacije,koje su samoplaniranjem usmeravali svoje živote.
Današnji po poreklu “profesori,doktori istoričari kroničari i stotine drugih baraba”daje si za pravo da određuje živote svemu što se kreće,miče i hoda.Svojim prljavim jezikom ograničava osnovnu ljudsku vrednost,slobodu,tu atomsku polugu koja ostvaruje razvoj intelekta i duha.
Nadam se da će Božiji sud vratiti svakome prema zaslugama jer je ovaj zemaljski pripao svim onima koji drže korbač .
Ostavite konačno narod i zabavite se svojim siromašnim umovima jer će vas vaše pokolenje proklinjati sobzirom da će vaša proklestva pasti sigurno na njih.
Negdje oko 1968/69. gosti na maskenbalu arhitekata (hrvatski dio studenata je predvodio organizaciju) u Sarajevskoj Skenderiji bili su ARSEN DEDIĆ, Kićo Slabinac i Josipa Lisac, pa i jedna ciganska grupa iz Baranje (zbog tada popularnih “Skupljača perja”).
Na tom nastupu, pred publikom u kojoj su Hrvati manjina, Arsen najavljuje svoju slijedeću pjesmu koju je POHRVATIO sa španjolskog jezika. To vam je Arsen, za pjesmu prevedenu sa španjolskog, usred Sarajeva, bez posebnog povoda, kaže da ju je POHRVATIO. Neka mi bude oprošteno što ću ovdje reći, Arsen je bio malo veseliji, a čovjek nakon kapljice više još je iskreniji. VELIKI ARSEN.
Na znanje Pupovcu i sličnima.