Stari igrokaz Mosta – drugi put digli sidro
Tko s Mostom tikve sadi, o glavu mu se obijaju. Tako bi se ovom parafraziranom narodnom poslovicom mogla ukratko opisati još jedna, zacijelo neuspješna koalicija HDZ-a i Mosta. Premijer Andrej Plenković doveden je pred zid i pravog izbora zapravo nije ni imao.
Trojicu Mostovih ministara Vlahu Orepića, Slavena Dobrovića i Antu Šprlju koji na sjednici Vlade jučer u Banskim dvorima nisu podržali ministra financija Zdravka Marića, kratko je i ekspresno smijenio. “Molim tajnicu da pripremi odluku o razrješenju tri Mostova ministra”, rekao je Plenković.
Činjenicu da se na tom popisu nije našao potpredsjednik Vlade Ivan Kovačić, može zahvaliti okolnosti što u to vrijeme nije bio u Zagrebu, jer je išao u Omiš radi jednog sprovoda u Kučićima. Inače, i on bi digao ruku protiv Marića.
Ionako je već najavljivao da odlazi jer ga je početkom ožujka bio uvrijedio HDZ-ovac Josip Đakić, zbog čega je bio tražio ispriku, ali je nije dočekao. Međutim, nastavio je raditi u Vladi najavljujući i dalje veliku reformu javne uprave.
S tom je idejom izašao još u prosincu prošle godine, kad je u jednom intervjuu kazao: “Samo Most i HDZ mogu zaustaviti moju reformu, ali u tom ću slučaju reći zbogom Titaniku hrvatske javne uprave”. I tako je dao šlagvort oporbi, osobito HNS-u, koji od tada uporno ponavlja kako Hrvatsku vodi Titanik Vlada.
U obraćanju ministrima na sjednici Vlade premijer je naveo kako je cilj Vlade s “lex Agrokor” bio da izvanredni povjerenik verificira detaljno i temeljito stanje u kompaniji, što podrazumijeva financijska izvješća, dovođenje nove revizije koja će pogledati pravo financijsko stanje u kompaniji.
Tek kad se tada utvrdi da ima nepravilnosti, utvrđivat će se odgovornost zašto je to tako nastalo i tko je za to odgovoran. Tu je politika Vlade jasna i odlučna.
“To ni na koji način nije povezano s radom ministra financija u Vladi RH i to se vidi u rezultatima koje ostvarujemo kad je riječ o makroekonomskim pokazateljima i potezima koji nailaze na odobravanje svih međunarodnih institucija i partnera i stoga je naš stav da odbacujemo kritike oporbe, osobito predvođene onom strankom čiji se doprinos rješavanju ovoga problema svodi na selfije i promoviranje kiseloga zelja”, zaključio je Andrej Plenković.
Situaciju poput ove HDZ-ovci su doživjeli i u mandatu prethodne Vlade, za koju se mislilo da je najkraćeg vijeka u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Nakon dugih i mukotrpnih pregovora koje je lider Mosta Božo Petrov vodio i sa SDP-om i s HDZ-om, odnosno sa Zoranom Milanovićem i Tomislavom Karamarkom, donesena je odluka o braku iz interesa Mosta i HDZ-a te je tom prigodom Hrvatska prvi put dobila nestranačkog premijera u osobi Tihomira Oreškovića.
“Ljubav” je trajala do trenutka kad su mostovci “namirisali” krv, odnosno, aferu u kojoj je preko svoje supruge i poslovne žene Ane Šarić, Karamarko bio “umočen” u slučaj INA – MOL.
Prije nego je ušao u Banske dvore kao prvi zamjenik predsjednika Vlade, Tomica je “mirno” promatrao kako njegova ljepša polovica obavlja PR poslove za MOL-ova lobista Jozu Petrovića. Nacija je skočila na noge.
Udaralo se po Karamarku iz svih oružja. Petrov se neko vrijeme opirao, a onda je pod pritiskom svojih najbližih suradnika, kako bi vratili nakon izbora održanih u studenom 2015. poljuljani rejting, odlučio stjerati Karamarka u slijepu ulicu, jer se bivši lider HDZ-a lažno nadao da bi mogao odraditi preslagivanje Vlade.
Sveukupno je ta koalicija, odnosno sporazum o suradnji kako su ga u fino nazivali mostovci, trajala oko devet mjeseci.
Nakon tih porođajnih muka, rodilo se novo (ne)željeno čedo još jedne koalicije HDZ-a i Mosta. Spletom okolnosti s političke su scene nestali i Karamarko i Milanović. Plenković je maestralno u kratkom roku preuzeo HDZ u svoje ruke, a potom je odlučno dogovorio suradnju s Petrovom i njegovim Mostom.
Božo se smjestio na drugu stranu Markova trga, zasjeo u fotelju predsjednika Sabora. Ljubav je cvjetala sve dok se nije dogodio “slučaj Agrokor”, za koji Plenković ne snosi nikakvu odgovornost, ali je barem pokušao stvari rješavati i spašavati što se spasiti dade. A mostovci su se nadali kako će barem na trenutak snimiti Ivicu Todorića s lisicama na rukama.
Međutim, to nisu dočekali. Izvanredni Vladin povjerenik Ante Ramljak u “Agrokoru” je zasukao rukave, stanje se pomalo stabilizira. Lokalni su izbori na vratima, a mostovcima treba nova žrtva.
Plenković je čvrsto stao uz svoga ministra Marića, a mostovci su drugi put digli sidro. Tko će u svemu profitirati, vidjet ćemo uskoro. Kako sada stvari stoje, imat ćemo najprije manjinsku Vladu, a onda nakon svibanjskih izbora još jedan pokušaj preslagivanja.
U protivnom, na jesen ćemo birati novi saziv Sabora. Bolje i to od igrokaza kojeg su prije svih u dva navrata cijeloj naciji priredili “nevini” mostovci.
Autor: Ivan Ugrin / slobodnadalmacija.hr
