Blaženi Nunzio Sulprizio
Današnji slavljenik je blaženi Nunzio Sulprizio, skromni talijanski kovački šegrt. Rodio se 13. travnja 1817. u selu Pescosansonesco (provincija i biskupija Pescara, Abruzzo) kao sin postolara Domenica i prelje Rose.
Rano je ostao bez roditelja pa ga je odgajala njegova dobra i vrijedna baka po majci, Anna Rosaria, koja je umrla kad je Nunziju bilo tek 9 godina. Potom je njegov odgoj preuzeo ujak Domenico Luciani, čovjek strog i surov, koji ga je već kao dječačića zaposlio u svojoj kovačnici. Nunzio je morao obavljati poslove što su nadilazili njegove moći pa je noseći pretežak teret ozbiljno ozlijedio lijevu nogu. Teško se razbolio i 1831. morao zbog gangrene provesti tri mjeseca u bolnici u Aquili. Njegov život je od rane mladosti postao škola patnje i trpljenja. Stric Francesco Sulprizio, vojnik po zanimanju, pozvao ga je 1832. u Napulj i brinuo se za njega zajedno s pukovnikom Feliceom Wochingerom, glasovitim napuljskim dobrotvorom, “ocem siromaha”, koji je dječaka zavolio kao sina. Nunzio je zbog svoje teške rane primljen u napuljsku bolnicu. Stanje mu se postupno popravilo, ali se potom pogoršalo. Obolio je od raka kostiju. U jesen 1835. odlučili su mu amputirati nogu, ali nisu mogli jer je previše oslabio.
Tihi, strpljivi, nježni i nadasve pobožni mladić, svoju bolest prihvatio je kao veliku milost, ostao je vedar i radostan, mnogo je i usrdno molio i svoje patnje prikazao na čast Kristu Gospodinu i Majci Božjoj, koju je neizmjerno ljubio. Na dan smrti, u predvečerje, radosno je povikao: “Madona, madona, pogledajte kako je lijepa!” Prostorijom se širio miris ruža, a Nunzijevo izmučeno tijelo oživjelo je i proljepšalo se. Preminuo je u 19. godini života, na današnji dan, 5. svibnja 1836. u Napulju. Vjernički puk iskreno ga je zavolio i pripisuju mu se mnoga čudesa. Blaženim ga je 1963. proglasio papa Pavao VI. Zaštitnik je invalida i žrtava ozljeda na radu te brojnih župa i crkava.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
