Bruninih sjajnih 10% pokazuje kako za Hrvatsku još ima nade
Dobiti 10% u crvenom Zagrebu, gdje je još uvijek najviše onih koji su nam ubijali očeve, majke i djedove kako bi zauzeli njihove stanove i kuće, i njihovih potomaka, veliki je uspjeh. Još je veći kada iza takve osobe ne stoji nikakva stranačka mašinerija, kada nema financijske potpore i kada je medijski cenzurirana na perfidan način gdje god se to moglo učiniti, osim u slučajevima kada je bila meta napada, što crvenih, što plavih.
Ono što tih 10% uz sve to čini posebno sjajnim je to, što ih čini isključivo glas naroda. Tih je 10% dano iz srca, iz vjere i iz nade, nije rezultat nikakvih stranačkih dogovora niti uputa kako i za koga treba glasati u strahu od stranačke stege ili gubitka posla. I tih 10% zalog je za naše bolje sutra. Tih 10% je glas onih kojima nije ispran mozak medijskim manipulacijama. Kao što je i sama Bruna izjavila, ovaj put smo imali izbor. Nismo morali, kao dugih proteklih godina, glasati za manje zlo na potezu Bandić-Kregar ili Bandić-Ostojić, nego smo mogli izabrati ono što vrijedi.
Što se mene tiče, hvala i Bruni i Hasanbegoviću i generalu Glasnoviću na tome. Bio je doista neopisiv osjećaj otići na biralište ponosno, s nadom i uvjerenjem kako se čini prava stvar. A najbolja vijest izbora bila je Hasanbegovićeva najava kako ćemo uskoro imati prilike glasati za iste ljude i vrijednosti koje zastupaju ne samo na lokalnoj, nego i na nacionalnoj razini, u cijeloj Hrvatskoj. Svatko tko diše hrvatski, nakon godina i godina prodaja, izdaja i laži, nije si mogao poželjeti ništa bolje. Konačno, imat ćemo za koga.
Što pak HDZ-a tiče, nije se dogodilo ništa bitno. Stvari će uglavnom ostati kakve su i bile. HDZ je uglavnom obranio svoja uporišta, izgubio ih je tek mjestimično, ali ih je uspio nadoknaditi na račun HNS-a na sjeveru i HDSSB-a u Slavoniji. Nema sumnje da će Plenković takvim rezultatima mahati slijedećih par mjeseci, kao i to da ni Plenković ni plenkovićevci neće reći ono najbitnije: sve to je samo ponavljanje Karamarkovih rezultata, s Karamarkovim ljudima. Karamarko je bio taj koji je krenuo s dna, kada je HDZ-u bilo najteže, kada je bivši vodja bio u zatvoru, sama stranka optužena da je kriminalna organizacija, a razočarani glasači rasuti na sve strane. Karamarko je bio taj koji je uspio HDZ podići na razinu na kojoj se nalazi i danas.
Plenković nije učinio ama baš ništa, nije pobijedio nigdje, nije isprofilirao nikoga i to se najbolje vidi na rezultatima četvero osobnih Plenkovićevih rukopoloženika u četiri najveća grada, a dodatno i u varaždinskom kandidatu Habijanu, također autentičnom plenkijevcu i ‘novoj snazi novog HDZ-a’. Tu se posebno istaknuo stanoviti Drago Prgomet, iza kojeg je stajala cjelokupna infrastruktura HDZ-a i Plenki osobno, sa sramotnih 5% u glavnom gradu Hrvatske, a kojeg je naša Bruna pregazila bez da trepne, s duplo boljim rezultatom. Onda je tu Šojatica koja ide u drugi krug, ali nema nikakve šanse pobijediti Vrkića u Osijeku, Staničić koji u Rijeci nije ni došao do drugog kruga, Opara kao jedini koliko toliko normalni HDZ-ovac koji ima neke šanse u Splitu u drugom krugu, iako je puno vjerojatnije da će ga Kerum pregaziti kao plitki briselski potok, te već spomenuti Habijan koji je također ni blizu nije ušao u drugi krug. To je stvarni Plenkovićev rezultat. Sve ostalo je samo ono što mu je ostavio Karamarko, a što Plenković nije imao vremena upropastiti sa svojim genijalnim konstrukcijama i forsiranjem kandidata Prgomet-kvalitete.
No, ipak moram priznati kako ću iskreno navijati za HDZ u drugom krugu u Metkoviću, te u Splitsko-dalmatinskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje predstoje okršaji starih autentičnih HDZ-ovaca i sljedbenika velikog gurua Petrova. Bilo bi doista lijepo da sekta Most izgubi u svojoj vlastitoj utvrdi, mogao bi to u tom slučaju biti početak kraja za sektaše i njihovog velikog vodju.
No, kako god završio drugi krug izbora, jedino je bitno to da se konačno na hrvatskoj sceni pojavio netko tko nam ulijeva ono čega nije bilo jako dugo: nadu. Bruna, Hasanbegović i general Glasnović najbolje je što se Hrvatskoj dogodilo unazad puno godina. I trebamo ih čuvati kao što nikoga nismo čuvali do sada. Jer, to je sve što mi Hrvati imamo i zadnja šansa za sve nas.
Svakoga, ama baš svakoga tko krene na te ljude treba sasjeći u korijenu i ne dopustiti mu da radi štetu. Bez obzira tko to bio. Desnica je imala više od dvadeset godina vremena da se ujedini, a jedini rezultat bio je taj da smo iz godine u godinu imali sve više desnih stranaka, koje se nisu mogle dogovoriti oko ničega, s tim da je svaka u prosjeku nosila nedovoljno za prijeći izborni prag. Pa stoga, ona desnica koja im se hoće pridružiti trebala bi biti dobro došla, ali ne na način koaliranja čime bi se ostavljao prostor za ponoviti sve pogreške iz prošlosti, u kojem bi se medjusobnim napadima uništile ne samo te stranke, nego i ovi ljudi koji se trebaju boriti za naše bolje sutra. Nego jednostavnim napuštanjem svoje i ulaskom u novu stranku koju očekujemo ugledati na HRVATSKOJ političkoj sceni.
Kada se sve skupa sabere, HRVATI su najbolje prošli na ovim izborima. Jer, ovi su izbori iznjedrili ono što smo čekali od smrti pok. Tudjmana. Ljude koji će nas jednoga dana moći povesti u bolje sutra, u kojemu glavnu riječ neće voditi Milorad Pupovac i njegovi četnici, crveni jugokomunisti niti anacionalni briselski poslušnici.
Diana Majhen/dragovoljac.com
2 comments
Crna majko naša, ako su oni nada onda smo nagrabusili sa Lolekicom i Bolekom odnosno sa Brunom le Penkom i Masnim Hasom.
1941 nije daleko a Irska još bliže.
Sve bliže…
Nije bogat i velik tko ima vile, kule i mase za sobom, nego je velik i bogat onaj tko ima bogato i veliko Srce, u kojemu piše povijest Soja svoga HRVATSKOGA! Mase su kao snijeg na suncu, tko ih traži u povijesti nema mjesta. Naukom i mukotrpnim radom, Velikan piše povjest svoju i Roda svoga HRVATSKOGA. “Ako narod ne razazna bolje od gorih, bit će mu kao i dosada”
” A.S”