DALMACIJA SE NI 90-ih NIJE TOLIKO PLAVILA: Ipak, ovi izbori bi mogli biti i početak kraja premijera Plenkovića
Foto: Hanza Media
Lako je moguće da će ovi lokalni izbori u povijesti ostati upamćeni kao početak kraja premijera Andreja Plenkovića, kojem uskoro slijedi teško okupljanje nove većine u parlamentu, a onda i vjerojatni izborni obračun, gdje će se susresti i s disidentskom desnicom kojoj će rezultat u Zagrebu dati popriličan poticaj.
Ipak, kad se nacionalno-politička dinamika stavi na stranu, ovi bi izbori u povijesti također mogli ostati upamćeni kao trenutak u kojem se južna Hrvatska zaplavila kao nikada dosad. Ispune li se njihovi planovi u drugom krugu, HDZ bi mogao ostvariti potpunu političku dominaciju u Dalmaciji, nezabilježenu čak i famoznih 90-ih. Dakako, HDZ-ova vladavina na županijskoj razini južno od Male Kapele nije ništa novo, no tijekom zadnjih dvadeset godina HDZ nikad nije u istom trenutku držao vlast u svim većim primorskim gradovima južno od Rijeke.
A upravo to bi se moglo dogoditi za petnaestak dana. HDZ je već u prvom krugu obranio vlast u Zadru, u Šibeniku je za to nedostajalo tek nekoliko postotnih bodova, pa je pobjeda u drugom krugu poprilično izvjesna. Nadalje, HDZ je na dobrom putu da obrani i vlast u Vodicama, Solin je uvjerljivo obranjen, u Trogiru njihov kandidat u drugi krug ulazi u egalu, a u Pločama s tri posto zaostatka, ali uz otvorene šanse za pobjedu. SDP-u bi mogli preoteti Makarsku, Mostu vrlo izvjesno Metković, a u Sinju će voditi neizvjesnu utrku s neovisnom kandidatkinjom. Na koncu tu su Dubrovnik i Split – po riječima Plenkovića dva glavna cilja stranke na ovim izborima. U Dubrovniku HDZ-ovac Franković u drugi krug ide s dvostruko više glasova od svog protukandidata, što bi trebala biti dovoljna prednost, bez obzira na to što HNS-ovac Dujmović ima veći potencijal privlačenja glasova ostalih kandidata. U Splitu, pak, Andro Krstulović Opara ima osjetan zaostatak za nadoknaditi prema Željku Kerumu, te je ishod poprilično neizvjestan. Ipak, i tamo HDZ zapravo ima razloga za zadovoljstvo.
Čak i ako Kerum pobijedi Oparu, teško će bez HDZ-a moći formirati većinu u Gradskom vijeću. U tom slučaju ili bi se vrlo skoro išlo na izbore ili bi Kerum koalirao s ostalim (SDP, Pametno, Most) strankama u vijeću, što bi dugoročno jačalo Oparin potencijal na političkom centru. Kao crne točke HDZ-u u Dalmaciji ostaju Omiš, gdje su opet pregaženi od neovisnog kandidata pod kapom Mosta, i Knin gdje je dugogodišnja gradonačelnica Josipa Rimac porazom od još jednog neovisnog kandidata de facto otpuhana s političke scene. Ipak, dugoročno to nisu porazi koji trebaju zabrinjavati HDZ. Kao što su ovi izbori zorno pokazali, HDZ zapravo nema ozbiljne politički institucionalizirane protivnike u južnoj Hrvatskoj.
Tamo i gdje gubi, HDZ ne gubi od protivničkih stranaka, već od pojedinačnih kandidata, uglavnom ograničenog vijeka trajanja, te nesposobnih da okrupnjavanjem svoj utjecaj učine regionalno ili nacionalno relevantnim.
Jedan takav pokušaj, zvan Most, zasad nije dovoljno jak da postane ozbiljna prijetnja HDZ-u u Dalmaciji, a hoće li ikad postati poprilično je neizvjesno s obzirom na to da mu se urušava baza u Metkoviću. A i kad bi tomu bilo tako, HDZ bi bio suočen isključivo na svom, desnom krilu političkog spektra. Stranke lijevog centra – predvođene SDP-om – s iznimkom pojedinih mikrooaza, poput nekih malih otočnih općina, trenutačno nemaju realne šanse za politički probitak u tom dijelu Hrvatske. Najbolji primjer te nemoći na ovim izborima je vjerojatno Zadar gdje je HDZ umjesto vječnog Božidara Kalmete kandidirao novo lice – ginekologa Branka Dukića – a SDP mu suprotstavio relativno poznatu nacionalnu političarku i saborsku zastupnicu Sabinu Glasovac – pa izgubio u prvom krugu.
Ljevici, dakle, pogled u budućnost ne nudi previše lijepu perspektivu, a bez jakih pojedinaca na lokalnoj razini, teško je da se SDP i sestrinske stranke i na nacionalnim izborim mogu nadati velikim rezultatima. Pitanje je što učiniti. Nema nikakve sumnje kako sentimenti biračkog tijela skreću udesno, što onda pak nameće zaključak da bi SDP dugoročne partnere morao tražiti i među strankama centra, pa čak i desnog centra. Je li to Most? I kako bi to savezništvo utjecalo na dugoročni nacionalni rejting SDP-a? A možda bi sve to na kraju i ojačalo HDZ, koji bi dobio priliku na ideološkoj razini diskreditirati najvećeg konkurenta na desnici…
Sve u svemu, što zbog dugoročnih trendova, što zbog slabosti konkurencije, južna Hrvatska danas je najtvrđa i najvažnija stranačka baza HDZ-a – a to se ne mijenja bez obzira na to tko bio na čelu stranke.
AUTOR: Marko Biočina/jutarnji.hr
