Očito je upravo Božo Petrov ono za što je optuživao Karamarka: ‘Ogroman teret za vladu’. Svaku u kojoj se našao. Stranka koja je u vlast ušla čisto zbog neriješenog rezultata zadnjih dvaju izbora do sad se istaknula samo huškanjem na javni linč, ucjenjivanjem, zloporabom ovlasti, diktatima, durenjem i sipanjem žuči, nepotizmom, nesposobnošću, bezobrazlukom, aferama, uhljebljivanjem rođaka i zemljaka, a sad i pozivaju na ustanak kako bi obranili svoje fotelje.

Mostovci su u proteklih tjedan dana uspjeli prekršiti sva pravila koja važe u demokracijama: nepriznavanje smjene ministara od strane premijera, pozivanje na revoluciju, držanje notkima i zubima za fotelje. Njihova taktika je očita, zavadi pa vladaj, divide et impera! Izazivanjem svađa i zle krvi oni zapravo samo jačaju svoj položaj, dok ih za bilo kakav ozbiljan kriminal nije briga ako na tome ne mogu uknjižiti kakav politički bod za sebe. Uostalom, kriminalni, za Hrvatsku štetni i neustavni lex Agrokor je duhovno čedo Bože Petrova, koji je prvi predložio takvo rješenje i uredno glasao za njega, da bi sad govorio da HDZ spašava Todorića! U sijanju zle krvi i svađe im nema premca: u upiranju prstom u “krivce” uz pozu samozvanih pravednika, huškanju na javni linč, lani Karamarka, ove godine Marića, nagodinu tko zna koga, još manje. Plenković je na vrijeme shvatio da će, da li im Marića, iduća glava koju će tražiti biti njegova glava! Naravno, Most je prodao priču kako oni “štite Todorića”: od koga, čega? I što Marić ima s Todorićem, pa nisu kućni prijatelji!

Grozim se ljudi koji zabijaju nož čim im netko okrene leđa, i samozvanih pravednika: Most je upravo takav, vrebali su priliku i uvrebali je. Danas optužuju Marića iako ni sami ne znaju za što konkretno, kažu da mu nije mjesto u vladi, a dva puta su glasali za vladu u kojoj je, kao vanstranački (ne HDZ-ov!) ministar bio taj isti Marić, koji je usput rečeno za razliku od Mostovih ministara i te kako sposoban i kompetentan, možda i jedini takav u cijeloj Plenkovićevoj vladi! Kažu da je morao znati kako stoji Agrokor, a nije im rekao! Pa tko nije znao već preko pola godine kako stoji Agrokor? Je li Marić taj koji im je to trebao reći, koji već oko dvije godine nije u Agrokoru i zna o Agrokoru što i svi ostali, pa nije on insajder? I što bi oni s tim saznanjem uradili, kad je to ionako privatna kompanija? I kojeg bi interesa Marić imao štititi bivšeg poslodavca, naglasak na bivšeg, koji usto više ni ne vodi tu kompaniju?

Trač kao dokazni materijal

Ono što mi se apsolutno gadi je da je u ovoj, i na žalost ne samo ovoj, državi moguće difamacijama, tračevima, i izmišljanjem najgnjusnijih laži moguće odsrijeliti bilo koga. Žrtva takvog odstrela bio je Karamarko, danas je Marić, sutra bilo tko treći ili četvrti. Sve skupa je zapravo prilično ogavno, a Petrov je očito velemajstor za stvaranje svađe, sumnje, nepovjerenja, atomsfere straha i laži. Nije čudno, psihijatar je. Difamacija i manipulacija je njegovo najjače oružje. Marić je, budimo realni, žrtva ogavnih tračeva od kojih neke nije pristojno niti spominjati, a tamo gdje se tračem i difamacijom, te pozvima na linč i huškanjem postižu politički ciljevi, nije daleko od spaljivanja ljudi na lomačama. Moralna histerija koju je Most podigao oko Marića je najnegativniji vid javnog linča. To je inače oblik manipulacije javnim mnijenjem tipičan za diktatore i totalitarne režime koji se na taj način rješavaju političkih suparnika pod optužbom da su izdajice (“radi za MOL”, “Radi za Todorića”). Optužbe se nikad ne dokazuju. Petrov je psihijatar, i služi se istim manipulativnim metodama kao svoji prethodnici u politici, Jovan Rašković i Radovan Karadžić. A sad, kad je sve propalo, Most, koji je uredno bio protiv lustracije, koji je uredno obilazio sela oko Imotskog kako bi ukinuo pravo glasa onima koji taj dan nisu doma, glumata velike Hrvatine! Pupovac im je sad najednom četnik, HDZ nedomoljubna stranka – nije da nije, ali gdje su bili do sad s tim pričama? Sad se skrivaju iza domoljublja, sad otvaraju arhive kad je na dnevnom redu smjena Petrova, što je Božo zadnjih godinu i pol radio? Nije to stigao staviti na dnevni red, nego baš sad? Orepić se sjetio istraživati Agrokor nakon što godinu i pol sjedi u ministarsoj fotelji i nakon što u to vrijeme nije riješio niti jedan visoko profilni slučaj? Zadnji dokaz njegove kriminalne nesposobnosti su gužve na granicama.

Nedavno je Petrov, kad je propala arbitraža INA-MOL, i kad se pokazalo da je Karamarko bio u pravu kad je zagovarao dogovor s Mađarima, rekao “pravo pitanje je tko je brifirao Karamarka”: odnosno, odakle špijunčini Karamarku to da ćemo izgubiti arbitražu? Pa to su znali svi koji su malo pratili postupak, i specijalizirane portale koji se bave arbitražama, svi koji su imali ikakve informacije! Sad pak pričaju da svi koji su protiv njih “štite kriminal u Agrokoru!” Koji točno kriminal, koje točno krivično djelo? Koja su njihova saznanja o tome? Tko taj kriminal štiti, kako, zašto, čime i od koga? Zašto ministar Orepić nije ništa poduzeo ako ima saznanja o kriminalu u Agrokoru? Na sva ta pitanja iz Mosta nema odgovora, samo lupanje floskula za naivne i povodljive, radi se samo o borbi za moć i vlast! Nego evo, svi “štite Todorića”, koji je ionako razvlašten u Agrokoru i kompanija (s dugovima šest puta većima od vrijednosti svega što ima!) predana državi, na zagovor Petrova! Sama činjenica da su u obranu Marića stali svi bivši ministri financija, uključujući one iz suparničkog SDP-a, dosta govori. Oni bar znaju o čemu se radi. Most će, naravno, reći da “sve njih Todorić plaća”, no to je teorija u rangu chemtrailsa i ljudi-guštera.

Milanović je u pravu oko Mosta!

Posao je političara da predvidi i spriječi predvidiva zla koja se mogu spriječiti. Božo nije imao pojma ni o arbitraži ni o Agrokoru, kasnije je pitao “odakle to Karamarko zna”. Kad je razotkrivena afera Grizli, u kojoj su tri Mostova ministra prodavala usluge pravosuđa stranom mešetaru za njegove privatne interese borbe protiv konkurencije, Petrov je opet reagirao manipulatorski, teorijom zavjera: “špijunčina Karamarko je ukrao te dokumente iz auta u Austriji”, ne negirajući da je sve to točno i da je sve to teški kriminal, ali eto okrenuo je priču na “odakle to njima”. Nekidan su pak izašli s (posve irelevantnim, Linić je objasnio o čemu se radi) podatkom da porezna nije bila u Agrokoru deset godina! Taj podatak je porezna tajna – ali kad se njih pitalo “odakle to oni znaju”, e onda su rekli “nije bitno odakle mi to znamo, bitno je ima li tu kriminala”. Licemjerje? Svakako. Marić mu nije rekao kako stoji Agrokor? Ma hajde. Marić dovoljno dugo nije u Agrokoru da to i ne mora znati, Agrokor nije javna tvrtka i nije u domeni ministarstva financija osim kao porezni obveznik, a Agrokor je koliko je poznato porez uredno plaćao. Sve drugo u Marićevoj domeni nije ionako. A priči o sukobu interesa se uredno pridružio i ministar Vrdoljak, ližući valjda usput sladoled iz Ledo škrinje koju ima doma i koju mu je poklonio Todorić.

Ta stranka koja je pred izbore govorila da je zanimaju “samo reforme” je pokrenula priču kako Karamarko samo želi staviti represivni aparat pod svoju kontrolu, no istina je da su to željeli upravo oni, i da su upravo oni inzistirali na tome da Most kontrolira cijeli represivni aparat, što im je Karamarko glupo dozvolio! Naravno, da mu je samo do toga bilo stalo, ne bi im prepustio upravo ta ministarstva, ali je činjenica da je njima do toga bilo jako stalo. Na čelo tog aparata su stavili dvojicu posve nekompetentnih ljudi, Šprlju i Orepića, kojima su jedine kvalifikacije za taj posao to što su iz istog sela kao i Božo, i što su njegovi jarani. I to od stranke koja je tvrdila da se bore protiv nepotizma i kronizma!

Milanović ima pravo: Most je skupina blefera i karijerista s ucjenjivačkim kapacitetom. To je jako točan i precizan opis Mosta, iako bismo mogli i cinično primijetiti kako blefer i karijerist najbolje prepozna sebi sličnog. Ima pravo i Čičak iz HHO-a: oni kažu kako je Vlaho Orepić svojim istupima u kojima je pozivao na rušenje ustavnoga poretka i dolaskom u zgradu MUP-a nakon smjene ozbiljno ugrozio vladavinu prava, ali i nacionalnu sigurnost. U stvari, radi se o pozivu na državni udar, i Orepića je trebalo smjesta uhititi zbog toga. Priče Mostovaca kako je “Plenković diktator” i kako ih nije imao pravo smijeniti su potpune i posvemašnje besmislice, kojima je Petrov dokazao kako, kao predsjednik Sabora, nema pojma ni o Ustavu niti o poslovniku Sabora. Pravo je Mostovaca glasati na Vladi kako ih volja, a pravo je Premijera postaviti ili smijeniti bilo kojeg ministra. I nikakav supotpis bilo koga mu nije potreban. Druga je stvar ima li takva vlada i dalje povjerenje Sabora, većinu, i o tome će se glasati. Ali to ništa ne mijenja na pravu Plenkovića da najuri bilo kojeg ministra, bilo kad.

Nedemokratsko ponašanje

Usto, Most izvrće teze: oni su ti koji se postavljaju diktatorski kad ultimativno i bezuvjetno traže da se iz Vlade istjera Marića, a kad umjesto Marića budu istjerani oni, onda govore da je to “diktatura” i “nedemokracija”. Da, najlakše je kad se nešto desi baciti nekog, bilo koga, pod bilo kojim jadnim izgovorom, lavovima u areni da bi se zadovoljilo svjetinu koja traži nečiju glavu – ali to je postupak hulja. To je populizam u najnegativnijem obliku.

S druge strane, najveća kvaliteta koju vođa može imati je da je u stanju stati ispred svojih ljudi, i zaštiti ih od javnih hajki, seljaka s vilama i onih koji traže žrtvenog jarca. Plenkovića i ovakav njegov HDZ nisam podnosio nimalo, ali za ono što je uradio prošlog tjedna mu svakako treba odati respekt. Istjerivanje Mostovaca je bio vrlo hrabar potez i vrlo netipičan za hrvatsku politiku, gdje se uvijek radije žrtvuje bilo koga nego da se riskira ostanak na vlasti, pod izgovorom da “stranka ne može biti talac jednog čovjeka”. Ipak, ne mogu mu zaboraviti da je on taj koji je lani rekao da “stranka ne može biti talac jednog čovjeka”. Što je bilo makijavelistički i pokvareno, ali suprotno od ovog što sad radi. Nešto kao Robert the Bruce: prvo je izdao Wallacea, a onda ipak krenuo u bitku, i izašao iz nje kao onaj koji je Škotima donio neovisnost. Hoće li Plenković ovo preživjeti nije niti bitno, uostalom, kao što nije niti bitno hoće li u idućoj vladi sudjelovati HDZ, ili Marić. Bitno je da se maligne interesne skupine seoskih đilkoša poput Bulja i potpunih politički diletanata poput Petrova zvane Most jednom zauvijek riješimo iz hrvatske politike.

Na Plenkovićev potez Petrov je reagirao primivši se, kao i Orepić, noktima i zubima za fotelju, uz prolijevanje žuči na sve strane. Petrovu je prezentirano 79 potpisa kojima mu se izglasava nepovjerenje kao šefu Sabora: jasno je da ta točka mora biti prva na dnevnom redu, prije svih ostalih. Zašto? Marića i Vladu će možda i srušiti, možda i neće, ali prije rasprave o povjerenju Mariću ide rušenje Petrova. Dakle, on neće predsjedavati sjednicom na kojoj će tema biti povjerenje Mariću, a neće ni određivati kada će to biti, jer on praktički više niti nije predsjednik Sabora. Preostala je samo formalnost.

Svojom su intepretacijom ustavnosti Plenkovićeve odluke na njegovu stranu stali Sanja Barić i Branko Smerdel, koji je možda i najcjenjeniji stručnjak za ustavno-pravna pitanja. “Petrov mora najprije staviti na dnevni red pitanje povjerenja sebi samom, a ne ‘tek kad dođe na dnevni red’, kako on najavljuje”, kaže profesor Smerdel. Dodaje kako je jedno od najstarijih pravila parlamentarne procedure da se, onog trenutka kad se dovede u pitanje povjerenje predsjedniku Sabora, ne može ići dalje dok se to ne riješi! “Ne može predsjedavati onaj za kojeg predviđeni broj zastupnika izrazi mišljenje da postupa nepravilno ili nezakonito ili je izgubio povjerenje većine”, kaže Smerdel. A Petrovu je prezentirano 79 potpisa za njegovu smjenu, dakle većina. Nikakva druga većina u ovom trenutku Plenkoviću nije potrebna.

Suprotno od onoga što ustavno-pravno nepismeni Mostovci tvrde, Petrov je razriješen, zajedno s Mostovim ministrima. Ako Plenković u Saboru ne dobije dovoljnu većinu za imenovanje novih ministara, onda Plenković ima problem, i vjerojatno se ide na nove izbore, no to ne znači da oni mogu ostati ministri i minute nakon što su razrješeni dužnosti. S te strane njihovo inzistiranje na tome ima li Plenković većinu je nebitno, to dolazi kasnije. Petrov tu ne mora ništa supotpisivati, njegov supotpis je samo formalne prirode i on ga ne može odbiti, odnosno njegovo odbijanje ne može proizvesti nikakve pravne posljedice.

Petrov kao samozvani ustavni stručnjak

Profesor je uredno objasnio i kako je premijer postupio u skladu s Ustavom i pojasnio cijelu proceduru, za one kojima inače nije jasna. “Ispravnim tumačenjem i Ustava i zakona o Vladi, oni više nisu ministri. Premijer je na testu time što za imenovanje novih ministara mora dobiti podršku većine svih zastupnika u Saboru”, rekao je i objasnio kako je u parlamentarnom sustavu premijer nadređen ostalim članovima Vlade. “Plenković u potpunosti postupa u skladu s Ustavom koji kaže da Vlada odgovara Saboru, i u skladu sa svojim ovlastima. Naravno, on će nove ministre – kada ih imenuje – morati predstaviti Saboru i dobiti podršku većine”, ponavlja.

Kako je HHO dobro objasnio, Ministri u Vladi RH trenutkom smjene su postali su obični građani i toga trebaju biti svjesni. Unatoč tome, oni su se nastavili ponašati kao da su i dalje ministri. Time je počinjeno djelo zloporabe položaja i ovlasti, lažno predstavljanje, što je u najmanju ruku djelo prekršaja, a u ‘slučaju Orepić’ i kazneno djelo ugroze nacionalne sigurnosti i poziva na rušenje ustavnoga poretka, stoji u izjavi koju potpisuje predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak. Oni istuču i da je Orepić kao običan građanin nakon smjene imao 24 sata pristup različitim dokumentima visokog sigurnosnog rizika uključujući i one u specijalnom sefu, iako s tim dokumentima nije smio imati doticaja. Iz svega proizlazi da je Most stranka i te kako opasna za demokraciju, stranka koja ne poštuje demokratsku proceduru, koja priznaje samo zakon linča, i koja u parlamentarnoj demokraciji zapravo nema što tražiti. HDZ i SDP su možda smeće kakvo znamo, i koje poznajemo, no to smeće je bar do sad pokazivalo minimalan respekt prema Ustavu i zakonima, ako ne već i građansku pristojnost. Most je sve to sveo na nivo kanalizacije. Sve ono što smo proteklog tjedna vidjeli od njih neodoljivo podsjeća na početak “antibirokratske revolucije” Slobe Miloševića, koja je započela inzistiranjem na smjeni dojučerašnjeg partnera Ivana Stambolića – kasnije pronađenog plitko zakopanog na Fruškoj gori, nastavila se pozivima na “događanje naroda” jer “kriminalci na vlasti štite” koga već, ovog ili onog, protiv “korumpiranih starih struktura”, a završila u krvi i nacionalnoj katastrofi. I tada su glavnu riječ u manipuliranju masama vodili psihijatri. Nama to ne treba.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save