Sveti Filip i Jakov
Danas slavimo svetog Filipa i svetog Jakova mlađeg, Kristove apostole i mučenike. Obojicu nalazimo na svim popisima apostola u evanđeljima i Djelima apostolskim, Filipa kao petog, Jakova kao devetog. Sveti Filip rodio se početkom I. stoljeća u Betsaidi na Genezaretskom jezeru, istočno od rijeke Jordana. Iz istog kraja potjecali su i apostoli Andrija i Petar.
Filip, po svetopisamskim znalcima plah, naivan i praktičan čovjek, bio je prijatelj apostola i evanđelista Ivana te zajedno s njim pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja. Ivanovo evanđelje spominje ga na pet mjesta, pored ostalog kad je Natanaela (Bartola) doveo Isusu, kod čudesnog Isusovog umnožavanja kruha i kad od Isusa traži da učenicima pokaže Oca. Prema kasnijoj predaji djelovao je dugo vremena u Grčkoj, Siriji i Frigiji te uz pomoć križa postizao čudesna ozdravljenja. Poganski svećenici pribili su ga na križ oko godine 80. u Hierapolisu (Mala Azija, danas jugozapadna Turska), dok mu je prema drugoj legendi odrubljena glava. Tamo je prema predaji živio sa svojim trima kćerima. Umjetnici ga prikazuju kako nosi na vrhu štapa križ. Zaštitnik je Luksemburga, Urugvaja, kipara, klobučara, modistica, slastičara i mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.
Sveti Jakov mlađi, sin Alfejev i Marije Kleofine, bio je prema predaji prvi biskup u Jeruzalemu (od 42). Autor je jedne novozavjetne poslanice i pobornik judaističkog smjera u kršćanstvu. Njegova je poslanica puna opomena, ukora i prijetnji. Posebno se pamte njegovi savjeti o obuzdavanju jezika. „Jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni ‘na sliku Božju’. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko? Zar može, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode” (Jak 3,8-12). Sveti Pavao spominje ga u poslanici Galaćanima kao jednu od najuglednijih ličnosti prve Crkve, dok se u Djelima apostolskim ističe kao jeruzalemski biskup. Na glasu je bio kao čovjek molitve, pravednik i prijatelj siromaha, po svoj prilici vegetarijanac. Preživio je kada su ga strmoglavili s hramskoga krova, nakon čega je svjetina navalila na njega, kamenovala ga i dotukla toljagama, u Jeruzalemu godine 62. Umjetnici ga prikazuju s toljagom. Zaštitnik je Urugvaja, valjača sukna, ljekarnika, klobučara, kitničarki, umirućih te mnogih naselja, župa i crkvi širom svijeta.
Sveti Filip i Jakov zajedno su zašitnici i mnogih hrvatskih naselja, župa, crkava i kapela (Zagreb-Medvedgrad, Samobor-Gradišće, Vukovar, Bocanjevci kod Belišća, Odvorci-Grgurevići kod Sibinja, Letovčan Novodvorski kod Klanjca, Gvozdansko kod Dvora, Palanjek kod Siska, Grobnik kod Čavala, Filipana kod Marčane, Novi Vinodolski, Sveti Filip i Jakov, Kladnjice kod Lećevice, Potravlje kod Hrvaca, Bok kod Orašja, Mrkonjić Grad, Mršići-Studenci kod Teslića, Filipovo/Bački Gračac kod Odžaka).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
