U RATU JE POBIJENA CIJELA ŠKOLA DJECE: I dalje nema odgovornih, Hrvatska šuti…
Nedjelja, 3. svibnja 1992., bila je krvava nedjelja za Slavonski Brod i grad je proživljavao jedan od najtežih trenutaka u svojoj povijesti. U napadima i u eksplozijama topničkih ili minobacačkih granata ispaljenih iz Bosne ili u prasku bombi izbačenih iz zrakoplova koji su uzletjeli sa zračnih luka u Srbiji i Bosni, poginulo je 16 osoba, od kojih šestero djece, a ranjeno je 60 osoba, od kojih 30 teško. Marinko Marinković imao je samo godinu i pol kada je njegov život prekinula srpska granata, a najmlađa žrtva bila je stara samo šest mjeseci.
U Domovinskom ratu poginulo je 402 djevojčice i dječaka, dok je u Slavonskom Brodu samo u jednoj godini, 1992., čak 27 djece ubijeno na pragu svoga doma, a 65 ih je ranjeno, a da za te žrtve nitko nije odgovarao. No, ipak je zbog tog zločina na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu pokrenuta istraga protiv Radoslava Narančića, majora bivše JNA i ratnog zapovjednika vojarne u Derventi. Narančić danas živi u Bosni i Hercegovini i prilikom saslušanja izjavio je da se ne osjeća krivim.
Hrvatska djeca ubijena tijekom Domovinskog rata, rijetko su tema u Saboru, Vladi, medijima i javnosti uopće. Govoriti i pisati o mrtvoj djeci, nikome nije ugodno, no apsolutno je neprihvatljivo male žrtve prepustiti zaboravu, jer od svih stradalih ovdje je riječ o – najnevinijima.
Zanimljivo je da do kolektivnog osvještavanja kada su ubijena djeca u pitanju, dolazi samo u trenutku godišnjice smrti male Aleksandre Zec. Tih dana, usmrćeni mališani obično služe kao suhoparna statistika kojom se udara kontra, a malo je tko svjestan da za 402 ubijene djece imamo samo dva spomen obilježja i malo koji članak posvećen njima. Ova stravična brojka ukazuje na još jednu groznu činjenicu. Tijekom Domovinskog rata ubijen je, samo za usporedbu, ne jedan razred, nego čitava škola djece za čiju smrt nitko nije odgovarao.
Pa ponovimo, djeci pobijenoj u ratu do sad su podignuta samo dva spomen obilježja…
Autor: Snježana Vučković/dnevno.hr
