Ima li itko tko je ove izbore izgubio? Sve stranke tvrde da su ih dobile, pa su očito poraženi – birači.

Rezime lokalnih izbora, telegrafski: HDZ blago anemičan, SDP slučajna stranka kojoj su se slučajno dogodili izbori, za Most se bitka vodi na Neretvi, i povratak otpisanih.

Ima li itko tko je ove izbore izgubio? Sve stranke tvrde da su ih dobile, pa su očito poraženi – birači. Činjenica je da se dobitnicima mogu opravdano smatrati, pored Brune Esih i Hasanbegovića, jedino marginalci poput Živog zida i ekstremnih ljevičara s liste “Zagreb je naš” (nije i nikad neće biti vaš!), te davno otpisani političari koji nisu niti u jednoj stranci, poput Keruma, Čačića, i Čehoka. Kerum je redikul koji je ostao zapamćen uglavnom po lijepljenju pršuta na čelo, a iza druge dvojice se vuku repovi raznih afera i korupcije. Po logici stvari, oni bi trebali proći loše, a nisu. Kerum vodi u Splitu nakon prvog kruga, Čačić je uspio ući u drugi krug u vadaždinskoj županiji, a Čehok, protiv kojeg se vode procesi za višemilijunske slučajeve korupcije, će po svoj prilici ponovo biti gradonačelnik Varaždina. On je na to mjesto dao ostavku prije šest godina jer je optužen da je oštetio grad Varaždin za 50 milijuna kuna. Stvar je još na sudu.

Upitan smatra li da je moralno to što se prijavio na izbore uz takve optužbe, a to nije jedini proces za korupciju koji se protiv njega vodi, Čehok je rekao: “moral je stvar koja na kraju završi na zadnjoj instanci – vašoj savjesti.” Time nam je otkrio zašto naši političari nemaju problema s kandidaturama i nakon što ih se optuži za multimilijunsku korupciju: oni ionako nemaju savjesti.

Među pobjednike valja uvrstiti još i Bandića, još jednog iz plejade nezavisnih, i još jednog iza kojeg se vuku repovi sudskih procesa, te Obersnela, koji vlada Rijekom još tamo negdje od vremena Franje Tuđmana, i mogao bi po dugovječnosti svoje vladavine jednog dana preteći dinastiju Kim u Koreji i Castro na Kubi. I doći im na sprovod na obnovljenom Titovom “Galebu”. I za njega se manje-više zna da je korumpiran, i to kako i kome se dodjeljuju svi gradski prostori za bagatelu koji se onda daju u podnajam tri puta skuplje se uglavnom zna. Doduše, on je sudske procese izbjegao, ali samo zato jer su papiri dovoljno dugo stajali u Bajićevoj ladici da odu u zastaru.

Pobjede i uspjehe, dakle, bilježe uglavnom osuđeni kriminalci i kriminalci koje sud tek čeka. To puno govori o vjerodostojnosti HDZ-a, ugledu SDP-a, i snazi Mosta. HDZ je propao u Zagrebu, da su kandidirali Milu Kekina dobili bi više glasova nego s Prgometom. Bruna Esih je dobila dvostruko više glasova od HDZ-ovog kandidata na izborima za gradonačelnika, uz negativnu kampanju medija i mininalno oglašavanje. HDZ-ova kandidatkinja Josipa Rimac nije prošla u Kninu, visi im i Imotski gdje su oduvijek na vlasti, u Osijeku, u Slavoniji, inače tradicionalno nesklonoj komunistima, SDP-ov kandidat ima dvostruko više glasova od HDZ-ovog nakon prvog kruga. Osim Zadra i Dubrovnika, HDZ zapravo nije osvojio ništa. Zadržali su većinu onog što su imali i do sad, ali to je uz ovakav u vremenu i prostoru izgubljen, praktički nepostojeći SDP debakl.

SDP, kao stranka koja se hvali urbanim biračima, je propala manje-više po svim većim gradovima. Zadržali su Rijeku, ali uspjeh Obersnela nema veze s SDP-om, on je tamo lokalni šerif tipa Bandića i dobio bi izbore i da nije u stranci. U Zagrebu su pali iza Bandićeve liste! HNS, još jedna urbana stranka, je osvojila urbanu metropolu Ivanec i to je manje-više sve što su osvojili. Za utjehu im ostaje drugi krug Anke Mrak Taritaš u Zagrebu. Gdje su joj šanse protiv Bandića slabe ili nikakve. Mostu pak prijeti gubitak izbora i u vlastitom selu, odnosno gradiću na Neretvi. U Zagrebu nisu ušli u skupštinu, a u ostatku Hrvatske im razmjerno dobar rezultat ne znači ništa, jer svi zaziru od koaliranja s njima na bilo kojoj razini.

Zaključak se nameće sam od sebe, Hrvati vole svoje lopove. To je valjda zato da bi iduće četiri godine, do idućih izbora, mogli jamrati o korupciji. A činjenica da su najbolje prošli neovisni kandidati svih mogućih boja, i to nerijetko besprizorni tipovi bi trebala zazvoniti na uzbunu i u HDZ-u i u SDP-u: biračima je očito dosta stranaka koje zapravo ne zastupaju ništa i nikog, nikakav jasan svjetonazor, osim interesa stranačkog članstva i klijentele.

Brkić otkrio: Zagreb je grad ekstremnih desničara!

‘Mi smo stranka desnog centra i naši birači nisu birači ekstremne desnice’, izvalio je Milijan Brkić. Zaključak vrha HDZ-a i Plenkovića nakon analize rezultata lokalnih izbora je, očito, da je za debakl Prgometa u Zagrebu krivo zagrebačko biračko tijelo. Koje je ekstremno desničarsko. Pa je glasalo uglavnom za Bandića, kojem je drag i Tito i Tuđman. I Anku Mrak Taritaš. I Sandru Švaljek. A za “ekstremnu” Brunu Esih tek na četvrtom mjestu. Objašnjenje dostojno CK SKH. Spram ovakvog Plenkovićevog HDZ-a je očito i Bandić ekstremna desnica. A Švaljek umjerena.

Što će tek biti kad se “ekstremna desnica” u vidu Brune i Zlatka formira u stranku i krene u borbu protiv HDZ-a na nacionalnoj razini, u mjestima koja nisu Zagreb? U svakom slučaju, Plenkovićeva taktika se pokazala genijalnom, primiti u stranku Prgometa a izbaciti svojevremeno među biračima HDZ-a najpopularnijeg ministra, Hasanbegovića. A među biračima SDP-a najnepopularnijeg. Ali ne vidim zašto bi šef HDZ-a trebao brinuti je li neki član njegove stranke popularan kod onih koji ionako ne bi glasali za HDZ ni da ga vodi Mate Kapović. Čisto zato jer je HDZ.

A ta Brkićeva provala je došla kao odgovor na Hasanbegovićevu konstataciju, inače posve točnu, kako je Prgometov poraz Plenkovićev rezultat, i kako su birači glasajući na lokalnim izborima pokazali koga žele za zastupnike i na nacionalnoj razini. “Potpuno je jasno, lokalni izbori, a posebice u Zagrebu, u svjetlu poznatih okolnosti, imali su izraziti nacionalni značaj. Ovdje se nije odlučivalo samo o komunalnim problemima, već su građani davali jasnu ocjenu hrvatskih političkih elita. Ono što su birači sada imali priliku birati u Zagrebu, na sljedećim izborima – iste ove ljude, načela i vrijednosti koje zastupaju – moći će birati u cijeloj domovini, od Vukovara do Dubrovnika i od Istre do Međimurja”, rekao je. Može li on do izbora isplivati kao treća politička snaga u zemlji, iza HDZ-a i SDP-a? Ako je Esih mogla biti četvrta u Zagrebu, zašto ne?

Mijenja li Bandić Tita za Brunu?

Bandić je dobio ponudu koju je teško odbiti. Da zamijeni Tita za Brunu. Odnosno, da se odrekne trga neprežaljenog diktatora u zamjenu za koaliciju s Brunom. Ponuda je na mjestu. Bruna je svakako zgodnija od Tita. I Jovanke također.
Zlatko Hasanbegović je naime izrazio spremnost na suradnju s Bandićem – koja će Bandiću i te kako biti potrebna ako se ne uspije dogovoriti s listom Sandre Švaljek i SDP-om, a tamo ga ne vole nikako, ako on promijeni ime Trga maršala Tita. U, recimo, Trg žrtava maršala Tita. To bi bila promjena u Bandićevom stilu, da zadovolji i jedne i druge.

Bandić mu je pak uzvratio kako “u politici nema uvjeta”, i kako, kad se počne uvjetovati, nema rješenja. Po njemu, jedino rješenje za ime trga je referendum. “To je jedino moguće, što ako dođe ljevija opcija, vratit će ime, i što smo napravili? Ništa”, kaže lijevo-desni Bandić.

Bandić, naravno, griješi. U politici i te kako ima uvjeta, oni su u samoj srži politike. To se zove principijelnost, a to Bandiću kao pragmatiku i oportunistu baš i nije previše blisko.

No vratimo se Trgu maršala Tita. Taj naziv je civilizacijska sramota. Hasanbegović je u pravu kad kaže da se o tom nazivu nije na referendumu ni odlučivalo: Trg je Tito dao nazvati po sebi za svog života, što su radili samo probrani diktatori s dna kace. Svi takvi trgovi u svijetu, i imena gradova, od Rusije do latinoameričkih diktatura, dakle svi entiteti koje su diktatori za svog života nazivali po sebi samima, su nakon njihove smrti i pada diktature preimenovani, jer je to jasan znak odbacivanja diktature kao metode vladanja. Pritom je posve nebitna rasprava o tome je li Tito bio najveći sin ili najveći zločinac, antifašist ili komunist. Bio je diktator, i točka. Trgovi u demokracijama se ne mogu zvati po diktatorima, bili oni antifašisti poput Ceausescua, Staljina, i Enver Hoxhe, ili klerofašisti. Zagovornici imena Trga se pozivaju na Titov antifašizam, što je smisleno kao i zagovarati ime Staljingrad jer je Staljin bio antifašist. Izgovor je bijedan koliko i izgovor zagovornika imenovanja ulica po ustaškom ministru Budaku, jer on je eto bio književnik pa je to u spomen na književnika, a ne na Pavelićevog ministra. Sve sami ljubitelji književnosti. Tako se i na Titov antifašizam izgovaraju kronični jugofili. Pričati o nekim podjelama u društvu koje bi to izazvalo je isto tako deplasirano, u demokracijama nema mjesta podjelama na zagovornike demokracije i zagovornike diktature, ma koja bila. Bi li itko govorio o “podjelama u društvu” da treba preimenovati trg koji se zove po Anti Paveliću? A sigurno bi i takvo preimenovanje izazvalo “podjele u društvu”.

Ukratko, Bandiću bi bilo pametnije da prihvati ponudu. Da, on se ne želi zamjeriti nikome, pa ni titoljupcima kojih u Zagrebu ima poprilično, no jednom se mora staviti točka na kult ličnosti. I ne, kad se jednom preimenuje taj trg, više neće biti povratka na staro, što god Bandić pričao.

SDP-ova Alisa u zemlji čudesa

Još jedna od stranaka koja se hvali pobjedom na izborima je SDP. Oni su sigurni da su ih dobili, samo nemaju pojma gdje. Glavni tajnik SDP-a Zvane Brumnić je, gostujući na N1 televiziji, na upit voditelja o lošem rezultatu SDP-a rekao “Ja ne vidim zašto mislite da je SDP postigao loš rezultat.” Da posjeti okulista? Sam voditelj ga je upozorio da su izgubili Split, Dubrovni, u Zagrebu nisu ni imali svog kandidata, ali on je ostao ustrajan u tome da je SDP dobio izbore. Razgovor je tekao ovako:

“Od velikih gradova veliku većinu osvojio je HDZ, ima 11 županija.”
“SDP je obranio dvije županije, imate gore sjever koji tradicionalno naginje lijevom centru, imate Istru.”
Zar nije u Istri dobio IDS?
“Da, da.”
IDS računate kao svoje?
“Ne, ali IDS je bliži nama nego HDZ-u.
“Plenković je jasno rekao da su prije četiri godine u prvom krugu osvijili 25 gradova, sada 37. Imaju i 11 županija.”
“Ja ne vidim da je HDZ dobio 11 županija.”
Koliko je SDP dobio gradova?
“Ne znam, ne znam potpuni broj.”
Niti gdje ste u prvom krugu dobili?
“Tamo gdje smo bili. Konkretan broj ne znam.”

A nemaju pojma ni gdje im je šef stranke, koji se jučer nije pojavio na presici u središnjici pa ju je vodio krapinsko-zagorski župan Željko Kolar. U biti nemaju pojma ni tko će ih voditi na nacionalnim izborima, bude li ih. Nemaju pojma ni postoji li raskol u stranci, iako je Mirando Mrsić nakon izbora žestoko napao Bernardića rekavši da im hitno treba promjena.

Očito, ne samo lidera, nego i glavnog tajnika. Da sam birač SDP-a, bilo bi mi stvarno neugodno zbog tako idiotskog nastupa. Obzirom tko ih sve vodi, dobro su još i prošli. Šef stanke ne zna prebrojati tko ima koliko mandata u Saboru, glavni tajnik nema pojma gdje su dobili a gdje izgubili izbore. A Jovanović pozdravlja s “drugarice i drugovi” na facebooku. I to zapravo ocrtava sramotu HDZ-a: Mogu se oni hvaliti koliko god hoće brojem osvojenih gradova i županija, ali uz ovakav SDP ostati manje-više na onom što su imali i na prošlim izborima, uz debakl u glavnom gradu, je jednostavno sramota.

Pernarov cjenik

Da, provjerili smo – broj je Pernarov. Nije tajna da taj dečko na ego tripu inače shvaća politiku kao svoj privatni reality show, i da, kao i svaka trash – reality zvijezda uzima novac za pojavljivanje s Avom Karabatić i sličnim besprizornim osobama kao kralj karnevala ili nešto slično kako bi podigao nakladu medijima, ili popularnost sebi i drugima. Primitivno, ali učinkovito.

Ipak, ne znam bih li ga pohvalio zato jer je dolazak na tulum odlučio naplatiti sto eura ili pokudio. S jedne strane, u zemlji u kojoj zastupnici i ministri ne potpisuju ništa i ne dižu stražnjicu iz fotelje bez mita od bar nekoliko desetaka tisuća eura, Pernar bar nije skup. S druge strane, em je malo licemjerno uzimati proviziju i to doslovce za ništa a napadati banke kad to rade kod dodjele kredita, em nitko ne voli jeftine stvari, i jeftine zastupnike. Nekako je malo klošarski i kokošarski uzimati sto eura kad možete zaraditi ozbiljne novce u politici, ako ne već na pošten način onda na onaj drugi. Pernar se već proslavio sličnim potezima: Tamo gdje je Sanader mažnjavao blindirane BMW-e, a Milanović svaki dan večerao za koju tisuću kuna i putovao na Krk vladinim avionom, Pernar je mažnjavao bicikle. Momak nema stila. Ali opstane li dovoljno dugo u politici, naučit će da političari imaju svoju cijenu, naročito u Hrvatskoj, i ona daleko prelazi sto eura za dolazak na kakav tulum.

Doduše, moguće je i da je jednostavno prilagodio cjenik srednjoškolcima. Jer starije više ne može prevariti. Bar ne u većem broju. I bar ne one s IQ-om većim od broja cipele.

Cijena izlaska Srba na izbore

Da Srbi dolaze autobusima na lokalne izbore iz Srbije, javna je tajna već odavno. Da im se za to plaća je isto tako javna tajna. Unatoč tome, vodile su se hajke na “hercegovce” koji su posve legalno glasali na parlamentarnim izborima, jer na njima pravo glasa ima svaki građanin svake države ma gdje živio, u zemlji ili inozemstvu, ali ne i na Srbe koji su iz Beograda dolazili glasati na lokalnim izborima u Obrovcu i drugdje, na kojima pravo glasa imaju samo oni koji u tom mjestu stvarno i stanuju. O tom paradoksu sam više puta pisao, ali kako je u Hrvatskoj godinama stvarana antihrvastka i naročito antihercegovačka klima, praćena signaliziranjem vrlina oko prava manjina s naglaskom na Srbe, takve teme se nikad nisu probile na TV i u mainstream medije.

Sad je skandal puknuo čisto zato jer su Srbi ovaj put odlučili da neće glasati ako im se ne plati. A možda i ne samo zato. Ovo senzacionalno otkriće RTL-a naime dolazi nakon što dvadeset godina Srbi dolaze na glasovanje autobusima iz Srbije, na parlametarne i lokalne izbore, baš sad kad Pupovac daje podrsku Plenkoviću. I baš sad je to RTL otkrio i sad se svi tome čude. Dok je Milanović govorio kako Srbi glasaju za njega glasaju reporteri baš nisu vrebali u ponoć na granici “Lastine” autobuse. Sada najednom kamera ulazi u autobus, novinarka razgovara s “izigranim i ponovo prevarenim” napaćenim narodom, birači daju izjave da neće otići dok im se ne plati što su glasovali.

Organizator i naručitelj izborne prevare je, naravno, Pupovčev SDSS. On je pak odbio komentirati stvar za RTL, ali je za TV Srbije rekao da se Srbima, koji žive izvan Hrvatske, onemogućuje glasovanje. Smetnuvši pritom s uma da Srbi koji žive izvan Hrvatske, kao ni Hrvati koji žive izvan Hrvatske, nemaju pravo glasa na lokalnim izborima! Samo na parlamentarnim!

A to što sve skupa podsjeća na Miloševićeve putujuće i dobro dnevnicama pokrivene “mitinge istine” po Hrvatskoj devedesete, a pomalo i na Vučićeve predizborne skupove, je pak drugi par rukava.

Novi sukobi na ljevici

Brak između HNS-a i SDP-a je već dugo u krizi. HNS-ov Vrdoljak sve više gleda prema HDZ-u, njušeći da uz SDP neće skoro ponovo na vlast, a vlast je toj strančici potrebnija nego ikome. Jer, ako budu dugo daleko od nje, ostat će bez bezbrojnih sinekura koje njihovi članovi drže. Dvije stvari karakteriziraju HNS: velik broj sinekura, i velik broj stranačkih dužnosnika osuđen za korupciju.

Prvo im je SDP-ov Rajko Ostojić spočitnuo da su uskraćivanjem podrške Obersnelu prouzročili drugi krug i trošak građanima, a ne pobjedu Obersnela u prvom. Vrdoljak je pak uzvratio da su o tome u SDP-u trebali razmišljati ranije. On se žali da ih je SDP – prevario.

A “prevara” se sastoji u tome što ih je primorsko-goranski župan Zlatko Komadina izbacio s lista neposredno pred izbore. “U Primorsko-goranskoj županiji dogodila se prevara, i to prevara od Zlatka Komadine. Imali smo s njim potpisan sporazum koji smo svi poštovali i na dan predavanja izbacio nas je s liste zbog neke odmazde. To se ni meni ni mojim kolegama koji su dulje od mene u politici nikada nije dogodilo, takva vrsta prevare. Doveli su nas pred gotov čin, mislili su da nećemo stići imati listu i mi smo u zadnji dan složili listu koja je osvojila 4,6 posto i, nažalost, nekoliko stotina glasova nam je nedostajalo da uđemo u Županijsku skupštinu u kojoj sada Komadini nedostaje baš toliko za većinu”, rekao je Vrdoljak. “Mi ćemo nastaviti politički djelovati tamo kroz Gradsko vijeće Rijeke, načelnika Malinske ili Cresa, ali ovu prevaru im nećemo zaboraviti. Bit ćemo oprezniji drugi put, onda kad ćemo razgovarati s tim ljudima na nacionalnoj razini. Kad nas jednom prevare iznenadimo se, a kad idemo drugi put, onda pazimo”.

Prevara? Možda, no HNS već dugo ucjenjuje SDP izlaskom iz koalicije, tvrdeći da mogu i sami na izborima prijeći prag. Ali ako ga nisu prešli u PGŽ-u, gdje jedino osim Varaždina dobro stoje, kako onda mogu računati da mogu uopće ući u parlament bez da se prikrpaju SDP-u na listama?

Jer, ako je nešto u tom braku prevara, onda je to broj zastupnika i ministara koji je HNS svaki put od SDP-a dobivao koalicijskim sporazumom, a koji nije održavao snagu na terenu, gdje HNS baš i nema uporišta. Usto, HNS je sa svojih 1-2% glasova na nacionalnoj razini imao jedno 90% direktora u javnim i državnim, te velikom broju gradskih poduzeća. Dakle, razmjestili su se strateški tamo gdje se kontrolira i isisava novac. A cijelo to vrijeme govore kako mogu i samostalno. Evo, sad im je bila prilika!

A SDP-u je ovo, koliko god trenutno bio dezorijentiran i dezorganiziran, lijepa prilika da se trajno riješe koalicijskog partnera koji ih puno košta, a ne donosi praktički nikakve glasove. Ukoliko se u SDP-u opamete i otarase te minorne i beskorisne strančice za koju nitko ne zna koju društvenu skupinu zapravo zastupa osim svojih pretežno vrlo bogatih članova i zašto uopće postoji, Vrdoljaku ne ostaje nego prikrpati se HDZ-u. A Plenkoviću bi dobro došle ruke HNS-ovih zastupnika kod “preslagivanja” vlade, od kojeg vjerojatno ipak neće biti ništa. Ali isto tako mu ne treba HDZ na njegovim listama bude li izbora, a nakon njih HNS neće trebati nikom: izađe li samostalno, prag može prijeći u eventualno dvije županije. A s dva ili tri zastupnika, i ogromnim apetitima, baš i neće biti poželjan partner za sastavljanje vlade.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save