DR. MARKO JUKIĆ: Dan hrvatske diplomacije, 7. lipnja
Sedmi lipnja se slavi kao Dan hrvatske diplomacije. Taj dan je izabran jer se radi o prvom priznanju Hrvatske, 7. lipnja 879. godine kada je hrvatskom knezu Branimiru stiglo pismo pape Ivana VIII koji ga je izvijestio da je u Rimu blagoslovio njega i cijeli hrvatski narod i priznao mu zemaljsku vlast na cijelom teritoriju Hrvatske. Tim činom je Hrvatska priznata kao suverena država.
Treba spomenuti da se papin blagoslov dogodio 21. svibnja 879. g. na blagdan Uzašašća (pa je toga dana priznata Hrvatska). U papinom pismu se navodi:
“Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš.”
Državotvorna povijest Hrvatske započinje priznanjem pape Ivana VIII. Papa je bio vrhovni autoritet tog doba. Od toga događaja je prošlo 1138. godina. Mali broj država članica UN se mogu dičiti tako starim datumom svog priznanja.
Tko nas predstavlja u svijetu?
Uspostavom samostalne Republike Hrvatske radom je započelo i Ministarstvo vanjskih poslova koje je na diplomatskom planu radilo na priznanju i uvažavanju naše domovine. Istovremeno se vodila bitka na bojnom polju i na međunarodnom planu. Hrvatski diplomati su radili na upoznavanju svojih kolega diplomata o Hrvatskoj, morali su objašnjavati što se događa na teritoriju bivše države, morali su ispravljati laži komunističke Jugoslavije, morali su otklanjati laži agresora (Srbije). Bilo je to teško vrijeme kada su glavne europske sile negirale pravo hrvatskom narodu na samostalnost. Nažalost, međunarodna zajednica se nije držala svojih proklamiranih načela o pravu naroda na osamostaljenje pa je došlo do agresije na Hrvatsku. Sve se moglo dogovoriti i na miran način se mogao postići razlaz bivših jugoslavenskih republika. Hrvatski domoljubi su stali na branik domovine, pokazali odlučnost u borbi za slobodom, unatoč velikim žrtvama, i obranili domovinu. Dr. Franjo Tuđman je bio na čelu države i svojom mudrom vanjskom politikom je korak po korak jačao novonastalu državu i protivnike doveo pred svršeni čin.
Danas, nakon 26 godina od međunarodnog priznanja Republike Hrvatske moramo javno zapitati Premijera, Predsjednicu i Predsjednika Sabora: Kako nas naši diplomati predstavljaju u svijetu? Temeljem čega su izabrani za veleposlanike? Kako ljudi koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku mogu biti veleposlanici?
Kako je moguće da veleposlanik države ne poštuje instituciju Predsjednika/ce države (slučaj Paro), da veleposlanik ( Gordan Markotić) iz Beograda pita hoće li spustiti zastavu na pola koplja na dan Domovinske zahvalnosti (na traženje četničke vlade u Srbiji). Kako je moguće da je takva osoba u državnoj službi, da je veleposlanik RH?
Kako je moguće da veleposlanik RH veliča komunističku ideologiju i zločinca Tita (Ivo Goldstein)? Kako je moguće da RH zastupa osoba koja negira zločine na Bleiburgu, Križnim putovima i podmeće laži o radnom logoru u Jasenovcu? Nedopustivo je da hrvatski građanin u veleposlanstvu RH na istaknutom mjestu vidi sliku zločinca Tita zbog kojega je morao napustiti domovinu, ili pak zločinca koji je pobio nevine članove njegove obitelji. Strašno!
Sramotno je da ljudi koji nisu željeli Republiku Hrvatsku kao samostalnu državu zastupaju hrvatsku državu! Sramotno je da je hrvatska diplomacija postala mjesto uhljebljenja djece bivših komunističkih funkcionera.
Ima li netko podatke koliko su veleposlanici doprinijeli promicanju RH u svijetu, koliko su promaknuli naš turizam, kulturu, koliko su zastupali gospodarske interese Hrvatske. Dužnost je veleposlanika da promiče saznanja o RH, da ispravlja laži koje je nametnula komunistička vlast i srbijanska politika. Nadalje je dužnost veleposlanika i predstavnika Hrvatske u svijetu da vode računa o hrvatskim građanima, da brane hrvatske građane od lažnih objeda, kvalifikacija, od neravnopravnosti u drugim zemljama. Nažalost vidimo da neki veleposlanici RH i drugi predstavnici žale za Jugoslavijom i zločincem Titom, da ne promiču interese hrvatske države i njenih građana već da rade protiv interesa hrvatskih građana (Slučaj Thompson) i hrvatske države.
Hrvatska mora voditi svoju vanjsku politiku bez obzira na sve pritiske, prijetnje i nerazumijevanja našeg prava na vlastiti izbor. Hrvatska se mora udružiti s drugim „malim“ narodima te zajedno tražiti poštivanje nacionalnog i kulturnog identiteta „malih“ naroda.
Vrijeme je da Republiku Hrvatsku u svijetu zastupaju istinski domoljubi i znalci a ne politički uhljebi koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku, ne ljudi koji na početku trećeg tisućljeća pričaju o nekom fašizmu u Hrvatskoj, ne ljudi koji negiraju hrvatsku povijest i hrvatsku tragediju u prošlom stoljeću. Vrijeme je za opoziv antihrvatskih veleposlanika Republike Hrvatske koje je imenovala kukuriku koalicija, za opoziv veleposlanika koji veličaju komunističku ideologiju i zločinca Tita.
Što i zašto čeka Ministarstvo vanjskih poslova s opozivom i novim imenovanjima. Zašto su veleposlanici kojima je istekao mandat još na svojim položajima?
Dr. Marko Jukić/HUB
