Zvijezda lijevih političara Sanjin Španović sada kroji na N1 TV, te je kao iz topa rekao u živo Duš(anu)ku Ljuštini “pa kad ste ono došli iz Like u Hrvatsku” … Lika se uvijek, samonazvani novinaru Španoviću, nalazila u Hrvatskoj!

Jedan blefer novinar ugostio drugog vrhunskog dugoprugaškog blefera, suradnika službi Jugoslavije, Dušana Ljuštinu.

U svojoj opće poznatoj maniri, bahat, prepotentan, s visine, može mu biti jer je preživo i doživio hrvatsku mirovinu, jedino mu je nedostajala neizostavna cigareta, Ljuština izgovara kako se u Lici bolje živi nego u Slavoniji.

Možda na njegovom ranču, kojeg nikako nigdje ne spominje, a ni ne znamo porijeklo njegove imovine, kao što nam Ljuština nije imao vremena u sat vremena ispričati od kuda mu 200.000 kuna što je 2009. uplatio na privatni račun Milana Bandića.

Ako ne vjerujete, provjerite, bilo je neki dan emitirano u emisiji Necenzurirano, autora Margetića, na Mreža TV.

Veli Ljuština kako je došao u Zagreb 1967. na studij šumarstva, moš mislit!, (op.a.možda po zadatku partije i tekovina revolucije, prije će biti).
Došao tako Ljuština u Zagreb i dugo je trebalo da se Zagreb zaljubi u njega. Da li možda onog dana kad si Ljuština postao “suradnik”, pa su te morali voljeti!? Sjedio je tako naš Dušan na Hendrixovom mostu i tražio ljubav Zagreba i konačno ju je dobio, nakon 50. godina življenja. Naš Ljuština “maši” tako kulturom 45. godina, 35. godina ga nitko nije mogao, čak ni po sili Zakona RH smijeniti sa čela satiričkog kazališta Kerempuh.

GUINESSOVA KNJIGA REKORDA: DUŠAN LJUŠTINA NESUĐENI ŠUMAR

Silna ljubav pretvorila se u svjetski rekord, ne samo zagrebački, hrvatski nego belosvetski!

Nije Dušan došao u Zagreb zbog kulture ili ne daj Bože kazališta, došao je zbog šume. Ali mukom i jadom Dušana je život nanio u kulturu, gdje je učinio ama baš sve, diplomirao, čak na dva fakulteta, magistrirao (ne u Zagrebu nego u Osijeku), odslušao sve za doktorski studij, opet u Osijeku, i sad će narednu godinu naš “Dule” biti i doktor nauka. On ima još energije, reče on Španoviću, i obećaje, neće se prestati baviti s ničim, on se ne želi s ničim ne baviti, skoro prijeteći izgovorio nam je s visoka Ljuština.

On je prije svega dijete novog vala, on je ustvari izumitelj i inovator. Bio je menadžer benda Crno-bijeli, koji su pak svirali bolje od Rolling Stonesa i The Beatlesa. Ne možeš vjerovati, koji smo mi luzeri pa potrošismo novce na silne LP, karte za koncerte, CD itd.

Sjeti li se Ljuština možda koncerta Stonesa koji nikako da se dogodi, jer je Keith pao s banane, a Zagreb je u glavi Ljuštine i Bandića bio potvrđen, samo eto, pao čovjek pa im sve krenulo krivo!

Čuli smo tako da će umjesto Dražena Kokanovića u prostor (podrum) ispod Gradske kavane doći Matija Dedić i voditi klub. Stvarno pohvalno, veselimo se unaprijed!

Neće on sad o tome, nego kad dođe vrijeme…..ali ponavlja stalno Ljuština kako on o ničemu ne odlučuje, njega nitko ne pita, on ne kadrovira i ne “maši” ali sve ZNA!, kako sad to!?

Hvali se tako da je on glavni autor koncepta svog slobodnog vremena mladih tada u Zagrebu, bio je alfa i omega u tadašnjem CKD-u.

PRVO ZAPOSLENJE, MEĐUNARODNI STUDENSKI KLUB PRIJATELJSTVA: RASADNIK UDBAŠKIH SURADNIKA

Unaprijed se veselimo otvaranju arhiva, jer smo sigurni da će se među dokumentacijom naći sada i ime prekaljenog suradnika, poznavatelja cijelog niza stranih jezika, koji i dan danas tečno komunicira na štokavskom narječju sa ličkim naglaskom.

Žali tako Ljuština kako je Jugoslavija uložila nemile novce u te strance, i što sad mi imamo od toga!? Pa Dušane ima Budo Lončar, tvoj veliki prijatelj, kako ti nije jasno!?

Konstatira kako smo naglo prešli iz socijalizma u kapitalizam (a ne spominje sebe, op.a.), nanesena je golema nepravda, srozali smo kulturu, ne postoji kulturne strategije niti kulturne politike! Konstantno Ljuština uspoređuje Zagreb sa Jugoslavijom, današnjim tzv. regionom, nostalgija mu je na duši, vidi se sa mjeseca. Od svega radimo krivi dućan, pa npr. Rijeka je zasluženo dobila titulu kulturne prijestolnice. Rijeka ima sve za razliku od Zagreba.

Ističe kako je dva puta odbio doći u kazalište Kerempuh, tek je pristao na treći poziv Hadžića. On ga je pak strpljivo čekao da bude direktor Jazavca i preuzme kazalište, a on se dvoumio je bi više volio biti privatni manager (čega, Dušane, bez škole?, i bez podrške politike!?, opa.a.). Politika se bavila njim a ne on politikom. Izjava je večeri Ljuštine. A kao dodatak je rečenica, da samo čisti profesionalci se ne znaju nositi sa politikom! Znači, bahato izgovara u javnom prostoru bez prekida novinara kako politika cijelo vrijeme bira, a ne struka, a on je taj koga se pita i koji odlučuje.

Imate li neprijatelja?, upitao je Španović. Ljuština odgovara: nemoguće je ne stvoriti suparnike,nekim ljudima su svi suparnici, uvijek su protiv dobroga i svega, on je tip osobe koja je uvijek za. Jedan dio ljudi u kulturi su definitivno dio mojih neprijatelja, ja ne znam od kuda, pa ja nikome ništa nisam učinio loše, nikakvu štetu prouzročio, nisam poduzeo ništa loše! Besciljno laže u kamere, i ne trepne Dušan Ljuština, a koje duše, sudbine, osobe, projekte, je uništio, zgazio, izbacio, odbacio, napao, izvrijeđao, a sve lijepo zanatski, kako ga je služba učila.

Španović dodaje: ali ste puno toga dodijelili, misleći valjda na stanove? novce? osmijehe?

Ljuštini je ipak njegova prva “nauka” botanika, iz tog staništa se rađaju moji neprijatelji, nisam im dovoljno valjda učinio, nisam im ništa oduzeo, nikad ništa u životu ružno izrekao, ponovo ističe novinaru.

IMAMO HRVATSKU ALI NE ZNAMO NJOME UPRAVLJATI

Mi vodimo samo spinovima politiku, mi smo dosta neozbiljno društvo, ističe on, te napominje kako smo mi silno željeli državu, a sad kad ju imamo ne znamo se ponašati i ne znamo njom upravljati!

Oštar kritičar Ljuština kaže kako su to sve spinovi i izmišljene priče, svi ti moji “neprijatelji” precijenjuju mene, kao da on nešto odlučuje, kao da on sve odlučuje. Pa sad si prije toga rekao da ti to jesi, a sada više nisi.

Stalno se vrši desant na mene, za sve sam ja kriv, i mene se napada, a nitko mi nikakve zasluge ne pripisuje.

Kuma Stazića spominje kada je Stazić kao pisac napisao predložak za kazališnu predstavu bez naziva, a prvi prijedlog je bio “povjesnica moje neozbiljnosti”, i to je istina.

Danas je naše stanje u državi loše, ova politička garnitura na državnom nivou, on ne zna kako će odgovoriti na sve izazove.

Osilio se tako Ljuština pa prepreda o politici, s kojom se bavi cijeli život, ali o kulturi ni spomena. Bahat je, može mu biti, ide u sigurnu hrvatsku mirovinu (njemu se isto dogodila Hrvatska a nije ju želio, op.a.), njegov prijatelj Milan pobjeđuje, bit će nešto sa strane u mjesnom odboru ili vijeću gradske četvrti pa nije problem, imalo se, i ima se sa strane.

Na pitanje o Agrokoru, spremno odgovara kako se on poznaje sa Todorićima, ali govori o jabukama i to kako su kupljene na račun, narod pojeo, čiste su kao suze, a poskok i uskok je sve prevrtio i ništa nije našao, veli časna riječ!

S ponosom kaže Dušan kako je bio član partije i ne stidim se toga, pripadao sam političkoj stranci koja je bila demokratičnija od bilo koje stranke danas, eto Vam svima sad, koji se pozivate na demokraciju, pa valjda Ljuština zna.

Za Ljuštinu komunisti i fašisti nisu isti, antifašizam je temelj ove zemlje, izgovorio je takvom lakoćom Ljuština ne spomenuvši domovinski rat, i krvave bitke u njegovoj rodnoj Lici.

GENIJE FRLJIĆ

Za Ljuštinu Frljić vuče kontroverze, pa ja mu ne bi nikad zabranio predstavu, on je i te kako poželjan za satiričko kazalište, postavio je uspješno Nušićevu “gospođu ministarku”, nije se pohvalio Ljuština kako je upravo on i vječna nam Mani najzaslužniji za etabliranje, promociju i hiper produkciju Frljića u Zagrebu.

Pohvalio se da je već angažirao Frljića u idućoj sezoni, a ide u penziju, tko ga je angažirao? i da on nikad ga ne bi odbio za intedanta, pa valjda zna Rijeka što je za nju najbolje, a ne Zagreb!

Između ostalog, osvrnuo se i na aktualnu ministricu kulturu Ninu Obuljen Koržinek, koja je po njemu, kako je kazao, odličan odabir za tu poziciju.

“Ministrica kulture je izuzetno obrazovana, kvalificirana žena i dobra osoba za tu poziciju. Božo Biškupić je htio postaviti 10 ljudi koji znaju sve o Ministarstvu i da rade svoj posao i da on ne mora praktički niti dolaziti na posao, i ona je bila jedna od njih. Ali mi živimo u zemlji kada joj pohvala i podrška Duška Ljuštine škodi. Ona je kod nekih stvari nažalost od straha podlegla pritisku desnih iako za mene ne postoje desni ili lijevi glumci, već samo dobri ili loši.

Ministrica se boji tog pritiska desnice, toga se niti jedan ministar ne smije bojati, ni s ljevice, ni s desnice” kazao je Ljuština.

Tvrdi i da Zlatko Hasanbegović nije ni trebao biti ministar kulture. “Nemam ništa protiv Hasanbegovića bez obzira što se mi ne slažemo, ali čovjek koji nije radio barem 10 godina u kulturi ne može biti ministar, ne godinu, već 10 godina. A teme koje je on otvarao u kulturi, nemaju veze s kulturom”, kazao je Ljuština.

Na upit kako gleda odnos države prema kulturi i kazalištu, kazao je da gleda vrlo loše i povukao paralelu s Tuđmanom.

“Tuđman je išao u kazalište, zanimao se za kazalište, volio je kulturu i bio silno obrazovan. U mnogočemu se nisam slagao s njime, ali nismo imali prilike raspravljati, ali svi oni koji se bave politikom u ovoj zemlji mu nisu do koljena. A još gore je što su im puna usta Tuđmana, a ja koji nisam bio član HDZ-a, već SDP-a, ja se više bavim ostavštinom Franje Tuđmana i pozitivnije ju provodim, nego svi ovi koji se njega prisjećaju kad im to donosi neke glasove, na obljetnicama, a u međuvremenu sve čine mimo njegove ostavštine. Istaknuo je kako on danas više brani predsjednika Tuđmana nego itko u Vladi RH i stranci HDZ. Žao mi je što ne viđam članove Vlade po kazalištima, nikad nisam vidio premijera Plenkovića ni na jednoj predstavi, vidim samo ministra rada Tomislava Ćorića”, sjajan momak, obrazovan, civiliziran, organiziran, pratim sve što govori, kazao je Ljuština.

Upitan treba li Hrvatskoj osim obrazovne i kuturna reforma, Ljuština tvrdi da ne treba, već samo strategija. “Naša država ima jedan sjajan umjetnički potencijal, ne zatvara se u svoje dvorište kao drugi znanstvenici. Hrvatski glumci su fantastični, slikari i pjevači su sjajni. Ali prateći aparat je 10 koraka iza jer mi nemamo školovani kadar menadžera u kulturi, i zato kultura u Hrvatskoj ne može rasti. Ali neka ozbiljna kulturna reforma nije potrebna, već ozbiljna kulturna strategija iza koje neće stajati kulturni lobiji”, kazao je Ljuština.

MIROVINA I ZASLUŽENA PINKICA

Nakon dvije zaslužene nagrade grada Zagreba, Ljuština je komentirao i nagradu za Sedlara, jer je novinar Španović rekao: mislim, to falsificiranje, pa to nije prihvatljivo…..Ljuština kaže da nije pročitao obrazloženje pa ne zna što je u obrazloženju, ali on generalno nije za falsifikat i da netko takav primi nagradu.

Mirovinu kani provesti na Brijunima, pa valjda je zaslužio. Nakon svega, u hladu titove borovine i u društvu svoga prijatelja Rade Šerbedžije.

Autor: Dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save