Još uvijek smo u čvrstom zagrljaju ‘antifašista’
Foto Arhiv HANZA MEDIA
Sve se češće, s različitih mjesta, može čuti vapaj: okrenimo se budućnosti, pozabavimo se gospodarstvom i demografijom, zaboravimo prošlost. Lakše je to, nažalost, kazati nego učiniti. Kao da je cijelom narodu svezan kamen oko vrata koji ga vuče u tamne morske dubine.
Zaborav se ne može narediti, ali se prošlost može razumno prevladati. Nismo posebno originalni kad kažemo kako je jedini put tog prevladavanja istina, poštovanje činjenica i ljudi, mrtvih i živih. To je taj pojas za spašavanje, koji će nam pomoći da ne potonemo u beznadnoj isključivosti.
A tu isključivost bez nade promovira, primjerice, sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček svojom totalitarnom strogom podjelom ljudi na “nas” i na “njih”, na “antifašiste” i “fašiste”. Fašist je svatko tko ne misli kao “mi” ili kao “ja”.
“Revizionizam” je onaj ključni pojam kojim se onemogućuje svaki pokušaj drugačijeg viđenja povijesnih događaja, otkrivanja nekih novih činjenica i njihovih interpretacija, svako propitkivanje u vrijeme jednoumlja zadanih dogmi.
Ako Jakov Sedlar ili neki istraživači kažu kako je logor u Jasenovcu nastavio “raditi” i nakon 45., ne znam po kojoj se logici time negira ili relativizira njegovo postojanje prije toga?
Upravo je poražavajuća poruka Ognjena Krausa upućena vlastima, kako se ne mogu klanjati i krvniku i žrtvi, očito misleći da su svi pobijeni nakon rata krvnici, a žrtve oni koji su stradali od ruke Pavalićeva režima, kao i ona ranija kako između partizana i ustaša, pa i između njihovih potomaka, nikada ne smije biti pomirenja.
Pomirenju neće pridonijeti ni neprestano uvećavanje broja žrtava na bilo kojoj stani. Milorad Pupovac će kazati kako je u logoru Jadovno ubijeno više Srba i Židova nego u Jasenovcu, a komemoriralo se opet nad Šaranom jamom u kojoj speleolozi nisu pronašli niti jedan ljudski kostur.
Franjo Habunek ne priznaje službeni dan ustanka u Sisku, nego inzistira na ustanku u Srbu, iako je dokazano da to nije bio partizanski, nego četnički ustanak protiv države i naroda, prilikom kojega je pobijeno ili raseljeno tisuću stanovnika sela Boričevca. A Stjepan Mesić će to na svoj način objasniti, rekavši kako su ubijeni samo oni koji su imali oružje!
S takvim ljudima i s takvim stavovima nemoguće je doći na zelenu granu. Andrej Plenković je formirao jedno povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Namjera nije loša, ali je povjerenstvo sastavljeno od rogova u vreći, koji se nikada neće složiti.
Plenković namjerava u dogovoru s novim partnerom u Vladi ukloniti HOS-ovu ploču u Jasenovcu s pozdravom “Za dom spremni”, koji se odveć jednostavno pripisuje samo pozivanju na NDH. Kako bi to lakše prošlo, iz HDZ-a poručuju kako će navodno glasovati za ukidanje naziva Trga maršala Tita u Zagrebu, što nije samo zagrebačko pitanje.
Ako je namjera iskrena i ako ona prođe, ovo žrtvovanje topa za kralja moglo bi biti efektno.
Piše: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
