Ne uzima Vladimir Šeks u usta Tomislava Karamarka radi promocije istog u negativnom pogledu, već svi oni koji su sudjelovali u puču odnosno izdaji bivšeg lidera HDZ-a znaju da su izdali nacionalne interese, a upravo im je glavni pokazatelj arbitraža na Međunarodnom sudu u Ženevi u slučaju INA-MOL, jer netko će izgubljenu arbitražu trebati podmiriti, a moglo se sporazumno izaći iz iste kao što je predlagao Tomislav Karamarko. Naravno tu nije samo riječ o unutarstranačkim neistomišljenicima, već o svim akterima od značenja u hrvatskoj politici.

Tijekom pokretanja prve istrage protiv gospodarskog kriminala u Republici Hrvatskoj 1995. godine Tomislav Karamarko privremeno se distancirao od stranačkog rada radi kritika svojih kolega budući da se to događalo u vrijeme privatizacijskih pljački što je pandan novonastaloj situaciji iz 2016. godine nakon što se povukao iz Vlade RH kao i sa mjesta predsjednika HDZ-a, budući da osobe od njegova najvećeg povjerenja nisu bili spremni za promjenu društvene klime odnosno lustraciju i uhvatiti se u koštac sa uvozničkim lobijem, već su sa pritajenim neistomišljenicima stavili točku na slovo “i”.

Karamarkova ideja smanjenja uvoznih kvoti radi jačanja hrvatskog sela i poljoprivrede zasigurno nije bila usko povezana sa donošenjem zakona o Lex Agrokor. U međuvremenu Tomislav Karamarko ostati će zapamćen i po pokretanju istraga protiv počinitelja komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata zbog čega je njegov rejting popularnosti krenuo nizbrdo, a negativna kampanja trajala je sve do trenutka svrgavanja sa mjesta prvog potpredsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a. Kada se dogodi da je Karamarkov duh pušten iz boce Tomislav Karamarko vrati se nazad u top 3 najnegativnijih političara u RH iako na istoj sceni ne djeluje javno već godinu dana, a još manje u novonastaloj moralnoj kaljuži.

U kontekstu spomenutoga možemo zaključiti da Republika Hrvatska i dan danas nije spremna za suštinske promjene, jer u suprotnom odavno bi doznali tko su lopovi kao što nam je i sam Tomislav Karamarko najavio prilikom preuzimanja dužnosti prvog potpredsjednika Vlade RH. Ujedno tada bi osvjedočeni antifašisti koji prosvjeduju na Trgu maršala Tita i koji truju javnost podjelama u društvu izgubili svaki smisao vlastitog djelovanja budući da bi Hrvatska povijest bila drastično izmijenjena što štovateljima Josipa Broza Tita nije interes, jer tada ne bi mogli pravdati bivši totalitarni režim. Stoga nas ne čudi što nam se u prvi plan ponovno gura pomirdba, a s ciljem da se nikada ne istraži mračno doba komunističkog režima.

Umjesto da smo doznali tko su lopovi, doznali smo tko prijeti našim političarima putem društvenih mreža, te su prvi dani novog resornog ministra Davora Božinovića obilježeni hapšenjima radi statusa na FB iako sam mišljena da ako netko želi nekome nauditi neće sigurno takvu vijest prije obznaniti javno, već ako posjeduje stvarne razloge za takvo što učiniti će to u tišini bez medijskih pompi.

Stoga tresla se brda, rodio se miš s obzirom da hrvatska javnost niti danas ne zna stvarne razloge na koji način su izgubljene milijarde posrnulog koncerna, dok vlasnici i dalje žive lagodnim životom za razliku od pojedinaca koji su možda prijetili radi neimaštine ili revoltom novonastale aktualne političke situacije jer ih je upravo Ovršnjaković 2011. godine ovršio, a koja je dotakla dno moralne kaljuže u afektu emocija, budući da sumnjam da su se mnogi borili ili dali živote da bi bili gladni, a djeca su im prisiljena napustiti Lijepu našu.

Tijekom svih spoznaja i izdaje najbližih suradnika od kojih su neki bili u sustavu sa Karamarkom dugi niz godina, a neki naslijeđeni prije Izbornog sabora HDZ-a 2012. godine da bi u konačnici naknadnom pameću i oni progledali, iako su cijelo vrijeme znali da ne pripadaju antikomunističkoj strukturi u HDZ-u Tomislav Karamarko zasigurno je još mudriji nego tijekom prethodnih godina djelovanja u političkom i stranačkom sustavu.

Za početak možemo zamijetiti kako Tomislav Karamarko nije napustio stranku kao prije više od dvadeset godina kada pokretanje istraga u vrijeme privatizacijskih pljački nije sijelo na plodno tlo u Republici Hrvatskoj, već je ostao članom iste. Također, nije se postavio poput uvrijeđene nevjeste Jadranke Kosor i odmaknuo se od medijskih istupa koji bi bili kontradiktorni nacionalnoj politici predsjedništva HDZ-a jer bi jedva dočekali njegovo izbacivanje, a ovako su im manevarski prostori suženi. U suštini mući ih Tomina tišina.

Temeljeći se na Tolstojovoj tezi “Bitku dobije onaj tko je čvrsto odlučio da je dobije” Tomislav Karamarko odlučio se na novi početak. Iako su se Plenkovićevi savjetnici poput Vladimira Šeka pokušali cinično ismijavati sa Institutom za sigurnost i prosperitet Hrvatske, te umovima koje će oko sebe okupiti, a riječ je o hrvatskim i stranim eminentnim stručnjacima, tada možemo zaključiti kako cinizam Vladimira Šeksa nije isprovocirao smirenog i umjerenog Tomislava Karamarka.

Dapače, nakon putovanja po SAD, Velikoj Britaniji i Izraelu odgovor na provokaciju Vladimir Šeks dobio je afirmacijom Karamarkovog think tanka, jer na poziv Tomislava Karamarka odazvao se Dr. James Jay Carafano potpredsjednik Heritage Foundationa, jednog od najvećih think – tankova u SAD-u. Inače riječ je o osobi koja je sudjelovala u tranzicijskom timu Donalda Trumpa, a i u samoj kampanji što svakako daje na važnosti samom Tomislavu Karamarku koji je dobio potporu započetkog projekta u Hrvatskoj od Trumpove administracije.

Ismijava li se i dalje Plenkovićev savjetnik sa umovima domaće i međunarodne scene koju okuplja Tomislav Karamarko nakon spoznaje o Carafanu?

Tomislav Karamarko uspio je u Republici Hrvatskoj prvi puta uspostaviti kontakte sa novom američkom administracijom Donalda Trumpa, a upravo to potvrđuje Carafanov dolazak na poziv bivšeg prvog potpredsjendika Vlade RH Tomislava Karamarka i idejnog tvorca think tanka u Hrvatskoj, a da se pritom nije morao naslikavati ispred ograde Bijele kuće poput prve dame RH.

Također, ujedno nam je svima jasno kako se Tomislav Karamarko ne mora probijati protokolarno laktareći se u prvi plan kako bi došao u videokrug Donaldu Trumpu jer je bio podrška Hillary Clinton u jeku američkih predsjednčkih izbora, a što je postala šablona lokalnih političara koji okruže visoke stranačke ili vladine dužnosnike kako im obični članovi odnosno građani ne bi mogli priči i reći što im je na duši.

Metoda je preslikana na više instance, jer svi mi moramo krenuti sa nižih razina i pritom učimo. U suštini ljudi još dobiju krivu percepciju o pojedincu kako je netko nečiji, a bitna je razlika u tome kada se netko prisilno nameće ili je stvarno osoba od povjerenja određenog lidera.

S obzirom da je još u američkoj administraciji na pretek Obaminih kadrova, a protokolarne čestitke Dana državnosti nastoje se prezentirati uspjehom u Republici Hrvatskoj koju može poslati i najniži član administracije u vrijeme dok se Trumpova administracija odnosno Carafano nalazi u Zagrebu, ovo je još jedan uspjeh Tomislava Karamarka kojeg vam mediji neće prezentirati na taj način.

Kako to da se Andreju Plenkoviću ili Kolindi Grabar Kitarović ne odazovu američki predstavnici poput Carafana koji formiraju politiku Donalda Trumpa i sudjeluju u tranziciji administracije, a Tomislav Karamarko imao je tu čast na inauguraciji Instituta za sigurnost i prosperitet Hrvatske?

Odgovor možda možemo potražiti u tezi hoćemo li se temeljiti na EU jednakih država, a ne Federaliziranu EU trećeg i četvrtog reda gdje je Hrvatska u pogledu siromaštva jedino ispred Bugarske, a što je uspjeh briselskih činovnika u RH, jer tada dobijemo da smo iz jednog sustava Jugoslavije, ušli u drugi EU, a pritom se favorizira Srbiju u mirnom procesu integracije.

Očigledno hrvatska politička elita predvođena briselskim činovnicima nije još spremna pokrenuti otvorene razgovore u smislu novih odnosa u svijetu, pa se posprdno ismijavaju think tanku preko savjetnika umjesto da građanima objasne težinu podrške Carafana i prezentiraju to uspjehom od interesa Republike Hrvatske.

Htjeli oni to ili ne, procesi će se započeti, jedino će trajati određeno vrijeme budući da se Trumpov kadar u potpunost nije posložio u američkoj administraciji radi Obaminih zaostalih kadrova.

Upravo noviteti bazirani na think tanku nedostaju u političkim strankama kako u HDZ-u tako i u drugim stranačkim organizacijama, jer osim što svi misle kao jedno barem prividno do prve prilike za rušenje, akademsko obrazovanih i stručnih kadrova je sve veći deficit, jer kada bi umovi provodili ideje nestali bi operativci za ucjenjivanje, uništavanje ljudskih sudbina i namještanje izbornih skupština kako bi napravili promjenu, a sve ostalo isto. Donald Trump čisti cijeli bivši kadar, a naša administracija vjerodostojno vraća u igru ministre sa kojima smo izgubili izbore 2011. godine?

Kada bi se takvom retorikom temeljio Donald Trump tada ne bi niti izašao na američke predsjedničke izbore, a još manje sproveo što je zamislio.

Stoga u Karamarkovom think tanku možemo imati novu nadu s obzirom da nas je približio Trumpovoj administraciji, a ujedno je na temelju vlastite dugogodišnje političke mudrosti i spoznaja o izdaju najbližih suradnika proširio pogled, pa se umjesto stranačkim poslušnicima odlučio okružiti eminentnim stručnjacima što u stranačkom sustavu ne dozvoljavaju pojedinci, a svrsihodno tome izvrsne ideje koje ugledaju svijetlo budućnosti budu zaustavljene, jer pojedine interesne grupacije u novonastalim idejama ne vide vlastiti interes.

Tomislav Karamarko ništa nije stvarao preko noći pa tako niti kontakt sa Carafanom, već se cijeli njegov način rada temeljio se na strpljivosti i mudrosti, a projekt Instituta za sigurnost i prosperitet Hrvatske zasigurno je jedan dugoročni projekt koji će Hrvatsku učiniti sigurnijom i prosperitetnijom.

Kako sam jednom prilikom u jednom članku napisao Tomislav Karamarko je poput Feniksa, kada pomisle da su ga dokrajčili on se uzdigne još jači i nastavi tamo gdje je stao, u ovom slučaju borba za bolju Hrvatsku.

Da razloga za optimizam ima možemo vidjeti da su se pozivu odazvali i bivši Karamarkovi ministri iz ljubavi prema domovini poput dr.sc. Nade Šikić koja je spriječila bankrot državnog proračuna u relativno kratkom mandatu bivše Vlade RH kada je zaustavila isplatu mirovina pripadnicima tzv. SAO Krajne što je obećala Milanovićeva vlada u sinergiji sa Miloradom Pupovcem, a raspravi su se pridružili prof.dr.sc. Ivo Banac, mr. Željko Kuprešak, mr.sc. Krševan Antun Dujmović, mr. Martin Pastuović, prof. dr.sc. Ivan Miloš, Zdenko Bilinovac, Toni Matas i Leo Buljat.

Dakle, možemo zaključiti da će Karamarkova misija biti okružiti se obrazovanim i stručnim kadrovima kojima je cilj jačanje prosperiteta i sigurnosti Republike Hrvatske, a za što će imati potporu bliskog čovjeka Trumpove administracije koji se odazvao pozivu Tomislava Karamarka. Stoga nema potrebe ne dati na važnosti Tomislavu Karamarku, jer da su ovo postigli Andrej Plenković ili Kolinda Grabar Kitarović sve nacionale televizije objavile bi posjet eskluzivno. No ovako se moraju zadovoljiti protokolarnim čestitkama ili neprirodnim probijanjima do cilja kako bi došli do prvog plana.

Ujedno ako povučemo paralelu Karamarkovog pada sa uvozničkim lobijem i smanjivanjem kvota kako bi prosperiralo hrvatsko selo i poljoprivreda tada vidimo da se njegov način premišljanja i ljubav prema domovini nije umanjila, jer iz tih razloga odlučio se na djelovanje putem Instituta što je istaknuo prilikom afirmacije u sklopu vlastitog izlaganja:

“Više puta sam istaknuo koliko sam zabrinut za sudbinu i budućnost naše domovine i naroda. Uvozimo više od 50% hrane, a izvozimo pametne ljude. Prestanak proizvodnje jedino može značiti početak kraja hrvatskog sela. A bez sela nema države, naroda, prosperiteta niti jedne zemlje. To je bio moj glavni motiv osnivanja Instituta za sigurnost i prosperitet Hrvatske, prve takve think tank platforme u našoj zemlji, ali vrlo poznate i učinkovite forme djelovanja u svijetu”.

Na koji način će Tomislav Karamarko implementirati ideje temeljene na istraživanju javne politike gdje pritom neće primati financijska sredstva od Vlade RH i političkih stranaka, već će biti most između akademske zajednice i Vlade RH kako bi određene teme postale javnom politikom, a Vlada RH prilagodila svoju politiku u skladu sa preporukama Instituta ostaje nam tek za vidjeti budući da je riječ o hvale vrijednoj inicijativi.

Ne treba isključiti premišljanje na osnovu percepcije kako je riječ o novoj platformi koja će se temeljiti na obrazovanim i stručnim kadrovima, a u bliskoj budućnosti vidjeti ćemo kako će stručnost pobijediti politikanstvo i u konačnici Tomislav Karamarko nastaviti će nizati nove pobjede bez stranačkih i kompromitiranih lica koji dolaze iz nakaradnih sustava, a nije isključen niti povratak po treći put u orbitu HDZ-a kako bi nastavio jačati sigurnost i prosperitet Republike Hrvatske, ali ovaj put na viziju domoljublja imati će nadograđenu platformu stručnosti uz potporu američke administracije.

Za koju god da se soluciju Tomislav Karamarko odlučio očigledno je da nije sam kao što ga mainstream mediji u Republici Hrvatskoj nastoje prikazati držeći ga na marginama, kao i što njegova dionica u javnom političkom životu nije završena s obzirom da se nije jednom vraćao od dna prema vrhu. Pritom ne zaboravite Tolstojovu misao tko pobjeđuje bitke.

Ne uzima Vladimir Šeks u usta Tomislava Karamarka radi promocije istog u negativnom pogledu, već svi oni koji su sudjelovali u puču odnosno izdaji bivšeg lidera HDZ-a znaju da su izdali nacionalne interese, a upravo im je glavni pokazatelj arbitraža na Međunarodnom sudu u Ženevi u slučaju INA-MOL, jer netko će izgubljenu arbitražu trebati podmiriti, a moglo se sporazumno izaći iz iste kao što je predlagao Tomislav Karamarko. Naravno tu nije samo riječ o unutarstranačkim neistomišljenicima, već o svim akterima od značenja u hrvatskoj politici.

U slučaju da pozdravljate novu inicijativu Tomislava Karamarka gdje su stranačke pripadnosti stavljene u drugi plan, a prioritet sigurnost i prosperitet Hrvatske, te ako želite pratiti novosti možete se prijaviti na internetsku stranicu www.isph.hr .

Sanjin Baković dipl.ing./dragovoljac.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save