Objavljujemo dijelove svjedočenja generala Imre Agotića pred Sudom u Haagu u procesu protiv ‘Vukovarske trojice’, dijelove koji dosad nisu – koliko znamo – objavljivani u medijima, a koji rasvjetljavaju okolnosti mnogih ratnih zbivanja pa i događaje zbog kojih se sudi Merčepu, no koji bacaju novo svjetlo i na činjenicu da hrvatske vlasti već godinama začuđujuće uporno vuku poteze na štetu hrvatske države i hrvatskih nacionalnih interesa.

General Imra Agotić, bivši pripadnik KOS-a Jugoslavije koji je početkom 1991. prešao na hrvatsku stranu, na sudu u Haagu je, naime, govorio o višegodišnjem sustavnom ubacivanju srbijanskih (jugoslavenskih) agenata u vodstva budućih političkih stranaka u Hrvatskoj, u hrvatske medije, policiju i druge ključne institucije još tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, te o činjenici da je hrvatska vlast u rujnu 1991. došla do popisa imena svih KOS-ovih agenata u Hrvatskoj… i to prilikom osvajanja vojarne JNA u Maksimirskoj ulici u Zagrebu. Nikada tu mrežu, međutim, nije objelodanila, niti ‘počistila’, ili pročistila – što znači da ti ljudi i danas djeluju u hrvatskim institucijama! ‘Detašment’ u Zagrebu ubacivao ljude u hrvatske stranke i policiju Objavljujemo ovdje dio autentičnog transkripta svjedočenja generala Imre Agotića u Haagu:

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se nakon dolaska gospodin Vasiljevića na čelo Uprave bezbednosti širi i delokrug rada organa bezbednosti na civilni sektor, što do tada nije bilo u ingerencijama Službe bezbednosti?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Točno je.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se i organizaciono stvaraju tri nove grupe za praćenje aktivnosti usmerene na nadzor društva van JNA, zar ne?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ako je u pitanju vjerovatno zrakoplovstvo, onda je to točno izraženo kroz stvaranja tri nova detašmana u Zagrebu, Sarajevu i Nišu, koji su imali zadaću negdje od 1988. godine, 1989. godine rad prema strukturama društva, što do tada nije bio slučaj i bilo je Pravilom službe zabranjeno.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je detašman koji se nalazio u Zagrebu dobio zadatak da svoje aktivnosti usmeri prema hrvatskom političkom rukovodstvu i pripadnicima MUP-a i da među njima uspostavi saradničku mrežu?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Tako je.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se to dešavalo nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj takođe?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: To je naročiti intenzitet imalo nakon višestranačkih izbora, ali i u pripremi istih, kada su se pojavile političke partije, od konca 1989. godine to je počelo se realizirati.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je ova saradnička mreža radila na prikupljanju informacija iz samog vrha političkog rukovodstva Hrvatske?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: U prirodi službe je doći što bliže vrhu, izvoru.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je postojao plan da ova saradnička mreža ostane i nakon što JNA napusti teritoriju Republike Hrvatske?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ako je u pitanju Drugi detašman KOG-a, tako je. To je bio cilj i to je bila zadaća: ”Ostaviti uporišta na toj teritoriji i kada se povuče”.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Sledeći korak je bio i proširenje ove saradničke mreže na medije, zar ne? Prvo su gradili mrežu agenata u hrvatskim medijima?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Čini mi se da je to bio prvi korak da je prije taj korak bio, pa onda na politička vođstva stranačka, jer u to vrijeme, svi smo svjedoci, mediji su imali vrlo veliku ulogu u stvaranju javnog mnjenja.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je ova operacija o kojoj govorimo, koju je vodio Drugi detašman, ostala tajna do samog kraja rata?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ona je ostala tajna dok nije zauzeta vojarna u kojoj je bilo njihovo sjedište, a koliko brzo iza toga su službe sigurnosti Hrvatske analizirale zapljenjene materijale, to ne mogu tvrditi, koliko je to vremena proteklo, ali do kraja rata to nije ostala tajna.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Rekli ste do… Govorili ste o upadu u kasarnu gde se matrerijal nalazio. Da li nam možete raći u kojoj je to… kada je to bilo? U koje doba godine?

SVJEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: To je bilo 15. deveti 1991. godine u Maksimirskoj kasarni gdje je bilo njihovo sjedište.

ADVOKAT VASIĆ: Da li vam je poznato, da li je nakon hapšenja grupe “Labrador” došlo do otkrivanja celokupne saradničke mreže u političkom i policijskom miljeu Republike Hrvatske?

SVJEDOK AGOTIĆ: Ja tada nisam bio pripadnik Službe sigurnosti Hrvatske, a kada sam postao savjetnik za nacionalnu sigurnost, onda se o tom konkretnom slučaju i detalju nisam interesirao, jer nije bilo aktuelno. Ali koliko sam čitao iz “Duge” beogradske, mislim da su tamo iz saslušanja pojedinaca u Beogradu, kojima je suđeno, iznešeni podaci da je tom prilikom ostala dokumentacija o suradničkoj mreži u svim strukturama na prostoru Hrvatske koji je taj Drugi detašman držao.

ADVOKAT VASIĆ: To je ona saradnička mreža o kojoj smo govorili nešto ranije, zbog čijeg je formiranja i Drugi detašman dobio zaduženje da kontaktira pripadnike politike i MUP-a Hrvatske i javna glasila, je l’ tako?

SVJEDOK AGOTIĆ: Točno. Agotić: Najvažnije je da mreža nikada ne bude otkrivena.

ADVOKAT VASIĆ: Da li ova grupa ima veze sa događajima vezanim za jevrejsko groblje u Zagrebu? Da li imate takva saznanja?

SVJEDOK AGOTIĆ: To je ono koje govorim da se u hrvatskoj javnosti je uvjerenje, da li je to sudski dokazano, ja to ne znam, jer su procesi neki vođeni po tome, uvjerenje da je ta struktura i izvršila diverziju, postavljajući eksplozivnu napravu na jevrejsko groblje, odnosno spomenik na jevrejskom groblju i u jevrejsku općinu u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.

ADVOKAT VASIĆ: Šta nam možete reći kao oficir bezbednosti, bivši oficir bezbednosti… Izvinjavam se. Koliko je bitno za jednu obaveštajnu operaciju da ostane neotkrivena saradnička mreža, pogotovo ako ona prožima najodgovornije elemente?

SVJEDOK AGOTIĆ: Vrlo je bitno i svaki pripadnik službe je dužan poduzet sve da to učini.

ADVOKAT VASIĆ: To je s toga kada bi jedna mreža bila otkrivena, praktično bi teško bilo organizovati drugu mrežu na istom prostoru, zar ne?

SVJEDOK AGOTIĆ: Gubi se povjerenje u službu, a i to su neki od principa rada… -, tvrdio je, između ostalog, 2005. godine u Haagu danas pokojni general Hrvatske vojske Imra Agotić odnosno bivši ‘oficir bezbednosti JNA’, koji je itekako dobro bio upućen u tematiku ubacivanja stranih agenata unutar hrvatske politike, medija, policije… Jesu li zato pustili engleske špijune i odbili izručiti Perkovića? Agotićevo svjedočenje i danas, devet godina kasnije, otvara mnoga pitanja:

Zbog čega imena stranih agenata do danas nisu službeno objavljena a te osobe odstranjene s javnih pozicija?

Ima li veze činjenica da u Hrvatskoj i danas na visokim pozicijama djeluju suradnici KOS-a s činjenicom da hrvatske institucije godinama vuku antihrvatske poteze i provode antihrvatsku politiku? Je li zato Hrvatska vlada odustala od financijske pomoći Europske Unije za stradale u nedavnim poplavama kako bi Srbija mogla uzeti sav novac predviđen za tu namjenu? Pristaju li zato hrvatske vlasti na sve moguće teritorijalne ustupke na hrvatsku štetu, jesu li zato dopustili pripadnicima britanskih tajnih službi da vršljaju po Hrvatskoj tražeći generala Gotovinu? Jesu li zbog toga tako gorljivo branili Josipa Perkovića i protivili se njegovom izručenju Njemačkoj, premda je Hrvatska zbog takve politike trpjela i trpi ogromnu međunarodnu štetu? Je li to razlog neviđene medijske cenzure prema predstavnicima Saveza za Hrvatsku koji su u svom programu nedvosmileno obećavali provođenje lustracije?

Odgovore na ta pitanja pokušali smo dobiti od osoba koje već dulje vrijeme analiziraju ovu problematiku i koji godinama tvrde ono što se i iz transkripata iz Haaga vrlo jasno dade naslutiti.

Domazet: U operaciji Slog spominje se 400 agenata u medijima – Nedvojbena je činjenica da su suradnici KOS-a i dalje tu, odnosno da su ostali u Hrvatskoj. Imra Agotiće je to morao znati jer je i sam bio pripadnik KOS-a. Nedvojbeno je, dakle, da je mreža KOS-a i UDBE bila velika i razgranata. Samo se u operaciji ‘Slog’ spominju imena 400 novinara -suradnika KOS-a. Ti ljudi su do danas u hrvatskim medijima! Brojni suradnici UDBE su ostali i u policiji, a o politici da i ne govorimo. U Hrvatskoj imamo samo dva nova ministarstva: ministarstvo obrane i vanjskih poslova, dok je sve ostalo naslijeđeno iz bivše države. Pitanje stranih agenata, odnosno suradnika UDBE i KOS-a nikada u Hrvatskoj nije rasčišeno, zbog čega danas i imamo takve probleme u Hrvatskoj – smatra admiral Davor Domazet-Lošo, bivši hrvatski obavještajni analitičar, koji u zadnje dvije godine javno tvrdi da u Hrvatskoj imamo unutarnju agresiju koju provode hrvatski političari i hrvatske institucije.

Ovo pojašnjava događaje oko Josipa Perkovića

Problem je što je mrežu KOS-a i UDBE u Hrvatskoj, po svemu sudeći, preuzela britanska kontra obavještajna služba. To pojašnjava i ono što se događalo u slučaju Perković. Bit cijele te priče i stahovito velikih otpora Vlade Perkovićevom izručenje je činjenica da se na suđenju Perkoviću želi razotkriti ostatke UDBE i KOS-a u Njemačkoj. Zato je Vlada toliko dugo odbijala izručenje. I ako smo svjesni činjenice da danas u Hrvatskoj imamo ostatke mreže UDBE i KOS-a, ako je točna pretpostavka da ih kontrolira obavještajna služba Velike Britanije te ako znamo da su oni infiltrirani u sve pore društva, onda je jasno da tisuću ljudi na raznim pozicijama može blokirati cijeli sustav jedne države. Pod unutarnjom agresijom na Hrvatsku podrazumijevam činjenicu da niti jedna institucija u Hrvatskoj više ne funkcionira, te da su u isto vrijeme blokirane sve stvaralačke snage u Hrvatskoj. Mladi masovno odlaze u inozemstvo, a vlast ne poduzima ništa da to zaustavi. Baš naprotiv, ministrica Opačić čak i potiče njihov odlazak riječima:

Sada možete otići raditu u zemlje Europske Unije. Ako Vlada nije tražila sredstva za obnovu kuća obitelji stradalih u poplavama iz EU, a Srbija se time okoristila, onda je to najveći mogući čin unutarnje agresije. Mnoge činjenice govore, dakle, da hrvatske institucije čine sve da Hrvatskoj nanesu štetu – primjećuje Domazet, podsjećajući i na najnoviju aferu ‘Barbika’. ‘Barbika’ i ‘Suzana’ imaju isti rukopis – Predsjednik Josipović, koji je zadužen za nacionalnu sigurnost, javno ovih dana govori o paraobavještajnom podzemlju, odnosno o pokušaju rušenja ustavnog poretka. Ali on to, u isto vrijeme, ne želi istražiti, čime nas izravno ugrožava! Zato sam uvjeren da obavještajno podzemlje može postojati samo kod njega u Uredu predsjednika. Jer, pogledajte o čemu se radi u aferi ‘Barbika’, pa to usporedite s načinom na koji je bivši predsjednik Mesić diskreditirao tadašnju predsjedničku kandidatkinju Jadranku Kosor.

Nju je tada posprdno zvao ‘Suzana’, svjesno je diskreditirajući. Sličnost sa aferom Barbika je velika, jer je i rukopis isti – zaključuje admiral Domazet, aludirajući na činjenicu da je i bivši predsjednik Mesić, kao i Josipović, imao istog savjetnika za nacionalnu sigurnost – Sašu Perkovića, sina bivšeg šefa UDBE i optuženika za sudjelovanje u ubojstvu političkog emigranta Stjepana Đurekovića. Većinu Domazetovih stavova dijeli i Branko Borković – Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara i predsjednik A-HSS-a, kojega su Manolićevi ljudi, baš kao i Milu Dedakovića Jastreba te druge Vukovarce, nakon pada Vukovara zatvorili u kotlovnici na Lašćini, te ispitivali kao okorjele kriminalce, premda do danas nitko, unatoč Manoliću koji tvrdi drugačije, ne može osporiti činjenicu da su herojski – bez oružja i opreme – mjesecima odolijevali znatno jačem neprijatelju. Borković:

Ovo je dokaz da oni i danas vladaju Hrvatskom

Agotićevo svjedočenje dokaz je da udbaška ekipa i danas vlada Hrvatskom. Iz transkripta se vidi da su se srbijanski agenti još osamdesetih ubacivali u buduća vodstva hrvatskih političkih stranaka, da su dobivali stanove u Hrvatskoj kao nagradu za svoje djelovanje. A budući da nije bilo lustracije, znači da su oni i danas na vlasti. I ne vrište oni zbog nas (Manolićeva komisija je Borkovića, Dedakovića, Marina Vidića-Bilog i ostale heroje Vukovara proglasila rušiteljima ustavnog poretka i taj zaključak do danas nije poništen), već zbog sebe. I tu se vjerojatno krije odgovor na pitanje: Zbog čega hrvatska vlast tako uporno radi protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države. Rade za druge, pa ne mare za hrvatske interese. Zato smo u Savezu za Hrvatsku odlučni u nakani da provedemo lustraciju te da sve one koji su radili protiv Hrvatske udaljimo od svih javnih funkcija, a zločince kaznimo – zaključuje Branko Borković, Mladi Jastreb.

Izvor: Kamenjar.com/braniteljski-portal.hr/croative.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save