PAPA: Licemjerje nije Isusov jezik, pa ne treba biti ni jezik kršćana
Papa Franjo za vrijeme mise, u kapeli Doma Sv. Marte (Vatikan 24.2. 2017.).
„Licemjerje nije Isusov jezik”, niti treba biti jezik kršćanâ jer „licemjer je sposoban ubiti zajednicu” – kazao je papa Franjo, u propovijedi, na jutarnjoj misi, u Domu sveta Marta. Papa je ponovio da, po uzoru na Isusa, jezik kršćana ima biti istina te je upozorio na iskušenja licemjerja i laskanja.
Sveti Otac je težište propovijedi stavio na riječ koju je Isus mnogo puta koristio kako bi opisao učitelje Zakona. Oni su licemjeri jer „pokazuju jednu stvar, a misli na drugu, kako i sama etimologija riječi govori“ – rekao je Papa.
Ovi učitelji Zakona „govore, sude” jedno, ali misle nešto drugo. To je licemjerje. „A licemjerje nije Isusov jezik. Licemjerje nije jezik kršćanâ. Kršćanin ne može biti licemjer, niti je licemjer kršćanin. To je tako jasno. Riječ koju Isus za njih koristi jest „licemjer“. Pogledajmo kako to ide… Licemjer je uvijek laskavac – u većoj ili manjoj mjeri – ali (je) laskavac” – rekao je papa Franjo.
Oni zapravo Isusu nastoje laskati i uvijek započinju s laskanjem. Laskanje je, isto tako, ne reći istinu, preuveličavati, kako bi porasla taština. Papa je podsjetio na slučaj nekog svećenika „odavno poznatog ”, koji se rastapao na „sve laskanje koje bi mu priuštili; bila je to njegova slabost“ – rekao je papa Franjo.
Laskanje počinje „sa zlom namjerom.” I upravo je to slučaj i zakonoznanaca, o kojima smo pročitali u odlomku današnjeg evanđelja, u kojem Isusa kušaju, započinjući s laskanjem, da bi mu zatim postavili pitanje, kako bi ga uhvatili u riječi: „Je li pravo platiti caru, je li pravo?”
„Licemjer tu ima dvostruko lice. A Isus, poznavajući njihovo licemjerje, jasno kaže: „Zašto me kušate? Donesite mi denar, da ga vidim.” Isus licemjerima i ideolozima uvijek odgovara stvarnošću. Stvarnost je ovakva, sve je ostalo licemjerje ili ideologija. Pokazuje kakva stvarnost i odgovara mudrošću Gospodina: “Što je carevo, podajte caru – jer stvarnost je to da je novac imao utisnut lik cara – a što je Božje, Bogu.”
Treći vidik „je taj da je jezik licemjerja, jezik obmane; to je isti zmijski jezik koji se obratio Evi.” Započinje s laskanjem da onda uništi ljude, čak i „svlači osobnost i dušu osobe. Ubija zajednice.” „Kad su nekoj zajednici ima licemjera – upozorio je – tu postoji velika i ružna opasnost”. Gospodin Isus nam je rekao: „Neka vaš govor bude: da, da; i ne, ne! Više od toga je od zloga”.
„Koliko licemjerje čini zla Crkvi!”, rekao je ogorčeno Papa te upozorio na „kršćane koji padaju u taj grješno ponašanje koje ubija”: „Licemjer je sposoban ubiti zajednicu. Govori slatke riječi, a grubo osuđuje osobu. Licemjer je ubojica. Zapamtimo ovo: kad počne s laskanjem, samo odgovorimo sa stvarnim stanjem stvari. Neka mi ne dolaze s tim pričama; stvarnost je to i to; kao uostalom i s ideologijom: stvarnost je ovakva!
I na kraju, isti je to đavolski račvasti jezik, kojim sije po zajednicama kako bi ih uništio. Molimo Gospodina da bdije nad nama da ne padnemo u porok licemjerja, da se služimo trikovima i lošim namjerama. Neka nam Gospodin dâ tu milost: „Gospodine, dopusti mi nikada budem licemjer; da znam reći istinu – ili ako to ne znam – da šutim, ali licemjerje nikada” – glasno je na kraju propovijedi, molio Sveti Otac.
Radio Vatikan
