Foto: Knjižara Nova

Na drugu obljetnicu ulaska Hrvatske u Europsku uniju bijah pozvan održati predavanje u Stuttgartu, tada u jeku lokalnih izbora. Na predavanju bili i lokalni njemački političari koji su se željeli vratiti na vlast nakon što su grad nakon mnoštva desetljeća preuzeli zeleni. Ne govorih ništa posebno, opća mjesta, bilo pozitivna bilo negativna, a od potonjih kao veliki problem spomenuh korupciju, privatizaciju i pravosuđe, piše Ivica Šola za Glas Slavonije.

Oko ponoći dolazim u hotel. Kod recepcije ugledam jednog starca i pitam gdje je recepcionar/ka. Starac kaže: “Ja sam.” Pomalo zbunjen predam dokumente i zamolim gospodina da mi oprosti na indiskretnom pitanju: “Imate dosta godina, zar niste u mirovini?” Gospodin odgovori da jest, ali da mu mirovina nije dostatna da preživi, pa dodatno radi. I da nije jedini. Uh, kakva je ovo Njemačka, pomislim, to nije ona u vrijeme dok je moj otac krampao po Stuttgartu.

Ujutro po mene dolazi vozač i vozi me u zrakoplovnu luku. Vozeći se kraj jedne velike, moderne zgradurine čovjek mi kaže: “Govorili ste o korupciji u Hrvatskoj. Vidite ovu zgradu, bivši je gradonačelnik prodao istu za višestruko manju vrijednost. I u nas je korupcija veliki problem, samo što je više novca, pa se ne osjeti, a i mediji malo o tome pišu.”

Njemačko poštenje

Ovo iskustvo promijenilo je moju dotadašnju sliku Njemačke i njemačkog poštenja, kao i velikog dijela medija i medijskih politika tamo. Nakon toga, kada sam vidio vijest da je zgrada Elbphilharmonie u Hamburgu umjesto stotinjak milijuna eura koštala oko 800, slučaj dvorana Gradski vrt u Osijeku, koja je trebala koštati gotovo milijardu kuna, a napravljena za nekoliko stotina milijuna kuna nije mi uopće izgledao “balkanski”, skandalozno, već europski, “njemački”. Stereotipi o poštenim i radišnim Nijemcima, kao i korumpiranim i lijenim Hrvatima ili Grcima, što s tim?

Umro je Helmut Kohl. Pokoj mu vječni i, iz pozicije prosječnog Hrvata, zbog stajanja uz nas u presudnim devedesetim godinama hvala mu za sve. No kao što u Hrvatskoj brundamo, s pravom, o kriminalu koji se dogodio tijekom pretvorbe i privatizacije i koji je prošao prema principu popapala maca, rijetko se tko pitao kako je, a to je Kohlu nakon smrti isticano kao najveća zasluga i ono po čemu će ga se pamtiti, prošlo ujedinjenje Njemačke. Odgovor, što se gospodarstva tiče, kao velika privatizacijska pljačka. Baš kao i kod nas.

Obično se u tom procesu ujedinjenja Njemačke govori na način kako je bogata Zapadna Njemačka pomogla ekonomski Istočnoj Njemačkoj, pa je stvorena slika Istočnog Nijemca kao parazita na grbači Zapadnog. U knjizi znakovitog naslova “Anschluss. Ujedinjenje Njemačke i budućnost Europe” autor Vladimiro Giacche na temelju brojki tvrdi da je više ekonomske koristi od ujedinjenja imala Zapadna nego Istočna Njemačka. Naime, odmah nakon ujedinjenja kreće proces privatizacije u Istočnoj Njemačkoj vođen od Zapadne koji je bio usmjeren k deindustrijalizaciji uz popratnu sumnjivu, kriminalnu privatizaciju svih tvrtki koje su bile konkurentne onima u Zapadnoj. To je dovelo do toga da je industrijska proizvodnja u bivšem DDR-u u razdoblju od 1989. do 1991. godine pala za 67 posto (str. 190), a u istom razdoblju izgubljeno je 3, 7 milijuna radnih mjesta (str. 197). U tom vremenu raznim privatizacijskim i inim marifetlucima Zapadna Njemačka profitirala je na Istočnoj u iznosu između 200 i 300 milijardi maraka u različitim razdobljima. Dakle, poduzetnici iz Zapadne Njemačke imali su enorman profit od ujedinjenja, a i dobili su novo tržište.

Ne opravdavam kriminal

U to vrijeme kancelar je bio Helmuth Kohl, koji je, na kraju, kao i naš Sanader, imao problema zbog financiranja stranke iz tzv. crnih fondova, koji su punili razni poduzetnici, možda i na novcu, takvu sumnju ne treba isključiti, opljačkanom u procesu privatizacije u Istočnoj Njemačkoj.

Odlazak Helmutha Kohla, nesumnjivo velikog političara i kancelara, bijaše mi povod ne da opravdam kriminal u Hrvatskoj kriminalom u drugim zemljama, već skrenem pozornost na drugu stranu medalje nama “uzornog” svijeta u koji se trebamo ugledati. U mnogim stvarima svakako da, ali ne da nam u bilo čemu soli pamet svisoka i prosipa moral netko iz Bruxellesa ili Berlina (prvi je u funkciji drugog, to i autor citirane knjige upozorava). Zato, oprez prema tom “civiliziranom svijetu” punom besprizornih predatora. Uostalom, vozač koji me vozio u zrakoplovnu luku u Stuttgartu podsjetio me da su njemačke tvrtke jedan od najvećih izvoznika, osim roba i usluga i – korupcije u treće zemlje. Jamačno i u Hrvatsku. A ja, naivan, udri pred poštenim Nijemcima o korupciji i privatizaciji u Hrvatskoj…

Ne zamjerite, ali ne možeš baš uvijek prema onoj: O mrtvima sve najbolje.

Izvor: narod.hr/glas-slavonije.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save