Nije daleko dan kad će izviješća o terorizmu i mrtvima u nekoć velikim metropolama nekoć velike zapadne civilizacije biti primana kao i vijesti o poplavama u Bangladešu, obračunima narkobandi u Meksiku, ili sukobima raznih frakcija u Libanonu, Siriji, ili negdje gdje odavno traje građanski rat za koji se više nitko ne sjeća kad je i zašto počeo niti itko misli da će ikad završiti.

Theresa May je danas odriješito odličila da je bilo dosta! Što će konkretno uraditi? Ona kaže da se moramo boriti protiv ekstremizma! Pa to smo čuli tisuću puta: kojeg ekstremizma, čijeg? Zapadni mediji se ni ne usuđuju izgovoriti riječi “islam” ili “muslimani”: govori se o “religijskom fanatizmu” – zar ljude ubijaju fanatične časne sestre i budistički svećenici? Kalvinistički propovjednici ili makar jehovini svjedoci? Od 452 samoubilačka napada u 2015., prije velikog vala terorizma, prema izraelskim podacima 450 su izveli muslimani, u ime islama! Ne radi se tu ni o kakvom religijskom fanatizmu, nego o islamu. Isto tako kad treba navesti tko su ti ljudi, šuti se, ili se govori o ljudima azijskog porijekla. Da se ne bi uvrijedilo muslimane. Nije li to onda uvreda za Japance i Kineze, koji su isto tako Azijati, pa se ne raznose bombama? Što će May konkretno uraditi, tražiti od parlamenta strože zatvorske kazne za bombaše samoubojice i strožu kontrolu govora mržnje na internetu?

Jer upravo to je predložila: ona kaže da će strože nadzirati internet! Niti riječi o strožoj kontroli granica ili džamija! Halo, problem nije internet nego islam! A Theresa May tu ne može ništa, pa se onda bavi cenzuriranjem intereneta, jer, jelda, tamo se skupljaju teroristi. Njen odgovor na terorizam je jednako sulud kao i inteligentne ideje iz Švedske da se problem terorista koji kamionima gaze ljude po Stockholmu riješi zabranom prometovanja automobila u centru grada. Pa da vidimo kako će onda teroristi i čime gaziti ljude! Auti su opasni! Uklonimo opasnost s naših ulica! Islam, naravno, nije opasan. To se ne smije ni pomisliti. Općenito, sve što nam zdrav razum sugerira je “politički nekorektno”: različitost mora ići dalje, trebamo više različitosti! Zašto u zemljama poput Japana ili Izraela, gdje ne njeguju različitost, nema terorizma i sličnih problema? U Izraelu je, doduše, bilo, no oni su to riješili metodama kojih se zapad grozi. Zašto tamo terorizam nije, kako kaže kalif Londonistana, “normalan dio života u velikom gradu?” Da je gradonačelnik Londona za vrijeme Drugog svjetskog rata pravdao nacističke napade na taj grad, i masovna ubojstva civila, time da su napadi raketama V2 “normalan dio života u velikom gradu” tadašnji londočani bi ga sami objesili o zvonik Westminsterske katedrale! I zašto među muslimanima ne postoji otpor islamistima koji sve njih dovode na stup srama? Ovo potonje zahtijeva podrobniji uvid.

Kako ISIL kontrolira muslimane na zapadu?

Informacija koja mi ovih dana dolazi od bliske osobe koja je imala prilike porazgovarati sa starim prijateljima sa studija u inozemstvu, od kojih jedan, porijeklom s Bliskog istoka, sad radi za policiju jedne zapadne države koji pored uredskog posla obavlja i posao agenta na terenu, sa zadatkom da se ubaci u redove islamista i sazna što spremaju, kaže da najgore tek slijedi: idući udari će biti prvenstveno na djecu.

Problem s ISIL-om je što on gotovo posve kontrolira islamsku zajednicu u državama EU. Kao i IRA sedamdesetih, i oni ubijaju svakog za kog posumnjaju da je izdajica njihove stvari i da je u dosluhu s nevjernicima, samo što su to oni malo proširili, pa pobiju bez pardona cijelu obitelj do trećeg koljena. Islamisti su, kaže, iznimno dobro organizirani. Dosadašnji napadi su, prema njihovim planovima, tek početak. Namjeravaju uvesti totalan strah među zapadnjake, napadati žene i djecu, škole i vrtiće, bolnice. Nitko i nigdje se ne smije osjećati sigurnim. No najbitnije od onog što je rekao je da oni nas u potpunosti preziru i smatraju slabijim, nižim bićima. Što uostalom i nije neka novost, o tome sam i pisao, no “liberali” na zapadu to ne žele razumjeti: oni smatraju da će na ljubav i razumijevanje sa svoje strane dobiti isto s druge strane. No za islamiste je sve to samo znak slabosti i dekadencije zapada, i samo je sa svakim takvim popuštanjem sve više onih koji se priklanjaju islamistima. Sa svakim popuštanjem s naše strane, oni nas samo sve više preziru kao kukavice i slabiće bez časti i dostojanstva, koje treba jednostavno zatrti.

S druge strane, postoje oni koji bi prešli na našu stranu, u smislu da bi htjeli miran suživot sa zapadnjacima, i tu prednjače oni koji dolaze iz ratom razorene, ali civilizacijski od Pakistana i sličnih država iz kojih dolazi većina terorista kudikamo naprednije Sirije. No oni šute: ako islamisti samo nanjuše da je netko sumnjiv, oni mu zaprijete ubojstvom cijele obitelji – pa ljudi iz straha pristaju biti pasivni. Nitko ne želi cinkati islamiste policiji. Bijeli zapadnjaci pak u te krugove ionako nemaju pristupa, policija je posve nemoćna jer se sve događa u zatvorenim krugovima. Mogu jedini pokušati uvaliti nekog svojeg provjerenog čovjeka islamskog porijekla među njih, no tom je glava stalno u torbi, malo tko je spreman riskirati glavu, a i nisu svi pouzdani: uvijek je pitanje kome smijete vjerovati. Ukratko: oni su posve spremni pobiti sve muslimane koji im se suprotstave – i vrlo su odlučni u namjeri pokoravanja zapada. Masovna ubojstva imaju i drugi cilj osim širenja straha i pasiviziranja zapadnjaka – promjenu demografije istrijebljenjem bijelaca. Radi se o genocidu odnosno kako se to politički korektno zove “etničkom čišćenju”.

Naš odgovor

A što je odgovor zapada na teror? O tome sam i previše puta pisao. Ovog puta herojem je proglašen mladić koji je s pivom u ruci potrčao za teroristima. Lijepo, eto, nije pobjegao. Recimo da nije, iako fotografija govori suprotno. Da je umjesto pive imao kalašnjikov u ruci, možda bi njegov čin i imao značaja, ovako, sve je to patetično i jadno. Prava slika je ova: Englezi piju pivo dok im Arapi kolju žene i djecu, i zapravo ne poduzimaju ništa, ili bar ništa učinkovito. I hrpa mladih, zdravih bijelih Engleza s pivama u rukama bježi s mjesta gdje Arapi kolju. Nakon toga sve ide po starom, a gradonačelnik daje izjave tipa “nema razloga za uzbuđivanje”. “Nothing to see here, move along”. U Teksasu nitko ne bi osam i pol minuta čekao policiju, jer su u međuvremenu Alahovi koljači obavili svoj posao. Netko bi izvukao pištolj i upucao ih, ne bi gledali kako kolju žene. Ali mi se protiv terorizma branimo strožom kontrolom oružja, tako da se ljudi nemaju čime braniti kad su napadnuti. Heroje se traži nakon svakog napada, no pravih heroja nema: nitko nije uspio napraviti baš ništa, spriječiti niti jednog mesara u ostvarenju planova. Neuspjeh zapada u obrani od terorizma hrani terorizam. Još gore: Preziru nas s pravom. Mi ni ne pokušavamo zaštititi nedužne ljude na ulici, djecu i žene, u ime kretenskih ideologija ponašamo se kao rani kršćani koji su pjevali dok su ih bacali lavovima, u nadi da će to polučiti nekakav rezultat. Neće, samo će više razbjesniti islamiste. I uvjeriti ih da nismo vrijedni poštovanja, pa time ni življenja.

Mediji ne kritiziraju gradonačelnika Londona, niti papu koji prvo poziva muslimane u Europu pa onda poziva na molitvu za njihove žrtve, već Donalda Trumpa, jer “iskorištava tragediju” da bi ukazao na ispravnost politike koju zastupa, politike stroge kontrole imigracije! Pa to je ludilo! Na udaru su uvijek Orban, Trump, Marine Le Pen, Frauke Petry – ljudi koji su pokušali raditi svoj posao: a to je zaštititi živote svojih građana, i svoje granice od agresora. Što je posao političkih lidera otkad postoje.

Umjesto toga mi stalno slušamo imbecilnu, pokvarenu i neljudsku apologetiku ubojica žena i djece: “To je pravedna osveta za imperijalizam”, mudruju jedni. “To je zbog toga što smo pokrenuli ratove na bliskom istoku”, seru drugi. “Povijesna je krivnja na nama, trebamo ispaštati”. Gluposti. Svaki narod je kad tad bio podjarmljen od drugog (ali Arapi praktički nikad od zapadnjaka!) pa ne kolju zato ljude okolo, ne idemo mi po Beogradu klati i raznositi se za osvetu za represiju nad Hrvatima u Jugoslaviji niti bi to bilo opravdano. Ne ubijaju po zapadu ljudi iz bivših britanskih kolonija, nego iz zemalja koje to nikad nisu bile. Takvi filozofi naravno nemaju odgovor na pitanje zašto islamisti ubijaju po Njemačkoj, čiji se kolonijalni imperij sastojao otprilike od tvornice kobasica u Tanganjiki, ili Švedskoj, ili na Filipinima. Isto tako, treba svima biti jasno da ovo što se događa na zapadu nema nikakve veze s ratom u Siriji: istina, “Arapsko proljeće” jest zakuhala CIA, ali islamisti su uz njihovu pomoć i došli na vlast u tim zemljama. Ono s čim terorizam ima veze je broj muslimana na zapadu, i dovlačenje miljuna istih u režiji Sorosevih udruga. I naravno činjenica da je zapad napustio zdrav razum u ime nekakve idiotske ideologije po kojoj su svi ljudi isti, sve religije iste, i sve je općenito isto. A civilizacije otkad postoje opstaju na lučenju dobra od zla, vrijednog od bezvrijednog, korisnog od beskorisnog, moralnog od nemoralnog, pa u konačnici i svojeg od tuđeg.

Takvu apologetiku terorizma treba tretirati posve jednako kao i apologetiku nacizma, i to treba biti prvi korak u ovom trenutku: svakog tko pravda terorizam bilo kakvim “grijesima bijelog čovjeka” ili kršćanstva ili bilo čega treba tretirati jednako kao ljude koji pravdaju nacizam “povijesnim grijesima Židova”, a koje se osuđuje zbog povijesnog revizionizma. Jer to što oni govore i jest povijesni revizionizam bez ikakvog uporišta u stvarnosti. Kao što su tumačenja da oni nas ubijaju ovdje jer mi ratujemo po njihovim zemljama posve neutemeljena na bilo čemu činjenično utvrđenom, osim na običnom trolanju: nitko nije nikad uspostavio nikakvu logičnu vezu između ratova na Bliskom istoku, gdje uostalom u osnovi ratuju muslimani protiv muslimana, i gdje uostalom zapad podržava ISIL a napada njegove neprijatelje poput Asada, pa bi slijedom toga ISIL po logici stvari trebao dizati spomenike zapadnim vladama, jer bi bez njih i Turske već bili pometeni od Hezbolaha i sirijske vojske, te Rusa. Uostalom: oni sami jasno govore da to ne rade zbog nikakve osvete za bilo što, nego zato jer smatraju da treba osloboditi naše zemlje od nevjernika, “kjafira”. Odnosno, da nas treba sve pobiti čisto zato jer nismo muslimani. I oni to rade, zato jer to – mogu. Jer mi nemamo učinkovit način da ih spriječimo. Drugih stvarnog razloga nema, i sva druga tumačenja trebaju biti tretirana kao ono što stvarno jesu, podrška teroristima. U tisku i svugdje drugdje. Umjesto proganjanja “govora mržnje” treba proganjati one koji hrane terorizam svojom glupošću, zlobom i kukavičlukom.

Ali mi radije proganjamo kritičare zločinačke politike poticanja masovne imigracije neeuropskih naroda u Europu. Time činimo stvari gorima, pa i po muslimane u koje se kunemo da ih želimo zaštititi, koji su došli stvarno kao izbjeglice i koji se srame djela islamista, jer će svi oni kad tad postati žrtve ISIL-a na ovaj ili onaj način: za zapadnjake će i lojalni muslimani postati neprijatelji, silom prilika, stradavat će i oni, upravo zbog naše politike kako “nisu svi oni isti”. Što stvari idu dalje, veće su šanse da se to dogodi. Ili to, ili će se morati prikloniti ISIL-u. To je jedan od ciljeva ISIL-a i na dobrom su putu da ga postignu.

Dakle, prvo treba zabraniti apologetiku i pravdanje terorizma, potom treba proglasiti ratno stanje i definirati neprijatelja. Muslimanima postaviti ultimatum da se opredijele, zauzmu stranu, i u skladu s tim ih tretirati: ako prijeđu na našu stranu, od njih se očekuje apsolutna lojalnost vrijednostima i kulturi zapada, nikakvi “multikulti” kompromisi ne dolaze u obzir. U Drugom svjetskom ratu SAD su uredno potrpale sve Japance u sabirne logore u kojima ih nitko nije maltretirao, nikom nije pala dlaka s glave, ali su bili pod nadzorom jer SAD su znale da među njima ima onih lojalnih Imperiju, da ih ima dosta, da će vršiti sabotaže i terorističke činove, ali nisu znali tko su i nisu imali načina da to saznaju. Izolaciju ili strogi nadzor svih onih za koje nismo sigurni na čijoj su strani u ratu koji je islam proglasio civilizaciji ne treba posve odbaciti kao opciju, jer zbog nedjelovanja druge opcije polako ponestaju.

Islamisti su u ovom trenutku, sviđalo se kome ili ne, u velikoj prednosti, i ne vidim gdje zapad uopće ima prostor za suzbijanje tog zla. Ali za početak, treba znati jednu stvar: to neće prestati samo od sebe ni po Duhu svetom. Psihijatri koji su izučavali serijske ubojice su složni u nekim stvarima: nitko od njih nikad nije prestao ubijati dok nije bio spriječen višom silom. Dakle, uhićen ili usmrćen. I drugo, gotovo ih je nemoguće identificirati jer ne postoji veza između njih i žrtve – žrtve biraju slučajnim odabirom – niti imaju motiv osim vlastitog ludila.

Dosta od psihologije serijskih ubojica se može primijeniti i na bradate majmune koji kolju po ulicama nekoć civiliziranih gradova vičući “slava Alahu”: ne samo da neće prestati ubijati dok ne budu većom silom od svoje spriječeni, nego ih je nemoguće spriječiti ili identificirati jer svoje žrtve biraju nasumce, potpuno slučajnim odabirom, kao i metodu egzekucije “križara” odnosno “nevjernika”. Ukratko, ovo jest rat do istrijebljenja, nismo ga mi proglasili ali ISIL jest, samo što nitko na zapadu to ne želi priznati. A u ratu nema “individualnog pristupa” neprijateljskoj strani – ili se borite na našoj strani, zajedno s nama, ili moramo smatrati da ste na njihovoj. Kao što ne želimo priznati ni to da su oni u ovom trenutku u velikoj prednosti, a mi ne znamo niti što nam je činiti. A ako i znamo, ne usuđujemo se to izustiti.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save