DON MARINKO MLAKIĆ: Skriveno blago
Ove nedjelje za evanđelje imamo nastavak Isusova govora u prispodobama. Ovaj puta su to tri kratke prispodobe kojima Isus tumači stvarnost kraljevstva nebeskog, posebno kako se prema njemu ispravno odnositi. Prve dvije, koje kraljevstvo nebesko predstavljaju kao skriveno blago i dragocjeni biser radi kojih čovjek/trgovac rasprodaje sve što ima kako bi ih posjedovao, govore o ljudskom izboru.
U našim izborima i odlukama najsnažnije se očituje naše čovještvo, kako ga živimo, oblikujemo i prema čemu usmjeravamo. Kvaliteta našeg življenja u najbitnijem ovisi o onome što i kako biramo. Isus nas poziva da tražimo i biramo samo ono najdragocjenije, najbolje, i da za to ne žalimo dati sve drugo što posjedujemo. Za takav izbor potrebno je imati dobro oko, znati dobro gledati, tražiti, uočavati i razlikovati. U tome se očituje ljudska mudrost. Salomon je shvatio da mu takvu mudrost samo Bog može podariti (prvo čitanje). Nije se zaveo nikakvim drugim ”biserima”. Znao je, ako bude imao pronicljivo srce da razlikuje dobro od zla, tada će imati najveće blago koje je čovjeku potrebno.
Svi smo slobodni, ali svi ne znamo što i po kojim kriterijima birati. Događa se nama ljudima da pored zdravih očiju ne vidimo beskrajno blago života koje nam se nudi. Ne znamo što je doista najvažnije za našu budućnost, onu budućnost koja se proteže i preko granica onoga što sada vidimo i znamo. A ta budućnost će se u potpunosti ostvariti na kraju naše zemaljske povijesti. Toga časa ćemo svi biti poput riba uhvaćenih u mrežu, kada ćemo biti prebirani i stavljani tamo gdje pripadamo, dobri na jednu, u život, a loši na drugu, u peć ognjenu. To je trenutak koji treba biti kriterij svih naših odluka i odabira.
Jeste li ovo razumjeli? pita Isus učenike. Naizgled banalno pitanje. Zar je to tako teško razumjeti? Čini se, ipak, da je. Ne radi se ovdje o sposobnosti našeg razuma da to pojmi već o našem htijenju da to prihvatimo kao temeljnu mudrost na kojoj ćemo graditi svoj život. Nevjerojatno je koliko ljude danas ne zanima ozbiljna duhovnost?! Koliko se ne pitaju o krajnjem smislu života?! Kako se malo traži temeljnu istinu života i kako se o životu sudi površno, bez pravih kriterija i ozbiljnog promišljanja? Naše vrijeme je izgubilo kriterije. Kultura življenja je izgubila vrijednosni oslonac i usmjerenje. Sve se relativizira, podcjenjuje, izruguje… Svatko ima svoja mjerila. Mane se pretvaraju u vrline, a vrline u mane.
Gubi se iz vida ono temeljno na kojem sve počiva i što sve opravdava, ono što je staro i nepromjenjivo a istovremeno tako novo i primjenjivo na svaki trenutak našeg života. Gubi se, ili niječe, svaka nepromjenjiva jasnoća o čovjeku. Sve postaje normalno tako da se potpuno iz vida gubi ono što je zbilja normalno. U svemu tome gubi se čovjek, ljudskost, gube se ljudi, postaju nesretni i izgubljeni. Više se ne zna što bi čovjek trebao biti, kako se oblikovati i u koga izrasti. Iako puno ima i mnogo toga može, današnji čovjek u sebi je silno nemoćan i jadan. On je istinski duhovni bogalj, gluh i slijep da istinski živi.
Isus nas ovim prispodobama najprije uvjerava da postoji dragocjeni biser vrjedniji od svega što imamo, da postoji njiva sa skrivenim blagom za koju se isplati sve prodati. I da ga možemo pronaći. Ali potreban je i naš napor, napor traženja, prepoznavanja i odabiranja. Potrebno je da stječemo mudrost razlikovanja što je dobro a što nije, što je vrijedno življenja a što nije. Potrebno je da budemo spremni na odricanje od svega manje vrijednoga, od svega onoga što to blago nije i što nas priječi da bismo ga posjedovali.
To skriveno blago, taj najsjajniji biser, to je kraljevstvo nebesko. Ono je tu i nudi nam se. Bog nam ga nudi. Moguće ga je posjedovati, jer Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube i koji ga traže, uvjerava sv. Pavao (drugo čitanje).
On nam se nudi u Pismima koja nas osposobljavaju da ga prepoznamo. Pisma – Božja Riječ – to je stara i uvijek nova mudrost koja nam jedina može otkriti tajnu prepoznavanja kraljevstva Božjeg. Nudi nam se i u sakramentima koja nas osnažuju da se uvijek i svagdje za nj možemo opredijeliti. Nije to uvijek lako.
Treba se odreći grijeha, ali nekada i onih stvari koje su same po sebi vrijedne, ali nisu najvrjedniji biser. Nekada je to ugled pred ljudima, nekada su to lažni prijatelji, nekada je to karijera, nekada prolazno bogatstvo. Sve je to nevrijedno u usporedbi s kraljevstvom nebeskim. Ono je biser koji ima svoju cijenu. Ali je za to vrijedan te cijene, vrijedan svake žrtve i svakog odricanja. On ih natkriljuje višestruko. Onaj koji ga je prepoznao i kupio nimalo ne žali za onim što je morao prodati.
Mnogi sveci kroz povijest Crkve su doslovno prodali i razdali sve svoje imanje te se posvetili Bogu u molitvi i djelima milosrđa. Poznat nam je sv. Franjo Asiški, sv. Brigita Švedska, sv. Roko, sv. Alojzije Gonzaga, sv. Elizabeta Ugarska i mnogi drugi. To je najdublje pravilo duhovnog života: što više se odrekneš zemaljskih stvari to si sposobniji primiti Božje bisere koji čovjeka već sada istinski usrećuju i pružaju mu nadu da će se ta sreća u potpunosti ostvariti o konačnom nastupu kraljevstva Božjeg.
Don Marinko Mlakić
