Molitva – Nedjelja, 16. srpnja
Božja prisutnost
Gospodine, pomozi mi da se potpuno uživim u tvoju prisutnost.
Zaogrni me svojom ljubavlju.
Neka moje srce postane jedno s tvojim.
Sloboda
Molim za milost
da zaboravim na sve svoje brige,
da budem otvoren onome što Bog od mene traži,
da se prepustim vodstvu Stvoritelja koji me voli.
Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.
Riječ Gospodnja
Mt 13,1-9
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet, te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.” “Tko ima uši, neka čuje!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isusove usporedbe mogu iscijeliti naš sluh i razumijevanje kako stvari stoje između Boga i nas. One su zrnca milosti koje testiraju spremnost naših srca da se predaju Božjoj velikodušnosti.
“Tko ima uši neka čuje.” To se odnosi na mene. Kad ja dolazim na molitvu jesam li tlo otvorenog srca prema Isusu i njegovu nauku? Jesam li voljan dopustiti njegovoj Riječi ući u moje često zatvoreno srce?
Razgovor
Dar govora je izvanredan dar.
Daj da taj dar mogu ljubazno koristiti.
Neka budem spor na oštre riječi koje ranjavaju,
riječi izgovorene u ljutnji.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
