Molitva – Srijeda, 26. srpnja
Božja prisutnost
Podsjećam se da me, dok sjedim ovdje i sada,
Bog blagonaklono i s ljubavlju promatra
dajući mi da postojim.
Na trenutak ću se zaustaviti i o ovome razmisliti.
Sloboda
“Slobodan sam.”
Kada gledam te napisane riječi, čini mi se kako u meni stvaraju osjećaj divljenja.
Da, čudesan osjećaj slobode.
Hvala ti, Bože.
Svjesnost
Kada osjetim toplinu sunca na licu,
svjestan sam tvoje prisutnosti u ovome svijetu.
Riječ Gospodnja
Mt 13,1-9
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet, te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.” “Tko ima uši, neka čuje!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isusove usporedbe mogu iscijeliti naš sluh i razumijevanje kako stvari stoje između Boga i nas. One su zrnca milosti koje testiraju spremnost naših srca da se predaju Božjoj velikodušnosti.
“Tko ima uši neka čuje.” To se odnosi na mene. Kad ja dolazim na molitvu jesam li tlo otvorenog srca prema Isusu i njegovu nauku? Jesam li voljan dopustiti njegovoj Riječi ući u moje često zatvoreno srce?
Razgovor
Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
