‘Novo fašističko nasilje ljevice – i njihovih prijatelja’
Glavni urednik utjecajnog njemačkog političkog magazina Die Welt, Ulf Poschardt, u svom komentaru nereda u Hamburgu razotkriva nasilne ljevičarske ekstremiste. Kraval u Hamburgu je okarakterizirao kao ‘novo fašističko nasilje ljevice’
Poschardt, glavni i odgovorni urednik Die Welta, udario je bez milosti po ljevičarskim ekstremistima iz tzv. “Black blocka” u kolumni povezujući ih s crnokošuljašima iz vremena Benita Mussolinija: On konstatira da između fašista iz dvadesetih godina prošlog stoljeća i antifašista 21. stoljeća i nema neke razlike. I dok se HINA lažnim vijestima trudi dokazati kako se tim dečkima ponekad pridružuju i “ekstremni desničari”, pozivajući se na neimenovane “analitičare”, valjda internetske trolove, Poschardt jasno ukazuje o čemu se tu radi.
“Njihova crna odjeća otkriva da je njihova estetika inspirirana Musolinijevim crnokošuljašima. Oni se ponašaju kao fašisti. Oni pobuđuju strah i nesigurnost. Nakon što je Black Block prošao kroz Hamburg u četvrtak uvečer, grad izgleda kao poprište građanskog rata. Oni pale automobile – zašto to ne reći – medicinskih sestara, jednako kao i šefova Ikee u Altoni. Na videima se vidi koliko ih vandalizam ushićuje”, kaže Poschard. “Pravo na prosvjed prestaje tamo gdje on postaje izgovor za vandalizam, napade, iznudu, uništenje imovine. U pohodima na G-20 summit uvijek postoje dvije vrste prosvjednika: jedni su miroljubivi idealisti, a drugi su, kao u filmu “Batman – The Dark Knight Rises”, ispunjeni mržnjom i snovima uništene distopije. Oni iz crnog bloka sami sebe pogrešno shvaćaju kao avangardu: obično su to djeca u kasnom pubertetu, i oni nemaju ništa za ponuditi u političkom smislu osim arhaične akumulacije bijesa i režima straha.” Poschard napominje da većina njih nije iz Hamburga, pa niti iz Njemačke.
Dalje Poschard piše o tome kako je policija odgovorila na apele, ali se u petak ujutro pokazalo kako su branitelji monopola države na nasilje (inače jedna od boljih definicija države kaže upravo to, da ona ima monopol na nasilje) podcijenili ljevičarske ekstremiste lišene ikakvih inhibicija. “U dramatičnom apelu, pozvana su savezna pojačanja. Policajci, koji su jako loše plaćeni, čiji je posao tako bitan za našu slobodu, su morali platiti cijenu popustljivosti spram lijevog ekstremizma koja je trajala godinama i desetljećima: brkanja skvotera s kućevlasnicima, parkova kao mjesta opuštanja s mjestima bezakonja, i samoproglašenih antifašista s njihovom fašističkom žudnjom za moći. Sve se to sad osvećuje.”
Poschard upozorava na problem dugo prisutan u Njemačkoj i u svijetu, a to je da je jednima, koji se predstavljaju kao “ljevičari” i “antifašisti”, često dozvoljeno ono što građanima inače nije dozvoljeno – policija im je u Njemačkoj često gledala kroz prste kod nezakonitog zauzimanja zgrada u Berlinu, pa ih i štitila od deložacija iz “skvotova”, pod pritiskom lijevoliberalnog tiska, gledala im je kroz prste na nasilje, na ometanje tuđih političkih skupova, na svašta. Je li tome konačno došao kraj? Malo vjerojatno.
Nakon što su antife ozlijedile čak 130 policajaca i prouzročile masivnu štetu na imovini, Poschardt pokazuje prstom na lijevo krilo partije “Zelenih” koje za nasilje krivi – policiju! Policija je kriva za nasilje uvijek kad je ljevica u pitanju, inače je policija dobra kad privodi ljude zbog “govora mržnje” na internetu” ili, u Hrvatskoj, kad premlaćuje ratne veterane koji su se sklonili u crkvu jer im je prosvjed na javnom prostoru zabranjen. “Zanimljivo je kako su se političke stranke postavile. Lijevo krilo Zelenih, na primjer, krivi policiju za eskalaciju. To je groteskno, obzirom na artikulirane prethodne prijetnje nasiljem i moto “Welcome to Hell”. Na Twitteru možete vidjeti Zelene kako brane svoje stare korijene koji leže u društvenim prosvjedima i militantnosti. Policija im je i dalje neprijatelj, Black block nije. “Linken” (bivši istočnonjemački komunisti, op. MH) ostaje na marginama, čak i ovdje. SDP se kao i uvijek pokazuje kao jedna vrlo razumna pučka stranka, koja vodi ravno do nasilja. Olaf Scholz ne zaslužuje ovo uništavanje Hamburga.”
Urednik Welta uočava i da je tradicionalni pogled na ljevicu koja brani interese radničke klase mit, i ne samo zato što radničkoj klasi uništavaju ono malo imovine što imaju. “Postoji i jedan djelotvoran klasni argument. Djeca radničke klase mogu se u ovom kazalištu prije pronaći na strani policije, nego prosvjednika u njihovim skupim Northface-jaknama i snikersicama iz hipsterskih dućana. Nasljednici multimilijunaša s lijevim fanzinima gledaju s prezirom na policajce koji riskiraju glave za 2.000 eura neto i jasno razotkrivaju licemjerje ove navodne, lažne ljevice.” Uostalom, i naslovna slika jasno pokazuje o čemu se tu radi: hipster s iphoneom šalje selfie s prosvjeda na tweeter i facebook, u ime borbe protiv kapitalizma! Može li išta biti gluplje od toga?!
Poschardt je jedan od rijetkih novinara u Njemačkoj koji se usuđuje napasti ljevičarski ekstremizam; napadi na desni ekstremizam su pak obavezni za one koji žele zadržati posao u medijima, s tim da je desni ekstremizam u Njemačkoj i svaka kritika politike masovne imigracije. Iako je uglavnom na lijevoj strani, od glavnih urednika velikih medija jedino on ima hrabrosti prozvati javno i bez uvijanja ljevičarske ekstremiste, dok ih ostatak medija pravda time što su “borci za socijalnu pravdu” pa time ništa što rade ne može nipošto biti loše, jer, je li, cilj opravdava sredstvo. Usto Poschardt nipošto nije ljubitelj Donald Trumpa: nedavno je ustvrdio kako se Nijemci najbolje mogu boriti protiv ideja i politike Donalda Trumpa tako da budu “više gay”.
No sve to što je rekao o njemačkoj ekstremnoj ljevici zapravo nije ništa novog, sve se to može pratiti unatrag do dvadesetih godina prošlog stoljeća i radikalno lijeve “Deutsche Arbeiterpartei”, njemačke radničke stranke, kasnije preimenovane u nama poznatiju “Nacionalnu Socijalističku Njemačku Radničku Stranku”, NSDAP, za koju se prečesto zaboravlja da je bila prije svega – socijalistička.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
