ODLIČNA PROPOVIJED DON ANĐELKA KAĆUNKA: Laž caruje – pisali su lažnu povijest i skrivali svoje pokolje
Prenosimo propovijed don Anđelka Kaćunka koju je prigodom mise zadušnice za Juru Francetića održao u crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu
“SPREMNOST ZA ISTINU
Braćo i sestre, riječi koje smo upravo čuli – “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi… Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni” – a koje je zapisao Sv. Ivan Evanđelist koji ih je čuo vlastitim ušima, spadaju u temeljnu poruku kršćanstva. Odjeljak njegova Evanđelja nosi naslov “Vjera u Isusa daje slobodu”. Isus dakle govori o Istini, koja je uvjet slobode.
Moramo znati da je Isus te riječi – koje imaju snažnu poruku i za nas danas – uputio Židovima koji su mu povjerovali. Povjerovali su mu, ali ga nisu prihvatili do kraja. Štoviše, slagali su se s onima koji su Isusa htjeli ubiti – jer je bio veliki provokator , kako su ga doživljavali, a zapravo reformator i na društvenoj i na vjerskoj razini. Dakle, dušama i umovima tih ljudi kao da je vladala nekakva neprincipijelna koalicija – osjetili su i bilo im je jasno da Isus tumači, donosi i odkriva vječnu Istinu, ali čvrsto su se držali poredka i tradicije koju Isus dovodi u pitanje. Ti Židovi, Isusovi simpatizeri, osjećali su se zapravo kao svojevrstne (oprostite na izrazu) intelektualne prostitutke – kako je legendarni urednik New York Timesa John Swinton svojedobno nazvao novinare (i sebe!). Temeljni problem u njima bila je ta razapetost između, uvjetno rečeno današnjim terminima – duhovno-političke desnice i ljevice, tj. između Istine i Laži, između Novoga i Staroga, između Rizika i Sigurnosti, konačno – između Života i Smrti.
Ti Židovi bili su još uvijek zarobljenici tisućljetnog starog sustava i nisu bili SPREMNI prihvatiti Isusa kao Put, Istinu i Život.
Dragi vjernici, te Isusove riječi i nas provociraju, i nas prisiljavaju na ispit savjesti, zapravo na suočavanje s ISTINOM o nama. O nama kao Zajednici (Crkvi) i društvu u kojemu živimo, ali i s istinom o nama na osobnoj razini. Dakle, svatko od nas pojedinačno treba se zapitati: Jesam li ja doista i do kraja, fundamentalno i radikalno, tj. temeljito i korjenito Isusa Krista i Njegovo Evanđelje prihvatio/prihvatila kao jedini Put, Istinu i Život?
Ako JESAM, onda moram biti spreman ići putem kojim je On prošao – kako kaže Sv. Ivan. Ako NISAM odnosno ako nismo prihvatili taj Put, Istinu i Život onda se ne trebamo čuditi što lutamo po bespućima povijestne zbiljnosti, što plivamo u moru javne laži, što smo zarobljenici medijske kulture smrti. Međutim, braćo i sestre, možda nam se to sve događa upravo zato što JESMO prihvatili Isusa kao Put, Istinu i Život, jer – to je paradoks Evanđelja – ‘svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će PROGONJENI!’ – kako naglašava Sv. Pavao u Poslanici Timoteju (2Tim 3,12).
A to nam samo posvješćuje Isusovu najavu sudbine Njegovih učenika: “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas…!” (Mt 5,11-12). Dakle, jesmo li MI – svatko sebe mora zapitati – jesam li JA spreman, po cijenu progona i javne pogrde, prihvatiti Isusa kao Put, Istinu i Život?! ODGOVOR na to pitanje ima presudnu važnost za naš osobni zemaljski i vječni život, ali i za sadašnjost i budućnost naše Crkve i našega Naroda.
“Ne živimo u mirnim vremenima”
Presudno je zato što ne živimo u mirnim vrjemenima, nego smo stalno u Duhovnom boju – kako nam posvješćuje Božja riječ u Poslanici Efežanima (v. 6,10-20). A veliki papa Sv. Ivan Pavao ‘Dragi’, kaže da “Crkva svakoga dana obnavlja borbu s duhom ovoga svijeta, borbu koja nije ništa drugo doli borba za njegovu dušu. Ako su u njemu s jedne strane nazočni Evanđelje i evangelizacija, s druge strane postoji snažna antievangelizacija koja raspolaže sredstvima i programima i žestoko se opire Evanđelju i evangelizaciji. Borba za dušu suvrjemenoga svijeta najžešća je tamo gdje se duh ovoga svijeta čini najjači… a danas su (to) svijet znanosti, kulture, sredstava komunikacije; to su ambijenti u kojima se stvaraju intelektualne elite, pisci, umjetnici” (Ivan Pavao II, Prijeći prag nade, Mozaik knjiga, Zagreb 1994, str. 131).
Dakle, taj veleum i svetac govori o BORBI, ističe ANTIEVANGELIZACIJU – koju vidimo kao sotonizaciju ili antikristijanizaciju današnjega svijeta! No pitanje je VIDIMO li mi doista tu globalnu revoluciju na djelu! A ona se vodi na tri poligona, na tri područja – to je borba protiv kršćanstva, borba protiv istine i borba protiv života.
Istaknut ću borbu protiv ISTINE, jer je danas u cijelom svijetu upravo tu borbu najteže uočiti, a poglavito je to teško u Hrvatskoj, gdje je većina naroda trostruko nepismena: vjerski, politički, medijski. Glavni problem u borbi za ISTINU u javnosti je u tome što ubojice istine danas sjede za kompjutorom – kao “zločinac za pisaćim stolom”! – i njih se ne može ušutkati toljagom! Jer oni su skriveni. Isus je već Nikodema, svojega tajnog učenika, uglednog Farizeja upozorio: “Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti, da se očituju djela njegova” (Iv 3,21). Dakle, moramo mijenjati stare navike.
Braćo i sestre, Isus Krist nije rekao: Ja sam navika, nego ja sam Istina! Ali u ovome svijetu, reče jedan mudri čovjek, “Istina je uvijek na stratištu, a laž uvijek na prijestolju” (Lowell). Zato je veliki Brecht istaknuo: “Postoji pet teškoća pri pisanju istine: za pisanje istine potrebna je HRABROST da se piše istinu, MUDROST da je se prepozna, UMIJEĆE da je se učini prikladnom za borbu, RAZBORITOST da se izabere one u čijim će rukama ona biti djelotvorna i LUKAVOST da se uspije među njih proširiti.” Mislim da nam je svima jasno kako su kršćani, a poglavito u Hrvatskoj, upravo u toj pozitivnoj lukavosti glede širenja istine podpuno zakazali, na što je Isus lijepo i navrijeme upozorio da su “sinovi ovoga svijeta snalažljiviji”!
To je, dragi vjernici, najočitije kad je riječ o našoj prošlosti. Ali ne stoje bolje ni drugi, pa ni tzv. veliki narodi. Zato je poznati francuski pisac Honoré de Balzac (1799-1850) jednom napisao: “Postoje dvije vrste svjetske povijesti: jedna je službena, lažljiva, namijenjena pouci u školi; druga je tajna povijest koja skriva prave uzroke događaja” (R. Czernin, Das Ende des Tabus, str. 11). Možemo mirne duše reći da se to odnosi i na Juru Francetića. Ali poglavito “to vrijedi na osobit način za Bleiburg, za sve žrtve Jalte, za sve one koji su nakon završetka Drugoga svjetskog rata bezdušno izručeni na milost i nemilost krvavim crvenim neprijateljima. A oni su potom pristranom ideološkom mržnjom i osvetom desetljećima diktirali i pisali službenu i lažljivu povijest, oni su prešućivali svoja klanja i ubijanja, svoje logore i jame, svoje Sibire i Gulage, svoje zločine i svoje egzekutore” (v. N.M.Roščić, NISMO ŠUTJELI, Bleiburg, 3.prop.,12.5.2002.).
A veliki poznati obraćenik Andre Frossard, nekadašnji sekretar komunističke partije Francuske, već je davno rekao da postoje dvije povijesti i to povijest nasilja, mržnje, nepravde, povijest grijeha. Postoji i jedna druga povijest i to povijest koja se isprepliće s poviješću zla i grijeha, a to je povijest milosti spasenja, povijest ljubavi i svetosti, povijest pravde, ljubavi i mira. Samo je pitanje kojoj se povijesti želimo prikloniti te koju i kakvu povijest želimo graditi!
“Svijetom medija caruje laž”
Naša je kršćanska dužnost, braćo i sestre, i naše poslanje – govoriti ISTINU, uvijek i samo istinu! Jer svijetom medija caruje LAŽ, djeca u školi uče LAŽ… U Hrvatskoj, za sadašnje teškoće mediji redovito okrivljuju sadašnju “bahatu vlast”, kao što su prije osuđivali bivšu vlast. Narod guta tu udicu odnosno narod guta sve medijske mamce. Jer medijima se vlada svijetom! Zato Noam Chomsky, poznati američki Židov, znanstvenik i globalni aktivist upozorava: “U Americi vlasnici medijâ koriste novinare… da javnost ne dozna što se zapravo zbiva!” Tako je u cijelom svijetu! To je istina. To je žalostna i nepoznata istina. A zašto je većini nepoznata? Zato što je narod DUHOVNO LIJEN – ništa ne čita, samo gleda televiziju i guta sadržaje s interneta. Muškarcima je utakmica, a ženama sapunica važnija nego krunica! Ali i zato što duhovni i svjetovni auktoriteti, današnji “proroci” – kako Riječ Božja upozorava i opominje u 1. čitanju – narodu govore varke i laži ter narod (i) zato propada!
I kako onda možemo očekivati išta dobro, ako se narod lažima umno zatupljuje i duhovnim smećem moralno kvari! A promislimo pod kakvim su propagandnim pritiskom i duhovnim terorom mladi!
Dragi vjernici, pred nama je potpuno novo razdoblje povijesti – povijesti svijeta, Crkve i našega naroda. Zato nam valja ozbiljno promišljati jesmo li mi uopće SPREMNI za nove izazove. Kad je o mladima riječ, nije to samo DROGA, nego također razne vrste duhovne “droge” koje se podvaljuju kroz tzv. obrnutu kulturu, kroz protukršćanske vrijednosti zabavne kulture. Jesmo li spremni prepoznati te podvale, jesmo li spremni oduprijeti se tome ter, nadasve, jesmo li spremni i dalje svjedočiti svoje katoličke i hrvatske vrednote? Hoćemo li biti spremni to činiti i onda ako to možda opet bude zabranjeno i opasno?
Nije danas nikome lako, osobito mladu čovjeku nije lako prepoznati Zlo – jer ono je kroz svakodnevnu reklamu prikazano kao vrijedno i privlačno. Đavao, naime, svaki grijeh zamotava u celofan privlačnosti! A vjerne kršćane, Katoličku crkvu i kršćanske vrijednosti – javno izruguje! Svakodnevni filmski tv-program to potvrđuje. Ali to se vidi samo duhovnim očima. Evo jedan primjer: svojedobno je jedan tjednik (Feral, 21.2.2003.) donio pismo dviju udruga homoseksualaca. Kažu da su “gledali raspravu u Saboru oko Obiteljskog zakona i povraćali” ter zaključuju s molbom: “Pomozite nam u borbi protiv jesus-croatus svinjarija!” Dakle, sve što je Isusovo i hrvatsko za njih je svinjarija! Također, očito je, postoje udruge koja su spremne organizirano se boriti protiv toga! A upravo je na to upozorio sveti papa Ivan Pavao.
Braćo i sestre, molim vas za još malo strpljenja, jer smatram važnim istaknuti također kako su brojni oblici “duhovnog kloniranja” prisutni u našoj javnosti, a usmjereni su osobito na mlade. Najutjecajnija metoda odvija se pod šifrom: sex&drugs&rock! Ali, ako netko danas o tome govori – izruguju ga, kažu da je “konzerva, primitivac, srednjovjekovni mračnjak… “
“Jeste li za drogu? Spremni!”
Mladi katolici koji pokušaju o tome razgovarati s kolegama u školi dobiju “kompliment”: “Koji nazadan tip, isp’o mu glavni čip!”, ili nešto slično. A zamislimo sada npr. neki rock koncert na kojem glavni pjevač zaurla u mikrofon:
– Jeste za sex? – a masa odgovori:
– Spremni!
– Za drogu?
– Spremni!
– Za rock?
– Spreemniiiii!”
Sigurno nitko nakon toga ne bi pisao komentare o ustaštvu i nacizmu na tom koncertu. Naši bi novinari rekli da je to – cool! Ali, zato kad netko pozdravi i odzdravi: “Za Dom! – Spremni!”, slijedi užasna medijska oluja, kao što stalno trpimo u liberalnim medijima. To je njima “ustaštvo”, to je “nacizam”, to je “najcrnji desni radikalizam”! A ako ga tko u crkvi opravdava, to je onda još i “klerofašizam”.
Ali, što je to, zapravo, taj zloglasni pozdrav “Za Dom! – Spremni!”? Što znači dakle uopće ta SPREMNOST, koja je nekima trn u oku? Znamo, to je (trajno) raspoloženje čovjeka da izvede ili izvodi određeni čin ili čine. Dakle, ZA DOM je spreman onaj tko je (stalno) voljan, ako je potrebno i do smrti, braniti svoj DOM, tj. Domovinu! Eto, Bože dragi – dopustite malo ironije – kako je to užasno zloglasno raspoloženje! Međutim, kod nas se smatra da su to raspoloženje izmislili ustaše! A još stari Rimljani imali su izreku: Dulce et decorum est pro patria mori! – Slatko je i časno umrijeti za domovinu!
No, mnogi ne znaju da je pozdrav “Spremni!” upotrijebio još 1074. godine jedan od najvećih hrvatskih vladara Petar Krešimir IV. želeći time naglasiti da su Hrvati spremni braniti svoju državu•od Venecije. Dakle, eto “ustaša” prije više od 900 godina! Također, između dva rata u prošlom stoljeću, među katoličkim intelektualcima rabio se pozdrav: “Za Krista i Dom!” Na kraju, možemo slobodno reći, to je jednako onome što Isus reče: “Nema veće ljubavi nego život svoj dati za prijatelje svoje!” Promislimo, među ostalim, kako se to duboko i visoko razlikuje od spremnosti za “smrt fašizmu (tj. ‘fašistima’)…” koje kao mrske neprijatelje treba likvidirati!
Dakle, svaki kršćanin trebao bi biti spreman za djela ljubavi. Svaki pravi Hrvat-katolik uvijek je bio spreman, poput našega svetca Bl. Alojzija Stepinca, za ljubav prema Bogu, Crkvi i Domovini. Znademo, na sudu je Bl. Alojzije pred glavnim tužiteljem rekao: “Isus je Bog, mi smo za nj spremni i umrijeti!” Zapravo, to bismo trebali osjećati kao svoj poziv, kao svoju kršćansku dužnost.
Stoga, kao što je Isus liječio ljudima dušu i tijelo, tako je i naš kršćanski poziv – Evanđeljem liječiti mentalitet ovoga bolesnog vremena! Odnosno, riječju i životom svjedočiti da je Isus Krist JEDINI PUT, ISTINA i ŽIVOT. Da je On rješenje svih čovjekovih teškoća. A ako to nekome smeta, ako je zbog toga na nas bijesan i smatra nas nazadnima, mi imamo odgovor na to. Ne moramo brinuti što ćemo reći, čak i da nas dovedu pred Arbitražu u Haagu. Isus nam daje odgovor: “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se…!” Blago vama! – kaže Isus i nama. Zato naš narod, koji ubrzano IZUMIRE, ne smije se dati zavarati i zavesti svakodnevnim medijskim lažima, kojima nam razni stručnjaci savjetuju što je u ovom trenutku naš “strateški interes”. Jer sve njihove mudrolije i izmišljotine su isto kao da je na “Titanicu” dok je tonuo, kapetanu netko rekao da su strateški interes broda i putnika npr. nove žice na prvoj violini u orkestru koji izvodi pjesmu BLIŽE, O BOŽE MOJ, dok dio putnika pleše po palubi u “blaženom neznanju”…!
Na koncu, navodim događaj koji nam posvješćuje kako je koristno i zanimljivo uočiti da ništa nije slučajno – danas je na Trsatu veliko slavlje 650. obljetnice dolaska čudotvorne Gospine slike, na kojemu kao Papin delegat misu predvodi kardinal Bozanić. A na Trsatu se odavno nalazi i čudotvorni kip Gospe Slunjske, pa smo dakle višestruko povezani i s tim slavljem. Zato – da bi se doista na nama obistinile Isusove riječi iz evanđelja, navedene na početku – zaključimo ovo razmišljanje zazivom iz Trsatskih litanija Majke Milosti: Sveta Mati Slobode – moli za nas! Amen”.
Izvor: ovdje
2 comments
U Hr je strategija nacističke propagande koju je provodio Gebels dovedena do savršenstava,no uzme li se u obzir da je Titov najbliži suradnik koji je i osmislio OZNU bio SS oficir ništa čudno.
Kada im to smeta onda sada i uvjek ZA DOM SPREMNI!