Što govori borba za Titin trg u Zagrebu
Dok se pokopava nekoliko stotina nađenih žrtava od osam tisuća ubijenih Bošnjaka u Srebreničkom genocidu, pripadnici srpskog naroda organiziraju povorku podrške glavnom zločincu i ubojici Ratku Mladiću, odgovornom za taj genocid. Sva sreća da je u posljednji čas povorka otkazana, jer nije bilo dovoljno redara.
Može li to ljudska savjest podnijeti? Koja je razlika između Mladića i njegovih ubojica nevinih ljudi i onih koji su htjeli povorkom slaviti te ubojice? Čini se da je nema. Oni bi jednako pobili te ljude kao i ubojice koji nekažnjeno žive u Srbiji. Naravno da nitko od vlasti srpskog naroda nije došao na ukop. Njihov je velikosrpski cilj smanjiti broj drugih, povećati broj Srba da bi se konačno rodila velika Srbija. Da su ti ljudi ubijeni u borbi još bi se dalo razumjeti. Ali pobiti nevine ljude, od djeteta do starca, samo zato jer nisu Srbi spada u ponašanje bijesnih životinja i divljih plemena.
Nešto slično se dogodilo razoružanim vojnicima i civilima na koncu rata koji su bili na putu povratka svojim kućama. Pobili su ih i pobacali u jame. Još i danas mnoštvo slavi glavnog zločinca Tita koji je to naredio. Ne daju da se skine njegovo ime s trga u Zagrebu. Postoji li razlika između onih koji su pobili nevine ljude i onih koji još i danas slave njihova zapovjednika? Ima li itko pravo ubijati razoružane ljude?
Očito je da ljudi hrvatskih lijevih stranaka misle da su Tito i njegovi antifašisti imali pravo ubijati ljude kao životinje. A to znači da bi oni to i danas činili. Oni doduše nisu zločin počinili vatrenim oružjem, ali su slavljenjem ubojica počinili zločin u svojoj savjesti i oni bi to isto napravili da se ponove prilike. Opravdavaju Tita jer je spasio Istru od Talijana, a ne spominju zločine nad Talijanima i jame (fojbe) u koje su živi ljudi bacani. Želio je svaku demokratsku državu udaljiti od svoje Titoslavije.
Došlo je vrijeme kad sluge prijašnjeg režima, koji su se kamuflirali u demokratske stranke, zauzeli najvažnije državne pozicije u Hrvatskoj te razrušili Hrvatsku prodajom svega vrijednoga, ne mogu više skrivati zločine onih koje i danas slave. Kakvi su to ljudi koji slave od svijeta potvrđenoga zločinca? Ne smiju oni opravdavati zločine zločinima svojih neprijatelja.
Ukoliko se lijeve stranke na čelu sa SDP-om ne distanciraju od Tita i njegovog antifašizma nikada više u Hrvatskoj ne će doći na vlast. Slavljenje svemoćnog diktatora i omamljenost komunističkom maglom se razbistrava te se ne može više spriječiti istina o zločinačkim ciljevima i djelima tzv. jugoslavenskog antifašizma koji nije bio ništa drugo nego prikriveni crveni fašizam.
Ne postoji samo genocid u Srebrenici, nego i genocid nad hrvatskim narodom i Hrvatskom od kraja rata sve do danas. Odlazak hrvatskoga življa u svijet, propast gospodarstva su djela prikrivenih udbaša kojima Hrvatska nije na srcu, nego drug Tito, što pokazuje žilava borba da se notornom zločincu i dalje ostavi ime u središtu Zagreba.
PIŠE LUKA VUCO/MISIJA
