(FOTO) U Boričevcu je postavljeno spomen obilježje žrtvama četničkog ustanka 27. srpnja 1941.
U organizaciji Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja u mjestu Boričevac, općina Donji Lapac, održan je sprovodni obred i pokop posmrtnih ostataka te otkriveno spomen-obilježje u znak sjećanja na 24 civilne žrtve četničkog ustanka 27. srpnja 1941. godine.
Zločin se dogodio prije 76 godina, ekshumacija žrtava je izvršena 2014. godine, a 27. srpnja 2017. godine su pokopani posmrtni ostatci 24 žrtve. Održana je sveta misa za žrtve roda Ivezića u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije. Misu je predvodio mons. dr. Mile Bogović, biskup u miru uz nazočnost drugih svećenika Gospićko-senjske biskupije.
Progon i ubijanje Hrvata započelo je 27. srpnja 1941. godine. Četnici su ubili 37 članova obitelji Ivezić i njihove ostatke bacili u jame: na Dabinu vrhu, u Srpskom Klancu te u jamu Golubinku. Imena žrtava objavljena su u knjizi Josipa Pavičića „Dossier Boričevac“ (»Naklada Pavičić«, Zagreb, 2012., str. 346.-348.).
Pred Drugi svjetski rat na području Brotnje i Boričevca je bilo više od 2000 Hrvata. Boričevac je bio najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju. To je područje etnički očišćeno 1941. godine. Nakon Drugog svjetskog rata komunističko-četnička vlast je zabranila povratak stanovnika Boričevca na njihova ognjišta, njihove posjede. Zašto? Zbog nastavka projekta velike Srbije i to je dokaz da su četnici i komunisti vodili jedinstvenu politiku po pitanju Hrvata. Nitko nije kažnjen za zločine i protjerivanje Hrvata. Nažalost, Hrvatski sabor i Vlada RH, za vrijeme Ive Sanadera, su financirala obnovu spomenika u Srbu (milijunskim iznosima) kojim se obilježava genocid nad Hrvatima. To je čin veleizdaje! To je nacionalna i civilizacijska sramota.
Nakon pokolja u Brotnji stanovnici Boričevca su u noći 1. na 2. kolovoza napustili svoja ognjišta. Ostalo je 55 osoba koje su četnici 2 kolovoza 1941. godine ubili, selo opljačkali i zapalili. U rujnu 1941. godine je u Kulen Vakufu ubijeno 300 Hrvata koji su izbjegli iz Boričevca. Potpuno su uništene i ugašene mnoge župe, pa i župa Boričevac (1905 župljana). Dana 8. rujna 1996. godine, prvi put nakon 55 godina izgnanstva, više od 500 raseljenih Boričevljana je došlo na slavlje blagdana zaštitnice župe – Male Gospe. Svečano slavlje Male Gospe je obavljeno pored razorene crkve u Boričevcu.
Predaja zastave potomcima obitelji Ivezić
Žalosno je i sramotno da se i danas slavi ubijanje i protjerivanje Hrvata iz tih područja. Genocid nad Hrvatima se obilježava kao dana ustanka, 27.07.1941., Četnički pokolji domicilnog hrvatskog stanovništva (djece, žena, staraca) se proglašava antifašističkim ustankom što je nedopustivo jer se radi o četničkom zločinu, o genocidu, o etničkom čišćenju. Nadalje se laže o osveti. Na tim prostorima nije bilo nikakvih zločina tadašnje ustaške vlasti pa nema govora o osveti već se radi o etničkom čišćenju (ubojstvima i protjerivanjima Hrvata s njihovih ognjišta). Ubijeno je nekoliko stotina Hrvata (više od 430), a protjerano oko 2000 osoba s tog područja. Nitko nikada nije odgovarao za počinjene zločine. Žalosna je činjenica da se Hrvati nisu smjeli vratiti na svoja ognjišta nakon Drugog svjetskog rata jer je komunističko-četnička vlast zabranila povratak. Na taj način se stvarao teritorij za etnički čistu veliku Srbiju. Najviše Boričevljana se naselilo u Bjelovaru.
Predsjednik Zajednice hrvatskih povratnika u Ličko-senjsku županiju Frane Vrkljan bio jedan od pokretača o rasvjetljavanju sudbine ubijenih Ivezića. Ubijeno je 37 članova obitelji Ivezić, samo se troje spasilo (dvojica mladića i jedna djevojka). Nakon 76 godina, na dan početka lažnog ustanka u Hrvatskoj, 24 civilne žrtve pokolja su dostojno pokopane. Među žrtvama se nalaze i posmrtni ostaci sedmero djece u rasponu od 3 do 14 godina! Još se traga za posmrtnim ostatcima 13 članova obitelji Ivezić.
Prognanici župe Boričevac u progonstvu borave od ljeta 1941. godine. Proglašenjem neovisnosti Republike Hrvatske stvoreni su prvi uvjeti za javno okupljanje prognanika. U srpnju 1992. godine u Zagrebu, osnovano je prvo Zavičajno društvo rasutih Boričevljana. Iste je godine osnovan u Bjelovaru Zavičajni klub žitelja župe Boričevac.
Groblju povrh crkve u Boričevcu je posve devastirano u posljednjoj srpskoj pobuni, ni mrtvi Boričevljani nisu izbjegli bijes srpskog etnocida. Masivni nadgrobni križevi sistematski su razbijani, a u kasnijim godinama groblje je prepušteno trnju, korovu i šumi. Hrvatska država nije iznašla sredstva za obnovu devastiranog groblja u Boričevcu, ali je iznašla sredstva za povratak srpskih pobunjenika, za spomenik kojim se veliča četnički zločin.
Zahvaljujući Ministarstvu branitelja Republike Hrvatske, Katoličkoj crkvi, Udruzi Ličana župe Boričevac, Zajednici povratnika u Ličko-senjsku županiju, zavičajnim društvima i pojedincima konačno su dostojno pokopani ostatci ubijenih članova obitelji Ivezić.
Počivali u miru Božjem!
Dr. Marko Jukić/hu-benedikt.hr
1 comment
One koji veličaju zločine i ZLOČINCE treba pod hitno pohvatati i javno u lancima privesti sudu pravde. Svećenika, don Jurja Gospodnetića se živa pekli na ražnju 27.07.1941. Pamtimo.