Ultra animal festival
Danima je najavljivan veliki kulturni događaj Ultra festival, odnosno festival elektroničke glazbe u Splitu, koji nastavlja svoju kulturnu misiju po otocima. Cijeli grad je bio pod opsadnim stanjem, na visokom stupnju pripravnosti bili su komunalne službe, vatrogasci, hitna pomoć, bolnica, televizije i novine. I gradonačelnik je svojim obilaskom počastio visoki skup.
Jedino su građani napuštali svoj grad bježeći u okolna sela dok ludilo ne prođe. Čak je i Hajduk morao napustiti Poljud i preseliti se u Dugopolje. Došli su i najslavniji DJ-evi za koje ovdje, doduše, nitko nije čuo, slavni po tome što na zvučnike puštaju glasnu glazbu, ako je to što se na Ultri može čuti uopće glazba.
Festival elektroničke glazbe zapravo je veliki festival manipulacije. Deseci tisuća mladih iz cijelog svijeta pod diktatom DJ-eva, svi u istom ritmu pod tuđim notama i pod agresivnim zvukovima koji razaraju uši i mozak, s nekoliko ritmičkih pokreta i bez stvarne međusobne komunikacije.
To je zapravo najvjernija slika potrošačkog društva u kojemu je čovjek sveden na pasivnog konzumenta, svejedno jela, pića, narkotika, seksa ili muzike. Homo ludens koji ne misli, ne osjeća, koji je prepušten strastima i nagonima najniže vrste, to je ideal moderne zapadnjačke civilizacije koja polako urušava samu sebe. Ali da s mladima nije sve izgubljeno, pokazuju nam, primjerice, susreti katoličke mladeži na kojima dominiraju mir, ljubav, suosjećanje, red i poštovanje, ali o čemu se piše tek na marginama.
Mediji su nas i nadležne službe putem medija uvjeravali kako je sve prošlo u redu, bez ikakvih izgreda. Tek stidljive informacije, da se opći dojam ne bi pokvario, o tonama smeća, o stotinama pripitih i drogiranih, o razgolićenim djevojkama i mladićima, čak i trudnicama, o parenju nepoznatih na javnim površinama, o desecima ozlijeđenih i napokon o jednom mrtvom dvadesetčetverogodišnjaku.
Postalo je gotovo svetogrdno svako kritičko propitkivanje ovog oblika kulture. Jer tko smije propitkivati ono što popravlja kućne budžete, gradski i državni proračun. Novac je iznad svega, on je ono božanstvo kojemu se svi moramo klanjati, bez obzira na način na koji se stječe. Prostitucija je postala opće načelo i možda je zapravo najneviniji oblik prostitucije prostitucija sama.
Za novac prodajemo državni suverenitet, nacionalna bogatstva i javna dobra, za novac prodajemo tradicionalni moral. Sva naša očekivanja uprta su u goste i njihov džep, oni siromašniji i oni domaći su proskribirani kao nepoželjni i vrijedni prezira, broje se noćenja i dolari. I sve što se radi posvećeno je tom mitskom gostu, i kulturne priredbe i muzeji i baština, i kao da svega toga ne bi ni bilo da nema “turističke ponude”. Polako postajemo ne samo profesija konobara, nego i kultura konobara.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
