Vrhovni sud protiv zdravog razuma
Foto Arhiv Hanza Media
Živimo u vremenu poremećenih vrijednosti. Kad i sudovi daju svoj obol takvom stanju, onda možemo kazati kako je Bog svijetu okrenuo leđa.
Dva puta je Županijski sud u Šibeniku kaznio Draganu Paravinju, ubojicu Antonije Bilić, s četrdeset godina zatvora i oba puta Vrhovni je sud RH poništio te odluke, uputivši predmet na treće rješavanje splitskom sudu, koji je odlučio istovjetno šibenskom, ali se Vrhovni sud nije dao. Ovaj je put, ko iz inata, sam odlučio. Umjesto četrdeset, Paravinja je dobio upola manju kaznu.
Ali nije najvažnija visina kazne, zbunjujuća su obrazloženja za koja možemo slobodno kazati da su uvreda zdravog razuma. Da je rečeno kako se radi o psihopatu, neuračunljivoj, duševno poremećenoj osobi i slično, prigovora možda ne bi ni bilo. Ali ne, nepokolebljivo Vijeće Vrhovnog suda pod predsjedanjem Lidije Grubić Radaković ide drugim smjerom.
Ono je zaključilo da su sve činjenice ispravno utvrđene, ali nije nedvojbeno dokazano da je djevojka ubijena radi prikrivanja pokušaja silovanja i, prema tome, ne radi se o teškom, nego, groznog li izraza, običnom ubojstvu!?
Ludilo je potpuno. Sam Sud je izrekao kaznu od petnaest godina za samo ubojstvo i još pet godina za pokušaj silovanja, ali to dvoje, začudo, nije doveo u međusobnu vezu. I ono još važnije: zašto bi okolnost je li se radilo o pokušaju silovanja i njegovu prikrivanju ubojstvom bila presudna za kvalifikaciju o težini ubojstva?
Po svakoj normalnoj, ljudskoj logici oteti jednu mladu djevojku, odvesti je, pokušati silovati, zadaviti, baciti u grmlje, prikrivati zločin, ometati istragu (sve to navodi u presudi kao otežavajuću okolnost i sam Vrhovni sud) nije bilo dovoljno da se jedno ovakvo ubojstvo kvalificira teškim.
Po kriterijima Suda, baciti nekoga s desetog kata, ispeći na ražnju kao svetog Lovru ili spaliti kao vješticu ne bi bilo teško ubojstvo ako se nije radilo o prikrivanju pokušaja silovanja. Ubojstvo muškarca od strane drugog muškarca, pod uvjetom da nisu gay, ni teoretski ne bi bilo moguće proglasiti teškim ubojstvom.
Rodbina i susjedi nesretne Antonije preneraženi su, sumnjaju da iza ove odluke stoji neka „viša sila“. Ta viša sila može biti novac, može politički utjecaj, a može naprosto i Krležina „glupost kao svemirska sila“.
Odvjetnik ubojice najavaljuje tužbe Ustavnom sudu i Europskom sudu za ljudska prava. Nije isključeno da će uspjeti, uzmemo li u obzir kako je Ustavni sud sastavljen metodom: naš jedan, vaša dvojica, te da u njemu sjede dvojica zaštitnika korumpiranog premijera, jedna plagijatorica, jedna koja će svoje presude potpisivati sa „smrt fašizmu“ i jedan početnik u ulozi zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova itd., ali zato tamo nema mjesta za Matu Arlovića, najboljeg među njima, jer je napisao knjigu o Herceg-Bosni koja ne ide smjerom koji je zacrtala njegova stranka.
Piše Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
