Z. TOMAC: Nastupaju vremena suradnje umjesto ideoloških sukoba
Plenković i dalje pobjeđuje!
iz nove knjige
prof. dr. sc. Zdravko Tomac: „Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo”
(Hrvatstvo hrvatskih političara)
Hrvatska politika nalazi se na povijesnom raskrižju. Nakon razdoblja sukoba koje je okarakterizirao Zoran Milanović rečenicom “mi ili oni”, očito je da jačaju tendencije suradnje. Svjetska kriza i brojne opasnosti koje čak ugrožavaju i opstanak hrvatskog naroda traže povezivanje i suradnju čak i nacionalnu suglasnost u obrani ugroženih nacionalnih interesa. U tom smislu sve brojnije su kritike dosadašnje politike “mi ili oni”, odnosno sve manja je podrška lijevim i desnim ekstremistima, koji osporavaju bilo kakvu suradnju političkih stranaka s različitim svjetonazorima i ideologijama. Milan Bandić, koji je šesti put izabran za gradonačelnika Zagreba, svoj uspjeh upravo temelji na povezivanju, okupljanju, na prvi pogled nespojivih političkih ideologija i svjetonazora. Isto radi i Ivica Vrkić u Osijeku, vrlo uspješno.
U Bandićevoj ekipi nalaze se i Šefko Omerbašić i bivša ministrica HDZ-a, Ljerka Mintas- Hodak i bivša Račanova ministrica Ana Stavljenić- Rukavina i Ratko Maričić, jedan od vođa antifašista, i neki drugi političari s vrlo različitim svjetonazorom.
Ivica Vrkić je napravio pravo čudo u Osijeku jer je povezao raznolike ljude od krajnje desnice do krajnje ljevice. U tom kontekstu preslagivanje Vlade u kojoj je došlo do koalicije HDZ-a i dijela HNS-a početak je kraja dosadašnje politike u kojoj su stranke bili neprijatelji a ne konkurenti. To je i početak nove politike u kojoj će biti normalno kao i u drugim demokratskim zemljama da stranke različitih svjetonazora i ideologija surađuju pa i koaliraju. Međutim, usprkos toga ta koalicija doživjela je velike kritike i napade. I u dijelu članstva i birača HDZ-a i u dijelu birača i članstva HNS-a jer se i jedni i drugi kritičari jednostavno ne žele odreći ideoloških borbi i tretiranje politike na načelu prijatelj – neprijatelj.
Protivljenje koalicije s HNS-om u HDZ-u nije dovelo do raskola u stranci, za razliku od raskola u HNS-u. Četiri saborska zastupnika HNS-a i jedan broj članova napustili su stranku i osnovali novu stranku Glas. I veliki dio medija žestoko je napao HDZ, a posebno predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića jer im je nezamislivo da se koalira s HDZ-om koji je po njihovom mišljenu nacionalistička i ustaška stranka.
Istraživanje javnog mijenja pokazuje da biračko tijelo se ne slaže s takvim kritikama jer je porastao rejting i Andreja Plenkovića i HDZ-a. Uvjeren sam da će nova koalicija izdržati cijeli mandat jer se HNS riješio svojih radikala, na čelu s Vesnom Pusić, koji i dalje u novoj stranci ponovno izmišljaju ustašizaciju Hrvatske i nastavljaju sa svojom antihrvatskom politikom. To će pomoći da onaj dio HNS-a, koji je ušao u koaliciju s HDZ-om, se počne i sam mijenjati i te se vraćati na politiku Savke Dabčević Kučar, svoje osnivačice.
Treba i reći da koalicija HDZ- a i HNS-a nije nikakav presedan jer na lokalnoj razini HNS je u niz slučajeva koalirao s HDZ-om. Sve te promjene su vrlo značajne jer pokazuju da je hrvatsko društvo krenulo prema suradnji stranaka radi općeg dobra i nacionalnog interesa. Dakle, ovom koalicijom ne mijenja se samo HDZ, koji ide prema centru, nego se još više mijenja i HNS.
Nakon odlaska iz HNS-a Vesne Pusić, Anke Mrak Taritaš, Nade Turine Đurić, Goran Beus Richembergha i bivšeg predsjednika Ivana Vrdoljaka ostali su ljudi kojima ideologija nije presudna, nije najvažnija. Ostali su ljudi koji se žele baviti politikom radi općeg dobra i koji su procijenili da je u ovom trenutku potrebna stabilnost Vlade, da treba izbjeći nove izbore te da treba otvoriti novo povijesno razdoblje u kojem će političke stranke prestati biti neprijatelji.
Trebamo se vratiti na neka iskustva iz Domovinskog rata, izvući pouke te u skladu s tim iskustvima procijeniti i sadašnje potrebe da se politika vrati na borbu za opće dobro i okupljanje svih snaga u ostvarivanju nacionalnih interesa. U vrijeme agresije na Hrvatsku, u sudbinskim danima, kada se odlučivalo hoćemo li se obraniti i stvoriti svoju državu najveće domoljublje pokazali su oni koji su prihvatili Tuđmanovo načelo: “ne zanima me što si bio jučer, jesi li bio ustaša, domobran, komunist, kosovac, zanima me što si danas, zanima me da li si spreman se uključiti u borbu za demokratsku višestranačku Hrvatsku”. Na toj paroli Tuđman je stvorio HDZ kao masovni pokret i stvorio je koaliciju svih stranaka u Vladi demokratskog jedinstva iako je i HDZ sam imao većinu u Saboru. Smatrao je da je zajedništvo i jedinstvo presudno u obrani hrvatske države. Danas je situacija, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, ponovno vrlo dramatična. Teško je procijeniti što će se događati u svjetskoj politici, hoće li Sjedinjene Američke Države i Rusija postati najljući protivnici ili partneri u vladanju svijetom. Teško je procijeniti što će biti s Europskom unijom, što će dalje događati u arapskim zemljama, kakvi će biti odnosi s Kinom? Hoće li Putin odustati od svoje ekspanzionističke politike prema Balkanu? Hoće li Turska nastaviti sa svojom politikom obnove Otomanskog carstva? Što će se događati s izbjeglicama? Hoće li Hrvati u Bosni i Hercegovini ne samo prestati postojati kao ravnopravan narod nego i nestati? Hoće li se broj Hrvata 2100. godine smanjiti na svega 2 milijuna?
Iako je Hrvatska članica NATO-a i Europske unije mnogi ju guraju nazad na Balkan, posebno njemačka politika koja želi ustoličiti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kao novog Tita, koji će pod vodstvom Srbije obnoviti razne oblike balkanskih veza i regionalnog povezivanja.
U takvoj situaciji krajnje je vrijeme da se hrvatske političke stranke i svi koji se bave politikom uozbilje i da pokušaju okupljati i uključivati sve koji žele dobro Hrvatskoj. Posebno je značajno da sve naše političke stranke mogu surađivati na zajedničkim programima. Polako prolaze vremena kada se svaka suradnja stranaka centra i lijevih stranaka s HDZ-om sotonizirala.
Zbog svega toga pozitivno ocjenjujem koaliciju HDZ-a i HNS-a, čak mislim da je to presedan koji će bitno mijenjati politiku u narednom razdoblju da je početak provođenja nove političke paradigme.
Zato se ne slažem s onima koji takvu politiku tretiraju kao nacionalnu izdaju, kao napuštanje Tuđmanove suverenističke i nacionalne politike. Treba podsjetiti da je Tuđman u teškim uvjetima stvorio Vladu demokratskog jedinstva i s bivšim komunistima. Da je Franjo Tuđman u obranu Hrvatske uključio sve od ustaša do udbaša i dao im puno povjerenje. Bez toga ne bi bilo Hrvatske. S obzirom da su danas vrlo slični teški uvjeti koji ponovno ugrožavaju opstojnost hrvatskog naroda ne samo u Bosni i Hercegovini nego u cjelini, da prijete mnoge ugroze, stvaranje koalicije HDZ-a i HNS-a, a u budućnosti i s drugim strankama, nije rušenje politike Franje Tuđmana nego je povratak na njegovu politiku.
Zbog svih tih razloga mislim da ulazimo u novo razdoblje suradnje, povezivanja, konsenzusa i da polako napuštamo vrijeme sukoba i neprijateljstva izraženo politikom “mi ili oni”. Koalicija s HNS-om je prvi korak u tom pravcu i zato ju podržavam.
Veliki uspjeh takve politike je i stvaranje većine u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i u splitskom Gradskom vijeću tako da se može reći da je HDZ sa svojim koalicijskim partnerima osvojio vlast u ta dva najveća hrvatska grada. Ako se tome doda da je opozicija u Rijeci dobila većinu u Gradskom vijeću i ograničila dugogodišnju moć “crvenih” može se reći da je HDZ ne samo apsolutni pobjednik lokalnih izbora nego je pobjednik i u parlamentu gdje opoziciji ne preostaje ništa više da galami, buči i viče i da postepeno sve više gubi ugled kod hrvatskih građana. Ako se tome doda veliki uspjeh Kolinde Grabar Kitarović koja je uspjela doći do predsjednika Sjedinjenih Američkih Država i bitno utjecati na neke njegove odluke u korist Hrvatske, i da se postepeno pronalazi rješenje i za Agrokor, može se reći da Plenković i dalje pobjeđuje i što ga više napadaju, sotoniziraju i diskreditiraju on sve više učvršćuje svoju poziciju zajedno s Kolindom Grabar Kitarović kao neosporni vođe hrvatskog naroda na duže razdoblje. Ostvaruje se moja prognoza iz 2014. godine kada sam argumentirao zašto su Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković političari za novo doba i zašto će oni obilježiti novo političko razdoblje u Hrvatskoj.
prof. dr. sc. Zdravko Tomac/hkv.hr
