Jedan sam od domoljuba, branitelja, očeva koji slavi Vojno-redarstvenu operaciju Oluja bez zadrške, bez fige u džepu. Slavim oslobađanje svoje Domovine, slavim povratak prognanih, slavim normalizaciju života u Hrvatskoj. Isto tako odajem počast poginulima i ranjenima, suosjećam s ucviljenim majkama, suosjećam s djecom koja su ostala bez jednog ili oba roditelja.

Ološ traži ispriku agresoru

Osuđujem ološ (Documenta, “Inicijativa mladih za ljudska prava“, Mirovne studije, nevladine udruge, Pupija i ostale štovatelje agresora) koji traži da se hrvatska država ispriča za oslobađanje svoga teritorija, povratak prognanih, obnovu infrastrukture i normalizaciju života. Osuđujem agresora i petu kolonu koji izvrću činjenice, lažu, podmeću i stalno optužuju hrvatsku državu i hrvatske branitelje. Taj ološ, financiran hrvatskim novcem, podsjećam na činjenice o agresiji na Hrvatsku, na zločine agresora, na činjenicu da mi nismo razarali Niš, Negotin, Kragujevac, Beograd, dok su agresori razarali Dubrovnik, Vukovar, Turanj, Slavonski Brod, Crno, Slunj, Škabrnju, raketirali Zagreb i mnoga druga mjesta. Branili smo se od srbijansko-crnogorske agresije, branili smo svoju djedovinu, svoja ognjišta, svoje obitelji, svoju egzistenciju. To nam je bila sveta dužnost i nikome se zbog toga ne ćemo ispričati!

Ne ispričavamo se agresoru i nitko nema pravo da se ispričava agresoru u naše ime. One koji pozivaju na ispriku treba podsjetiti na neke činjenice iz doba agresije na Hrvatsku 1991-1995. godine:

Žrtve agresije na Republiku Hrvatsku

“Prvi službeni podaci o ukupnom broju poginulih na hrvatskoj strani u Domovinskom ratu spominju se u Izvješću predsjednika Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini, od 15. siječnja 1996.: ”10.668 poginulih i 2915 nestalih (ukupno 13.583) te 37.180 ranjenih u Republici Hrvatskoj, a 9909 poginulih i nestalih te 20.649 ranjenih u BiH, odnosno ukupno 23.492 poginulih i nestalih te 57.289 ranjenih, što sveukupno čini 81.321 stradalu osobu.” (dr. Ante Nazor)

Zadnje podatke o broju poginulih i ubijenih na hrvatskoj strani – 6891 hrvatski vojnik i 7263 civila (oko 47% bilo je starije od 60 godina, a 44% su bile žene), dakle ukupno 14.154 poginula i ubijena, naveo je ratni ministar zdravstva prof. dr. sc. Andrija Hebrang u svojoj knjizi ”Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku” (Zagreb, 2013.). Ona je pisana na temelju podataka Stožera saniteta Ministarstva zdravstva, zaprimljenih od 58 zdravstvenih ustanova koliko ih je sudjelovalo u zbrinjavanju ranjenika tijekom Domovinskog rata. Prema podacima iz te knjige, među ubijenim civilima je 345 djece (4,8 %), a 108 djece ostalo je trajnim invalidima. Bez jednog roditelja je ostalo 4285 djece, a bez oba njih 54.

Nitko se nije ispričao majkama poginulih, djeci, prognanim civilima, obiteljima poginulih policajaca i vojnika.

Etničko čišćenje

Na kraju 1991. u Hrvatskoj je bilo 550 000 prognanika, te još 150 000 hrvatskih izbjeglica koji su privremeni smještaj pronašli u inozemstvu (zapadna Europa). Krajem 1992. godine u Hrvatskoj je bilo 700 000 prognanika i izbjeglica, što je bilo više od 15% stanovništva Hrvatske.

Tko se treba ispričati za etničko čišćenje na okupiranim hrvatskim područjima? Tko se treba ispričati za počinjene zločine na okupiranim hrvatskim područjima? Tko će se ispričati Željki (djevojčici u plavom kaputiću) i drugoj djeci za uništeno djetinjstvo?

Agresor je sustavno i planirano uništavao objekte Katoličke crkve

Potpuno je uništeno 380 objekata Katoličke crkve a 416 je teško oštećeno, ukupan broj uništenih i oštećenih objekata Katoličke crkve je 1426.

Tijekom petogodišnje agresije na Hrvatsku ubijena su tri svećenika i redovnika, a ranjena tri svećenika. Protjerano je 226 svećenika, redovnika i redovnica a u zatočeništvu se nalazilo 17 svećenika, redovnika i redovnica. Neki od njih bili su i mučeni.

Agresor i Pravoslavna crkva se nisu ispričali!?

Srušena crkva u Škabrnji

Zločini agresora

Zločini u Borovu naselju, Dalju, Lovasu, Škabrnji, Vukovaru, Ovčari, Slunju i drugdje širom Hrvatske su pokazali lice agresora: patološku mržnju, brutalnost, bestijalnost, bešćutnost. Ubojstvo 16-to godišnjeg Igora na Ovčari je zločin nad zločinima! Najtragičnije je da se ubojice i danas slobodno šeće Vukovarom! Kažu „Svaka žrtva je – žrtva“, ali to ne vrijedi kada se radi o hrvatskoj žrtvi jer ubojice i silovatelji slobodno šeću Lijepom našom!?

Oni traže ispriku što je Oluja pomela ubojice koje su raketirale Zagreb i ubili sedam a ranili 200 civila. Ispriku može tražiti samo ljudski ološ. Normalan čovjek bez obzira na etničku, vjersku i političku pripadnost ne može tražiti ispriku od žrtava.

Oni traže ispriku logoraša koji su bili u srpskim koncentracijskim logorima u Hrvatskoj i u Srbiji? Logoraši se trebaju ispričati agresoru što su ostali živi, ispričati što su preživjeli torturu agresora, za narušeno zdravlje i invaliditet! To gore navedeni ološ u ljudskom obliku traži.

Na kninskoj tvrđavi je bilo mučilište za Hrvate, je li se netko ispričao? O isprici govore uhljebi, diletanti, izdajnici i naravno četnici.

Spomen ploča na Ovčari

Zna li kninski gradonačelnik koliko je Hrvata ubijeno, ranjeno i protjerano iz Krajine, iz Srednje Bosne, iz Posavine? Koliko se Hrvata vratilo u Posavinu, Srednju Bosnu? Koliko je hrvatskih kuća obnovljeno u Republici Srpskoj? O tome drug gradonačelnik ne govori, valjda nije znanstveno istražio spomenuto pa mu preporučamo da znanstveno istraži koliko je kuća Srbima obnovila Hrvatska, a koliko je kuća obnovila Republika Srpska. Neka drug istraži koliko aboliranih četnika danas živi u Hrvatskoj i imaju hrvatske mirovine i plaće! Kada prikupi sve podatke neka ih znanstveno objavi i neka se ispriča ubojicama, silovateljima i onima koji ne mogu smisliti hrvatsku državu (samo u svoje ime).

Kninski gradonačelnik (politikant) nikako da shvati da su Srbi (sudjelovali su u pobuni ali nisu bili četnici) i četnici napustili Hrvatsku jer nisu mogli smisliti da je na kninskoj tvrđavi hrvatski stijeg. Većina je mrzila Hrvate te ih je progonila, ubijala i ponižavala.

Knin je hrvatski grad iz kojega su Hrvati prognani. Zna li kninski gradonačelnik da je na kraju Drugog svjetskog rata u Kninu još bilo 53% Hrvata a 1990. samo 3% !

Pobunjenici, mučitelji, ubojice i njihovi sljedbenici organiziraše traktorijadu i odoše u svjetliju budućnost a drug gradonačelnik Knina plače za njima!? Malo su se preračunali jer nisu očekivali munjevitu oslobodilačku akciju hrvatske vojske i policije. Računali su da će međunarodna zajednica vratiti hrvatske oslobodilačke snage na početne položaje kao što je bilo više puta tijekom Domovinskog rata (Miljevci, Peruća, Velebit, Medak). Tu su se preračunali jer je sve bilo gotovo za 84 sata i više nije bilo povratka. Sami su otišli, nisu se odazvali pozivu vrhovnika da ostanu i sretan im put.

Kaže drug gradonačelnik da su oni hrvatski građani! Oni nisu hrvatski građani jer oni ne priznaju hrvatsku državu! Ako gradonačelniku Knina nedostaju agresori, ubojice i silovatelji neka uzme traktor i neka krene za njima bivšim koridorom kojim je kretala traktorijada i neka se ne vraća jer mi se ne ćemo ispričati agresoru a njemu nitko nije dao dozvolu da se ispriča u naše ime.

„Svaka žrtva je – žrtva. Svi civili koju su stradali težak su teret svakom normalnom čovjeku. Nije prihvatljivo omalovažavati bilo čiju žrtvu – patnja je patnja – rekao je za N1 televiziju gradonačelnik Knina Marko Jelić, odgovarajući na pitanje hoće li se nakon proslave Oluje pokloniti i žrtvama sa srpske strane.“

„Uoči proslave obljetnice akcije Oluja gradonačelnik Knina Marko Jelić rekao je kako ne vidi razloga zašto se ne bi poklonio i srpskim žrtvama: ‘Svaka žrtva je – žrtva. Svi civili koju su stradali težak su teret svakom normalnom čovjeku’, rekao je Jelić“

Zna li drug Jelić za hrvatske žrtve i patnju Hrvata tijekom dvadesetog stoljeća. Zna li drug Jelić koliko je hrvatskih grobišta preorano, uništeno 1945. godine? Koliko hrvatskih žrtava nema javan grob zahvaljujući komunističko-četničkoj vlasti i srpskim pobunjenicima?

Drug Jelić treba definirati tko su civili? Jesu li preobučeni četnici civili?

„Ja se nadam da oni koji su otišli da će se vratiti. Ovo je njihova domovina i djedovina, nadam se da će to uvidjeti i vratiti se, oni su posebno ugrožena skupina jer je riječ od starijoj populaciji“, rekao je gradonačelnik Knina.

Gradonačelnik ih poziva na povratak, on će im dati mirovine i plaće, osigurati socijalnu pomoć, priznati ratni staž u četničkim postrojbama tzv. Krajine. Međutim, ima jedan mali problemčić: oni mrze hrvatsku državu, oni mrze sve što je hrvatsko, oni ne mogu vidjeti hrvatski stijeg na tvrđavi pa se ne će vratiti.

Hrvati su protjerani sa svojih ognjišta na različite načine ali o tome gradonačelnik ne zbori, ne zbori o hrvatskoj djedovini koja je oteta u vrijeme Jugoslavije (1918-1991.).

Isprika agresoru je vrijeđanje žrtava!

Dr. Marko Jukić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save